Međimurski pčelari kažu da ih boli duša. Umjesto da se raduju godišnjem dobu cvatnje, kad pčele letačice prikupljaju pelud za med, zadnjih nekoliko dana s nemoći gledaju mrtve pčele ispred košnica. Toliko ih je da ih moraju sakupljati lopatama, piše Jutarnji list.
Ni tjedan dana nakon što su prvi pčelari prijavili masovni pomor, agonija nije završila. Svakodnevno neki od pčelara dožive šok kad odu do svojih košnica na međimurskim poljima. Na području Preloga do srijede je uginulo 20-ak milijuna jedinki. Deja vu je to događanja od prije dvije godine, kad je čovjek svojim bahatim nemarom, špricanjem uljane repice, bilo zabranjenim pesticidima ili legalnima, ali nepravilnom uporabom, u pet naselja usmrtio čak 57 milijuna životinja bez kojih nema života na zemlji. I ono što je pčelarima najgore, znaju da to ne može biti slučajno. Umjesto da su repicu pošpricali dva tjedna prije cvatnje, ratari kasne i baš ih briga što će uzrokovati pomor pčela.
Pčelarima je dosta okolišanja i direktno upiru prstom u neke proizvođače uljane repice i državne institucije, Inspektorat, za koji nitko ne zna je li, kome i koliko uzoraka uopće uzeo, a kamoli kada će oni biti analizirani.
Ono što se tada dogodilo na zapadu Međimurja, uz rijeku Muru, danas je na istoku, oko Preloga i u središtu, oko Čakovca.
– Nikad ranije na repici, a vozimo pčele na nju 20 godina, nije bilo problema. Lista dozvoljenih pesticida se mijenjala, sredstva opasna za pčele su s nje maknuta. I sad imamo ovo. To znači da se mora raditi o sredstvu koje na listi nije ni bilo. Nešto gore od svega što smo imali u dva desetljeća, najvjerojatnije ilegalno. Ne znamo što nas čeka, u svakom slučaju nije dobro – rekao je u utorak poslijepodne Željko Trupković, predsjednik Udruge pčelara “Agacija” za Jutarnji list.
Vitomir Mlinarec u Prelogu je u dva pčelinjaka starija od stotinu godina ostao bez 63 košnice.
– Svake se godine u travnju bojim doći na pčelinjak, zadnje desetljeće prvo pogledam ima li mrtvih. Uvijek ih je bilo, ali malo, iako nije trebala biti nijedna. Sve je to dovelo do ovoga sad, nije se dogodilo preko noći. Pčelarske su godine sve lošije. U zadnjih je pet godina samo jedna bila normalna za većinu pčelara. Evo, meni su sad otišle sve radilice koje bi mi mogle donijeti med. Neću propasti, ali boli me duša. I da je to neka prirodna katastrofa koju ne možeš izbjeći, ali kad se radi o ljudskom nemaru, provokaciji ili nonšalantnosti ‘tko meni kaj može’, to je strašno – kaže Mlinarec.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.