Područje uz rijeke Muru i Dravu pravi je dragulj prirode – mozaik rijeka, šuma, livada i naselja u kojem priroda i čovjek stoljećima žive u suživotu. Posebno mjesto u toj priči zauzima Međimurje, gdje Mura i Drava oblikuju krajolik bogat bioraznolikošću i kulturnom baštinom. Upravo zato, Vlada Republike Hrvatske proglasila je ovo područje Regionalnim parkom Mura-Drava, prvim regionalnim parkom u Hrvatskoj, na današnji dan 2011. godine. Park obuhvaća pet županija, od Međimurja do Kopačkog rita, čuvajući neka od najvažnijih prirodnih staništa u zemlji.
Međimurje je poznato kao “kraj med dvemi vodami”, a rijeka Mura njegova je posebna prirodna žila kucavica. Ovdje se može vidjeti jedan od najočuvanijih riječnih krajolika u Europi – dinamičan splet rukavaca, sprudova, mrtvaja i poplavnih šuma koji pružaju dom mnogim rijetkim i ugroženim vrstama. Osim što se nalazi unutar ekološke mreže NATURA 2000, park obuhvaća 87.680 hektara (877 km²), čime se ubraja među najveća europska zaštićena područja.
No, njegova vrijednost ne prepoznaje samo Hrvatska – 2012. godine Regionalni park Mura-Drava postao je dio UNESCO-ovog prekograničnog rezervata biosfere Mura-Drava-Dunav, jednog od samo šestotinjak takvih rezervata u svijetu. Još veće priznanje stiglo je u rujnu 2021., kada je UNESCO ovo područje službeno proglasio prvim Prekograničnim rezervatom biosfere u Europi, najvećim zaštićenim riječnim područjem na kontinentu. To je snažan dokaz kako su zaštita prirode, klimatska otpornost i održivi razvoj moguće ostvariti u harmoniji.
U Međimurju, brigu o Regionalnom parku Mura-Drava vodi Javna ustanova „Međimurska priroda“, koja se bavi zaštitom, edukacijom i promocijom ovog iznimnog područja. Najbolje mjesto za otkrivanje bogatstva prirodne baštine je Centar za posjetitelje „Med dvemi vodami“ u Križovcu. Ondje posjetitelji mogu saznati više o rijekama, šumama i životu koji one podržavaju, kroz zanimljive interpretacije i interaktivne sadržaje.
Rijeke Mura i Drava oduvijek su oblikovale Međimurje, njegovu prirodu i ljude. Danas je na nama da ih sačuvamo – ne samo kao sjećanje, već kao živi, pulsirajući ekosustav koji će trajati i u budućnosti.
