BITNA ULOGA LOGOPEDA U ŠKOLSKOM OKRUŽENJU

Bojana Kolarić iz OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica dijeli svoje iskustvo i savjete za roditelje

Autor: Iva Mihalic Krčmar Foto/Video: Iva Mihalic Krčmar
- Advertisement -

Svega pet osnovnih škola u Međimurju imaju zaposlenog logopeda. Što zapravo radi logoped i zašto je on bitan u razvoju djeteta, razgovarali smo s Bojanom Kolarić, logopedicom u OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica.

Kako je tekao tvoj put do logopedske profesije?

– Rođena sam i živim u Čakovcu. Tek na kraju 4. razreda srednje škole odlučujem da želim probati biti logopedica, činilo mi se interesantno i nešto baš za mene. Pristupila sam samo prijemnom na Edukacijsko-rehabilitacijskom fakultetu i eto – prošla sam i uspješno diplomirala 2011. godine. Odmah nakon završenog studija zaposlila sam se u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec na odrađivanju pripravničkog staža uz odlične logopedice tamo zaposlene. Kroz skoro 3 godine rada stekla sam bogato iskustvo rada u prevenciji, dijagnostici i terapiji djece sa sniženim intelektualnim teškoćama, jezično-govornim teškoćama, teškoćama u učenju, o timskom radu, suradnji s roditeljima te suradnji sa širom zajednicom.

– 2014. godine počinjem raditi u OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica na mjestu stručnog suradnika logopeda, a koju i nakon 10 godina nazivam svojom. Uz matičnu školu, imamo i Područnu školu Držimurec-Strelec gdje imamo malene učenike od predškole pa sve do kraja 4.razreda kada kreću u matičnu školu. U obje škole sam svaki tjedan, pa je posao dinamičan, ponekad predvidljiv, a ponekad zaista nepredvidljiv pa moramo svi biti spremni na sve!

Tko je LOGOPED zapravo i kojim se sve područjima rada može baviti?

– Svaki roditelj čije je dijete uključeno u logopedsku terapiju će sa pravom tvrditi da je logopedija puno više od samog ispravljanja izgovora glasova.

– Logopedi su stručnjaci osposobljeni za rad na prevenciji, probiru, otkrivanju, procjeni, dijagnostici, savjetovanju, rehabilitaciji i tretmanu poremećaja humane komunikacije, a što podrazumijeva: poremećaje jezika, govora i glasa, poremećaje u čitanju, pisanju i računanju, poremećaje oralno-laringealnih funkcija te poremećaje u verbalnoj i neverbalnoj komunikaciji u osoba s posebnim potrebama (sniženim intelektualnim funkcioniranjem, oštećenjem sluha itd.).

Logopedska terapija može obuhvaćati sljedeća područja: poremećaje artikulacije; govorne poremećaje, poremećaje glasa funkcionalnih ili organskih uzroka; poremećaje govornog jezika; poremećaje pisanog jezika i poremećaje matematičkog i logičnog shvaćanja; ranu edukaciju i terapiju različitih teškoća govora kod djece, učenje s usana kod slušno oštećenih osoba, učenje govora kod gluhe djece, jezična terapija osoba oštećena sluha; terapija afazije i drugi jezičnih poremećaja neurogenog porijekla; terapija hranjenja i gutanja; terapija poremećaja uslijed povreda Eustahijeve tube; podržavanje komunikacije kod osoba s oštećenjima mozga povezanih sa starenjem.

– Osnovni cilj logopedske terapije je pružanje kvalitetne, temeljite i profesionalne usluge koja je osmišljena za svakoga posebno. Svakom djetetu i osobi treba pristupiti individualno te kontinuirano pratiti rad i napredak kako bi postigli što bolje rezultate!

– Dakako da je teško u ovako kratak tekst „ugurati“ sve ono čime se logopedi bave, no donekle je ipak prikazana širina ove znanstvene discipline i stručnog područja. Možda vam je do sada logoped i zatrebao, a da niste ni znali da je to problem za čiju se pomoć možete i trebate obratiti upravo logopedu. Svakako, logopedija  svojom širinom obuhvaća veliki broj poremećaja, a gotovo svaki od njih može ozbiljno narušiti mentalno zdravlje i kvalitetu života pojedinca.

Koliko škola u Međimurju ima logopeda? Gdje još rade logopedi kod nas?

