Naš istaknuti domaći nogometaš Zoran Lesjak (36) iz Mačkovca svoju je karijeru započeo u Hrvatskoj još kao tinejdžer, a nastavio je u Sloveniji, Italiji te u konačnici Mađarskoj gdje je za Zalaegerszegi TE nastupio čak 155 puta! Za ZTE postigao je ukupno 15 golova i sudjelovao u 10 asistencija, a upravo njegovim zalaganjem klub je nakon dugih 7 godina promaknut u prvoligaša.
Tako si je Lesjak brzo priskrbio poštovanje svojih suigrača i članova kluba, ali i postao miljenik publike od koje se prije samo mjesec dana oprostio uz suze i prisjećanje na sve trenutku u ZTE-u. Igrao je na poziciji braniča i veznog igrača, a iako se postavljalo pitanje koji su njegovi sljedeći koraci nakon završetka u mađarskom ZTE-u, Lesjak je iznenadio da objavom da će opet zaigrati za lendavsku Naftu kojoj se vraća nakon 13 godina.
Ususret novom poglavlju života, porazgovarali smo s Lesjakom i njegovim planovima za budućnost, ali i o najvažnijim trenucima u karijeri koje je doživio igrajući za ZTE.
– Za Mađarsku sam zaigrao 2018. godine na poziv mog prijatelja s kojim sam igrao za Italiji. Iako smo živjeli jedan pokraj drugog tijekom života u Italiji, tek nakon 6 mjeseci rekao mi je da je njegov otac Gábor Végh vlasnik dvaju nogometnih klubova u Mađarskoj. Tek sam kasnije shvatio da je to bio dio njegove skromnosti. Uspostavili smo kontakt i počeli razmišljati kako da pomognemo klubu. Tada sam još imao ugovor s Osijekom, no vidio sam priliku da pomognem i svidjela mi se njihova priča. Tako sam se odlučio za odlazak u Mađarsku. Počeo sam igrati u drugoj ligi, a cilj je bio da dođemo do prvih 10, no na kraju smo na iznenađenje svih ušli u prvu ligu kao prvi. Ja sam dao ključni gol koji nas je vinuo na ljestvici. Bio je to moment kada sam zaradio poštovanje suigrača i publike koja je uvidjela moje iskrene namjere da pomognem klubu. Nakon 10 godina oni su konačno promaknuti iz druge u prvu ligu.
Nitko se nije nadao da ovom uspjehu ZTE-a koji je dugi niz godina bio pozicioniran kao drugoligaški klub, a koji je sada doživio procvat. Tamo se Lesjak kao standardni igrač zadržao šest godina, a upravo je s njime u timu klub po prvi puta u povijesti osvojio Mađarski nogometni kup, jedini pehar koji je nedostajao policama s klupskim odličjima. U stogodišnjoj povijesti kluba, Lesjak je bio taj s kojim je klub u relativno kratkom vremenu osvojio dva ključna trofeja.
– ZTE je razvojni klub i u jednom trenutku bio sam najstariji igrač, ali i onaj koji mnogo svog iskustva može prenijeti na mlade igrače na samom početku karijere. To je ujedno i razlog mog odlaska, jer prioritet je i politika kluba da se pruži prilika mladim igračima, a ja sam tamo već ostvario najviše što sam mogao. Iako sam mogao ostati u ulozi trenera, dobro se osjećam i želim odigrati još koju godinu. U međuvremenu sam dobio mnogo ponuda kojima se i nisam nadao, no odluka je pala na lendavsku Naftu, klub koji je bio moja odskočna daska u karijeri 2009. godine. Evo, započeo sam pripreme.
Lesjak je među svojim mlađim igračima djelovao i kao uzor, a smatra, budući da se profesionalni sportaši počinju graditi u vremenu kada još nisu oformljeni kao osobe, često i prije početka prave karijere skrenu s puta sportaša.
– Pritisci na mlade sportaše su ogromni. Često ih pritišću i njihovi roditelji koji izgube iz primisli ono što je doista važno za njihovo dijete, zdravo odrastanje i razvoj čvrste ličnosti. Zbog njihovih ambicija djeca ispaštaju, a slučaj je da ih se s 13, 14 godina pošalje daleko od kuće kada su oni u pravilu prepušteni sami sebi u snalaženju u novim okolnostima. Svakom bi preporučio da ne odustaje, ali ne usprkos svemu. Ta djeca često prolaze poniženja trenera i njihova svojeglava postupanja. To uvelike utječe na njihovu psihu i mnogi se tome ne uspijevaju othrvati jer su, ponavljam, djeca.
Kako nam Lesjak govori, sa svojim je roditeljima, majkom Željkom i ocem Robertom, imao sreće. Za njih on je bio, govori, dijete koje je trebalo podržati, a ne prilika koju trebaju unovčiti.
– Neprestano su me podržavali, ali ne i onda kad su smatrali da bi me to upropastilo kao osobu. Moje dobro uvijek je bilo iznad svakog uspjeha. Poticali su me da završim školu i formiram se u kvalitetnu ličnost, a tek onda da radim na svojoj karijeri. Na isti način podržavali su i moju braću, Ivana i Lea. Uspjeli su u tome, svi smo odrasli samostalni ljudi koji se kroz život vodimo zdravim principima i ljudskim vrijednostima. Važno je i reći da nas je upravo skromnost na koju smo naviknuti od malena bila ključna kako bismo razumjeli važnost prilike i značaj mogućnosti da ju ugrabimo. Kad ništa nije servirano na pladnju, najvažnije osobine postaju ustrajnost i disciplina bez obzira na životni put. Prag boli je viši, ali znaš da druge prilike nema.
Prije dvije godine, kada je Lesjak još bio u ZTE-u, dogodio se još jedan životni preokret koji mu je obilježio život. Postao je otac sina Luia, govori i dodaje:
– Dobio sam ulogu koja mi je promijenila život. Nisam više samo suigrač i ne moram samo za njih biti najbolja verzija sebe. Sada to moram biti i za svog sina. Njegovo rođenje potiče me da budem još bolji jer ovo je najvažnija uloga za koju nema popravka. Iako nastojim pustiti da se razvija prirodno bez nametanja sporta kao životnog puta, shvatio sam da primjećuje kad vidi tatu na televiziji. Tako je nekako usput došlo do toga da shvaća da mu je tata nogometaš.
On je njegova budilica, govori kroz smijeh, jer spreman je za igru već od 6 sati ujutro. Njegov se život s tim događajem promijenio iz temelja jer prva stvar na pameti svakog jutra njegov je sin, a tek potom sve druge stvari koje su postale sporedne.