Gužve, vrućina i dugo vrijeme čekanja na obradu u prostorima Objedinjenog hitnog bolničkog prijema (OHBP) u Županijskoj bolnici Čakovec, te mnoge žalopojke građana, potaknulo nas je da o situaciji na tom odjelu porazgovaramo s ravnateljem Županijske bolnice Čakovec Igorom Šegovićem, a razgovoru se pridružila i glavna sestra Valerija Korent.
Većina ljudi koji tamo dođu čekaju po četiri-pet ili više sati na sve pretrage, dijagnozu i daljnje postupanje. Zašto se toliko čeka?
Šegović: – Hitni bolnički prijem je odjel koji zbrinjava hitna bolnička stanja različitih struka: interna, kirurgija, otorinolaringologija, neurologija i dr., dakle, više odjela. Tu rade mladi doktori koji nemaju specijalizaciju, te liječnici specijalisti iz kirurgije, interne i dr., koji onda, po potrebi, dolaze na hitan bolnički odjel. Uvidom u dokumentaciju, vidi se da je više od 80 posto pacijenata koji dođu trijažna kategorija 4 ili 5. Naime, svaki se pacijent na temelju vitalnih parametara trijažira i dobiva kategoriju koja označava koliko sati taj pacijent može čekati. Ovisno o stanju, pacijentima se rade određeni pregledi i nalazi, a ponekad se ti nalazi ponavljaju nakon nekog vremena.
Na primjer, pacijentu s pritiskom u prsnom košu nakon trijaže i pregleda liječnika rade se nalazi i ukoliko ima infarkt, on je za sat vremena na odjelu i spašava mu se život, no ukoliko nema, ponavljaju mu se nalazi i to tek nakon nekoliko sati.
Na primjer, visoki krvni tlak nije razlog za dolazak na OHBP već bi to trebala zbrinuti primarna zdravstvena zaštita, osim ako se ne radi o noćnim vrtoglavicama, glavoboljama i sl. Ako osoba dođe s visokim krvim tlakom, a nije životno ugrožena, daje joj se lijek i prati stanje, te nakon šest sati ponovno provjeri tlak. Takvim bi pacijentima trebali reći što ih očekuje i zašto, a ne da se oni čude zašto tako dugo čekaju. Možda tu dolazi do poremećaja komunikacije. Na poboljšanju komunikacije naša ekipa stalno radi, iako nas ima zaista različitih i među bolničkim osobljem i među pacijentima.
Korent: – Neki problemi/obrade su vrlo kompleksni, sustav je velik, manjak je ljudi, uvijek ima iznenadnih bolovanja i slično… No, vrata OHBP-a su otvorena svima, bez uputnice ili sa.
Dakle, svjesni ste problematike tog odjela. Osim komunikacije i prevelikog broja pacijenata, koji su još tu problemi?
Šegović: – Svjesni smo problema OHPB-a, ali neke smo stvari naslijedili i proteklih godinu dana dajemo sve od sebe kako bi se taj odjel popravio te nastojimo ubrzati zbrinjavanje pacijenata. Povećali smo broj zaposlenih, specijalista i medicinskih sestara, a planiramo uvesti i bolničare koji će razvažati pacijente kako to ne bi trebala raditi obitelj ili medicinski tehničar, međutim problematika je toliko široka da bi mogli danima pričati o njoj. OHBP je izvrsno zamišljen, prije 10-15 godina, no cilj je bio da tu rade specijalisti hitne medicine. Međutim, u svim OHBP-ima u Hrvatskoj ne rade specijalisti hitne medicine, jer ih nema! Nitko ne želi tu specijalizaciju jer je teška i nije toliko atraktivna kao npr. kardiologija, kirurgija… Zamišljeno je da ti liječnici rade na OHPB-ima i na hitnoj, međutim, nema ih.
Nekada je Zavod za hitnu medicinu zbrinjavao pacijente u Zavodu, no reformom hitne odlučeno je da ona više ne zbrinjava pacijente koji dođu, nego samo vanjske, npr. prometne, i svi ti pacijenti se slijevaju na OHBP. Primarni doktori su također prebukirani, ali nekada previše pacijenata šalju na OHPB. Neki ne znaju jer su neiskusni, neki zbog velikih lista čekanja… Prije 5, 6, 7 godina je u OHBP-u bilo po 30, a sad je 100 -150 pacijenata dnevno! Broj pacijenata se konstantno povećava. Puno pacijenata zapravo uopće nije za hitni prijem već bi ih se trebalo rješavati na razini primarne zdravstvene zaštite. Trebalo bi više toga prebaciti na primarnu zdravstvenu zaštitu, međutim, i ona je preopterećena. Zato sada, konačno, imamo međusobno sastanke, ne samo s primarnom zdravstvenom zaštitom, već i sa svakim bolničkim odjelom posebno. Konačno smo došli i na razinu u kojoj nema optuživanja i može se normalno razgovarati.