– Logopedi su, osim u vrtićima i osnovnim školama kao stručni suradnici, zaposleni još i u srednjim školama, domovima za starije i nemoćne, bolnicama, klinikama, udrugama, privatnim kabinetima i znanstvenim institucijama, a rade doista sa svim dobnim skupinama, od ranog djetinjstva do gerijatrijske dobi. U školama u Međimurju zaposleno je koliko znam 5 logopeda (uz moju školu još u OŠ Petar Zrinski Šenkovec, u OŠ Nedelišće, u I. OŠ Čakovec te u OŠ Prelog). Uz to u COO Čakovec zaposleno je 5 logopedica, te 4 logopedice u ŽB Čakovec.

– Ima dosta logopeda zaposlenih u vrtićima u Međimurju, no puno ih radi u privatnim kabinetima. Budući da sam jako osjetljiva na socijalnu problematiku područja u kojem radim te često težem imovinskom stanju obitelji, u većini slučajeva roditelje s djecom šaljem na daljnju obradu ili na specifičnu terapiju samo logopedima preko dobivene uputnice od njihove doktorice (kada se npr. radi d poremećajima tečnosti kao mucanje i brzopletost za koje su neki bolnički logopedi više specijalizirani od mene).

– Želim naglasiti da puno ljudi vjeruje da bi svaka škola trebala imati sve stručne suradnike, od logopeda, psihologa, pedagoga, socijalnog pedagoga, edukacijskog rehabilitatora i knjižničara, no nažalost to nije tako predviđeno raznim pravilnicima o zapošljavanju u školama. Kako je teško u jednoj školi zaposliti i psihologa i pedagoga što ovisi o broju razrednih odjela, tako je uvjet za zapošljavanje stručnjaka edukacijsko-rehabilitacijskog profila (ovisno s čime škola ima najviše problema) broj djece s teškoćama mora biti najmanje 20. Upravo zbog toga vrlo malo škola može zadovoljiti taj kriterij sama, bez da se umreži s još školom ili dvije.

Najčešći problemi kod učenika? Dob učenika s kojima najviše radiš?

– U mojoj školi od oko 450 učenika jedina sam logopedica. Školski mi sustav nalaže rad prema određenom godišnjem planu i programu. Većina mog radnog vremena odnosi se na neposredan rad s djecom koji je baziran na inidvidualnom pristupu. U redovni logopedski tretman uključena su neka djeca koja imaju rješenje o primjerenom obliku školovanja, ona koja su u postupku dobivanja istog, ali i djeca bez rješenja, a koja imaju teškoća u nekom od područja teškoća s kojima logoped radi. Najmanje 4 sata radim s djecom, a često je to više od 4 sata jer je broj djece s teškoćama velik, dok ostatak radnog vremena odlazi na suradnju s roditeljima, suradnju s ostalim stručnim suradnicima i kolegama u školi, suradnju sa vanjskim ustanovama i naravno na papirologiju. Uz to vrijeme treba odvojiti za stručna usavršavanje ali i za razne edukacije kojih je zbog ZOOM-a sada više dostupnih.

Školski logopedi najčešće su i stručni suradnici pa uz svoj rad s djecom moraju odrađivati još puno stvari po nalogu ravnatelja, a za dobrobit sve djece i učitelja u školi. Uz to puno vremena provedemo u izradi raznim materijala za rad (ponekad smo sami izrađivali, dok nam je danas puno više toga dostupno, no svejedno printanje, izrezivanje i plastificiranje zna oduzeti mnogo vremena). Logopedi su i članovi raznih povjerenstva, kao npr. za utvrđivanje psihofizičkog stanja učenika kod testiranja za upise u prvi razred; kod procjenjivanja za promjene oblika školovanja – za redoviti program uz prilagodbu ili samo za individualizaciju itd.

– Od ove školske godine krenuli su i e-upisi u 1.razred kao i u vrtiće već duži niz godina, pa se i tu opseg poslova povećao budući da u našu školu idu i učenici čiji roditelji nemaju kod kuće računala, printer ili su nešto slabije obrazovani i trebaju pomoć oko ispunjavanja upitnika, kao i same upisnice. Sve su to stvari na koje smo mi stručni suradnici u školi naučeni, pokušavamo anticipirati gdje bi moglo biti poteškoća i da na vrijeme sve riješimo. Zato je bitan timski rad, povratna informacija o tome što tko radi da si znamo uskočiti ukoliko neke od nas nema u nekom trenutku u školi. U školi radi pedagoginja, socijalna pedagoginja u područnoj školi, knjižničarka i logopedica. Trenutačno u školi nije zaposlena psihologinja, no zamjena je pedagoginja koja je spremno uskočila i vrijedno nastavila rad s učenicima.

