Nakon što je, pomalo neočekivano, prošlog tjedna raskinuta suradnja ŽRK Zrinski i trenera Gorana Mrđena, na klupu čakovečkih rukometašica sjeo je Risto Arnaudovski (42). Iako makedonskih korijena, za naše prijatelje rukometa Arnaudovski je oduvijek bio istinski Čakovčanec s obzirom na trag koji je ostavio u PIPO-IPC-u, a ovdje je zasnovao i obitelj. Nakon igranja u Francuskoj i Njemačkoj te desetak nastupa za makedonsku reprezentaciju, Arnaudovski je karijeru, zbog teške ozljede koljena, završio u Austriji. Tamo je nastavio svoj rad kao trener te se okitio i titulom austrijskog prvaka. Iako je dosada bio vezan uz muški rukomet, njegov dolazak na čelo stručnog stožera čakovečkih rukometnih prvoligašica u novonastaloj situaciji čini se kao daleko najbolje rješenje. Sam Arnaudovski pomalo je iznenađen ovakvim raspletom i ima samo riječi hvale za svojeg prethodnika.
-Malo me začudila i pogodila informacija o raskidu suradnje s dosadašnjim trenerom, jer je Mrđen radio sjajan posao. Klub je treći na ljestvici, super im je išlo, ali nakon što su me upoznali s razlozima raskida prihvatio sam ponudu, jer je za mene to jedan novi i veliki izazov. Svjestan sam toga da nije isto raditi u muškom i ženskom sportu, pa tako i rukometu, ali gdje god sam dosada radio mislim da smo napravili velike korake prema naprijed. Tako smo i u mojem posljednjem austrijskom klubu, gdje sam surađivao s Mariom Bjelišem osvojili titulu državnih prvaka. Znam da me čeka puno posla zato što trebam upoznati cure i sustav igre i trebat će vremena da se naviknemo jedni na druge, ali se ne bojim tog izazova i baš se veselim tom radu. Nadam se da ću nastaviti putem kojim je išao Mrđen za kojeg sam čuo sjajne stvari kao o treneru, s puno uvažavanja govori Arnaudovski.
Kriza rezultata najčešći je razlog smjene trenera, ali to u ovoj situaciji nije bio slučaj, pa nas je zanimalo što Arnaudovski vidi kao glavne ciljeve do kraja sezone.
-U klubu su mi rekli da je cilj zadržati mjesto među prva četiri kako bi izborili plasman u Europu. Moj osobni cilj je, kao i u svim klubovima gdje sam ranije radio, pretvoriti klub u svojevrsni brand, marku o kojoj će svi pričati. Svaku igračicu želim učiniti boljom kako bi na svakoj utakmici naši navijači prepoznali da dajemo sve od sebe, igramo sa strašću i srcem te pružamo svoj maksimum. Tu pozitivnu energiju želim prenijeti na sve ljude koji nas prate, ali i okupiti što više mladih igračica kako bi upoznale taj jedan zdravi rad i osjetile pozitivnu energiju, iznosi svoju viziju Arnaudovski.
S obzirom da je dosada bio angažiran u muškom rukometu pitali smo ga je li moguće neka iskustva prenijeti i na žene.
-Moguće je, kako ne. Prije svega volio bih svojim igračicama usaditi jednu disciplinu, kako u igri tako i izvan terena. Ja smatram i napomenuo sam im to već na prvom treningu da je disciplina most koji spaja ciljeve i postignuća. Mi smo postavili ciljeve, a do postignuća možemo stići jedino disciplinom i snažnom željom. Nastojati ću i osobno pokazati cijeloj momčadi kako se kao sportaš dolazi do nekog cilja, jer ja živim to što pričam.
Sestre Posavec i Nikolina Zadravec napravile su sjajnu klupsku i reprezentativnu karijeru, ali u redovima Zrinskog mnogo je mladih igračica koje idu njihovim putem, pa se, naravno, postavlja pitanje hoće li imati prostora i minutažu.
-Jedan od glavnih ciljeva tamo gdje sam radio bio je razvijati mlade igrače i činiti ih boljim igračima. Kod nas su rukometaši iz austrijske lige manje poznati, ali mogu navesti primjer našeg Juranića s kojim sam radio u Ferlachu. Dosta sam radio s njim i stigao je do reprezentacije Hrvatske. Još uvijek je u tom klubu i igra sve bolje i bolje. Zbog toga želim svoje znanje i iskustvo stečeno kroz karijeru prenijeti i na naše mlade igračice koje će sigurno imati priliku da igraju kad god mogu, poručio je Arnaudovski.
S obzirom na bogato međunarodno iskustvo novi trener Zrinskog zasigurno ima i svoje gledanje na organizaciju kluba.
-Nisam još u potpunosti upoznat kako klub funkcionira u tom segmentu, imam neke svoje ideje, posebice oko organizacije utakmica i načina kako doći do još veće kohezije između publike i kluba. Ipak, u odnosu na vrijeme kada sam igrao u Čakovcu, vidim značajne pomake na bolje i nadam se da ćemo iz dana u dan napredovati. Ambicioznost koju vidim kod ljudi iz kluba podloga je za to, jer bez toga ne ide. Nadam se da ćemo ići u dobrom pravcu i u istom pravcu, smatra Arnaudovski.
Budući da je ostavio zapaženi trag u čakovečkom muškom rukometu zanimalo nas je kako gleda na trenutnu situaciju u MRK Čakovec.
-Volio bih da Čakovec postane rukometni centar, ne samo u Međimurju, nego u cijeloj Hrvatskoj. Prateći što trenutno rade ljudi u klubu, zajedno s Jožom (trener Borković op.a.) s kojim sam nekada igrao, siguran sam da će se vrati u elitni rang. Volio bih da ženski i muški rukomet idu u istom pravcu i da ovo bude jaki rukometni centar. Čakovec je mali grad, možda ne možemo imati centar u nekim drugim sportovima koji traže puno više novaca, ali u rukometu se s mnogo manje sredstava može napraviti puno. Ukoliko sve to poprate županija, grad i sponzori, ljudi koje imamo i koji mogu pomoći, prepoznaju li pozitivnu energiju koja postoji u oba kluba, mislim da rukomet može napraviti pravi bum, optimističan je Arnaudovski.
Svoje vatreno krštenje Arnaudovski će imati u kup utakmici protiv Splita 2010. Zanimalo nas je kako vidi svoju budućnost na klupi Zrinskog.
-Dogovorili smo suradnju do kraja sezone, pa ćemo vidjeti kako će sve skupa funkcionirati, jer i meni je ovo prvo iskustvo u ženskom rukometu. Zasada vidim samo pozitivnu sliku i dobru perspektivu, ali dozvolite da vrijeme pokaže hoće li se sve o čemu govorim i ostvariti, zaključio je Arnaudovski.