Dakle, liste čekanju su drugi par rukava…
Šegović: – Nažalost, povećavaju se liste čekanja. Neke županije imaju npr. RTG pretrage u sklopu domova zdravlja, međutim u Međimurju, ako netko treba RTG šake, šalju ga u Županijsku bolnicu, ova bolnica je za sve. Jako puno je pretraga i medicina se pretvorila u obrambenu zbog sve većeg broja (pri)tužbi na medicinske djelatnike, te se nekad radi i previše nalaza da bi liječnici bili sigurni da je pacijent dobro i stabilan, kako bi ga pustili doma, posebno oni s, primjerice, pritiskom u prsnom košu.
Možete li nabrojati neke primjere medicinskih stanja s kojima bi ljudi baš trebali doći na OHPB, kao i stanja s kojima dolaze, a u principu ne bi trebali dolaziti na hitan prijem?
Šegović: – Svaki primarni liječnik bi trebao znati koja su to hitna stanja, to piše i u udžbeniku interne, hitne medicine i pedijatrije. To su, primjerice, pritisak u prsnom košu, temperatura 40 koja teško pada, iznimno visok CRP, jako otežano disanje ili gutanje, alergijske reakcije na ubode osa i sl. Međutim, ubod krpelja ne zahtijeva hitni prijem, no svakodnevno imamo po pet pacijenata koji dolaze na hitan prijem kako bi im se izvadio krpelj.
Zamislite, dođete u OHBP zbog krpelja. Sjednete, unutra je 20 ljudi. Dođe sestra, upiše vas, uzima vam puls, tlak itd. prije pregleda liječnika. Za nešto što je mogao sam riješiti, taj pacijent oduzme nekom drugome pola sata. Zamislite sad tehničara ili sestru koji rade 11 sati, gladni su i žedni i iscrpljeni i možda krivo pogledaju tog čovjeka, a on je došao jer mu je krpelj trenutno najvažnija stvar na svijetu! Naravno, postoje i određena stanja, nekoliko tjedana nakon uboda krpelja, kada pacijent dobije upalu mozga, ali to je tada… Istraživanja su pokazala da postoji i sindrom vikenda… Dolazi vikend pa ljudi najčešće dolaze petkom ili subotom.
Koliko postotak ljudi onda dolazi na OHBP, a ne bi trebao?
Šegović: – Taj postotak ljudi od 80 posto, koji su trijažna kategorija 4 ili 5, po toj teoriji ne bi trebao biti zbrinut u OHBP-u, već kod primarnog liječnika. Međutim, što ako netko od tih 80 posto pacijenata ima, primjerice, tumor trbuha? To je vrlo kompleksna situacija i nekad je teško odlučiti što je najpametnije.
Da, ponovno samo na toj problematici komunikacije/ljubaznosti, koja je pacijentima jako važna…
Šegović: – Mi razumijemo pacijente i shvaćamo to. Nesretni smo kad je netko nezadovoljan. Moj stav je da kad pacijent dođe, treba ga se dočekati s riječima „Dobar dan, kako vam mogu pomoći?“ bez ijednog komentara, posebno ne negativnog, tipa „zašto ste došli“, ili „zašto niste prije došli“ i sl. U tom smislu nastojimo i educirati naše djelatnike.
Mogu li pacijenti požaliti i kome?
Šegović: – Godinu dana sam tu, a od prvog dana, svaku pritužbu moj tim rješava u zakonskom roku od osam dana. Nije bilo pritužbe na koju nismo odgovorili i riješili je. Vidim da ljudi baš nemaju povjerenja, ali oni kojima smo riješili su zadovoljni i iznenađeni. Sve pritužbe mogu se poslati našoj Jedinici za osiguranje i unapređenje kvalitete zdravstvene zaštite, na e-mail [email protected]
Želim da ljudi izgube taj strah, da će imati kasnije problema ako se požale. Ukoliko netko doživi neugodnosti nakon što se požalio ili je i dalje nezadovoljan, može doći k meni osobno i požaliti se! Ili se javiti Povjerenstvu za zaštitu prava pacijenata u Međimurskoj županiji (telefon: 099 813 8883 ili na adresu: Ruđera Boškovića 2, Čakovec).
Što je s ventilacijom i klimom na odjelu OHBP-a?
Šegović: – S obzirom da Međimurska županija sada provodi projekt energetske obnove zgrade, morali smo, prema njihovom zahtjevu, skinuti sve klime koje ne hlade neke uređaje. Međutim, poslali smo upit svim šefovima i glavnim sestrama koliko im ventilatora treba da se oni postave kako bi se pacijentima olakšala situacija. Na OHBP-u je doduše i specifična situacija i mnogi pacijenti niti ne žele ventilatore tamo jer se boje da im drugi pacijenti ne prenesu nekakvu infekciju. Energetska obnova trebala bi biti gotova do jeseni, a ona obuhvaća cijelu klimatizaciju bolnice i nadamo se da će to riješiti svu problematiku.
Korent: – Pacijenti imaju i različite potrebe, nekoga boli glava ili uho i ne želi da mu ventilatori pušu u glavu.