– Zbog svega nabrojenog školski se logoped nažalost najčešće stigne baviti najviše učenicima u nižim razredima s jezičnim poteškoćama, artikulacijskiim teškoćama, te teškoćama u čitanju i pisanju s razumijevanjem, kao i s učenicima s disleksijom i disgrafijom (što nije isto kao i prije navedene teškoće, već različite dijagnoze).

Koliko je logoped bitan/potreban u školi? Kakva je praksa u Maloj Subotici?

– Prilikom upisa u školu svako dijete prolazi testiranje koje provodi stručni tim škole. Tada se već uočavaju djeca koja imaju određene teškoće, a koje će se nastaviti manifestirati i u školskoj dobi i time možda narušavati njihov školski uspjeh. Odmah polaskom u prvi razred ta ista djeca se uključuju u rad s logopedom.

– Tu je jako važno da logoped ostvaruje dobru suradnju s učiteljem koji provodi puno vremena s djetetom i pruža mi jako vrijedne informacije o njegovom funkcioniranju i njegovim mogućnostima. Tako da stalno radim s istom djecom koja imaju teškoće u području jezika, govora, komunikacija, čitanja i pisanja. U logopedskom tretmanu najčešće imam oko 30-ak učenika. Neka su redovito, dok neka pratim povremeno, ovisno o vrsti teškoće (npr. učenici u višim razredima kojima je dovoljno ponekad doći do mene).

Kako reagiraju roditelji? Kakva je suradnja s njima?

– Prvi kontakt koji logoped ostvaruje sa djetetom ključan je za ostvarivanje uspješne suradnje u terapiji. No proces logopedske terapije nije nepoznat samo djetetu. Roditelji su najčešće prvi koji su uočili određenu poteškoću kod svog djeteta. Uključivanjem djeteta u logopedsku terapiju, logoped i roditelj postaju suradnici, a proces terapije bit će jednostavniji što će pozitivno djelovati na napredak.

Odnos treba biti temeljen na kvalitetnoj izmjeni informacija kako bi se osigurala dobrobit djeteta, ali i na međusobnom pružanju potpore i pomoći. Logoped je u mogućnosti pružiti snažniju podršku samo ako raspolaže sa svim relevantnim informacijama o roditeljima i djeci.

Logopedski tretman djece je nezamisliv bez suradnje s roditeljima, bez njihova uključivanja u terapijski postupak te nastavak rada sa djetetom u obiteljskom domu. Zbog toga se roditelji upoznaju sa vrstom i stupnjem poteškoće te se poučavaju u konkretnim terapijskim postupcima, kako bi iste mogli provoditi kod kuće. Ukoliko su dijete i roditelj motivirani i uporni u provođenju naučenih vježbi i tehnika prema savjetima logopeda, rezultati će biti vidljivi.

– Isključivo vježba kod logopeda jednom tjedno neće biti dovoljna za ostvarivanje napretka. Potrebno je svaki dan izdvojiti kratko vrijeme (to može biti 10-15 min) za vježbu kako bi rezultati bili vidljivi. Upravo djetetovi interesi (neki sport ili umjetnost) mogu poslužiti kao jednostavno objašnjavanje važnosti vježbe kod kuće.

OŠ Tomaša Goričanca Mala Subotica od nedavno ima i Digitalni logopedski set, kako on pomaže u radu.

– Prošle godine Općina Mala Subotica odlučila je još dodatno pomoći u radu s učenicima i poklonila je Digitalni logopedski set-II u vrijednosti oko 3 tisuće eura. Naravno da sve korisne stvari i koštaju, pa nikad nisam tokom ovih 10 godina htjela nešto toliko skupo, a da se prije nije koristilo i nabavilo važnije stvari za sve učenike naše škole. To je aparat koji je dio standardne opreme kojeg koristi više od 350 logopeda diljem Hrvatske.

-Vrlo smo sretni da je načelnik Valentino Škvorc prepoznao potrebu za navedenim te kako će mi digitalni set uvelike pomoći u daljnjem radu jer iz godine u godinu sve je veći broj učenika na logopedskim vježbama. Uz njega mogu dodatno i kvalitetnije korigirati govorno-jezične teškoće, teškoće učenja, brzopletost i mucanje (uz opciju usporavanja govora) ili pomoći u radu s učenicima s oštećenjem sluha.

Kad bi trebali započeti prvi pregledi/konzultacije s logopedom?

– Većina djece uglavnom do pete godine života, bez većih poteškoća, usvoji pravilan izgovor glasova. No, dio njih se ipak susreće sa problemima u izgovoru. Prema novijim domaćim i stranim istraživanjima postotak poremećaja izgovora kod djece predškolske dobi kreće se od 20 do 30 %, no statistički podaci variraju s obzirom na dob ispitanika te istovremeno prisustvo drugih poremećaja.

– Nažalost, obilježja drugih teškoća poput obilježja komunikacijskih teškoća te teškoća ekspresivnog i receptivnog jezika manje su primjetna te djeca sa tim teškoćama vrlo lako prolaze „ispod radara“. Prema tome, vrlo je važno pratiti jezično-govorni razvoj djeteta prema razvojnim komunikacijskim miljokazima.

Kako poticati razvoj predvještina čitanja, pisanja i računanja?

Temeljnu ulogu u budućem razvoju djetetovih predčitalačkih vještina imaju roditelji, koji trebaju osigurati djetetu poticajnu govornu sredinu jasnim govorom prilagođenom djetetovoj dobi, najčešće kroz razgovor i objašnjavanje raznolikih životnih situacija.

– Kod neke djece javljaju se teškoće u razvijanju predvještina na koje vas mogu uputiti pokazatelji poput kašnjenja u govorno-jezičnom razvoju i dugotrajan artikulacijski poremećaj, siromašan rječnik, šture rečenice, teškoće prepričavanja događaja ili priče, odbijanje slušanja i pričanja priče te nedostatak interesa za slikovnice.

U tom slučaju, potrebno je obratiti se logopedu za pravovremeno poticanje prevještina čitanja i pisanja, kako bi se radilo na istima prije samog upisa u školu.

Zato se svake godine 6. ožujka obilježava Europski dan logopedije! Na taj način želimo podići svjesnost o komunikacijskim, jezičnim i govornim teškoćama, osvijestiti roditeljima važnost pravilnog razvoja jezično-govorno-glasovne komunikacije djece te ranog prepoznavanja teškoća.

Problemi u radu i teškoće u učenju

Teškoće čitanja i pisanja – znakovi u predškolskoj dobi

Specifične teškoće učenja (STU) obuhvaćaju djecu koja, unatoč urednim intelektualnim sposobnostima i bez vidljivih organskih ili psiholoških problema, ne uspijevaju postići željeni akademski uspjeh. U Hrvatskoj se procjenjuje da 5-10 % populacije ima disleksiju, a svaki razred može imati dva do tri učenika s poteškoćama u učenju.

Prije polaska u školu, djeca trebaju svladati određene vještine koje su preduvjet za uspješno čitanje i pisanje. Ovo obuhvaća:

  1. Fonološku svjesnost – Razvoj svijesti o zvukovima u jeziku.
  2. Imenovanje slova – Prepoznavanje slova i povezivanje s glasovima.
  3. Rječnik – Poznavanje osnovnog vokabulara.
  4. Pripovjednu sposobnost – Sposobnost pričanja priča.
  5. Interes za tisak – Svijest o strukturi knjiga i pisanja.
  6. Grafomotoriku – Razvijene motoričke sposobnosti potrebne za pisanje.

Teškoće u učenju

Teškoće u učenju razlikuju se od specifičnih teškoća. One mogu nastati zbog različitih čimbenika, uključujući neprikladno poučavanje, socio-ekonomske uvjete, probleme s zdravljem i emocionalne poteškoće. Djeca s teškoćama u učenju mogu imati izazove u percepciji, pamćenju, komunikaciji i disciplini.

Učitelji i roditelji trebaju prepoznati da djeca s teškoćama u učenju mogu učiti, ali na različite načine. Stoga je važno osigurati im potrebnu podršku i prilagodbe.

Savjeti roditeljima

Roditelji djece s teškoćama u učenju trebaju:

  • Razumjeti problem i dodatno se educirati.
  • Izbjegavati traženje krivca i umjesto toga pružiti podršku.
  • Objasniti djetetu njegove teškoće na prikladan način.
  • Upoznati okolinu (obitelj, školu, prijatelje) s djetetovim potrebama.
  • Potražiti pomoć stručnjaka i surađivati s učiteljima.
  • Pružati psihološku podršku i ohrabrenje.
  • Biti strpljivi i kreativni u pristupu učenju.
  • Pomoći u organizaciji dana i školskih obveza.
  • Ne opterećivati dijete dodatnim zadacima, već odabrati zanimljive tekstove i aktivnosti koje potiču motivaciju.

Ovi savjeti mogu pomoći u osnaživanju djeteta i olakšavanju njegovog obrazovanja.

- Oglas -

Podijeli:

Najnovije

Pročitajte još