Iako rastu plaće, nominalno i realno, posljedice koje je rast cijena ostavio po standard dijela građana u zadnje dvije do tri godine razorne su. Uslijed inflacije došlo je do nove ekonomske i društvene preraspodjele u kojoj je dio građana kojima plaće nisu rasle ili se i dalje kreću ispod tisuću eura lošije prošao, piše Novi list.
Iako službena statistika govori o inflaciji od 10,8 posto (2022.), 8 posto (2023.) i sada oko 4 posto, s tendencijom, tobože, usporavanja, cijene hrane udvostručene su, a odlazak u restoran prava investicija.
Skupa hrana je iz ionako ograničene košarice izgurala manje nužna dobra spustivši razinu kvalitete života.
Plaće su rasle, pokazuje službena statistika, pa je u lipnju prosječna neto plaća iznosila 1.315 eura, što je za 11,6 posto više nego u lipnju lani. Najviša, od 1.981 euro, isplaćena je u djelatnosti zdravstva, a najniža, od 845 eura, u proizvodnji odjeće.
Medijalna neto plaća za lipanj 2024. iznosila pak 1.106 eura.
Kako su lijepo objasnili analitičari RBA, »to znači da je polovini zaposlenika u pravnim osobama isplaćena neto plaća bila jednaka ili manja od navedene vrijednosti, a drugoj polovici zaposlenika veća«.
Plaće dakle u prosjeku rastu, ali ne svima i ne jednako.
Dio građana ovu cjenovnu krizu uspješno je prebrodio, formirajući novu ravnotežu prihoda i rashoda, samo na višoj razini, a dio je, zbog stajanja ili kašnjenja plaća u odnosu na cijene, ostao u nižem dohodovnom, ekonomskom, doslovno klasnom razredu.
U javnom sektoru su plaće rasle odlukama Vlade, dok je privatni sektor heterogeniji, raznolikiji, manje kontrolabilan. Traženim zanimanjima poslodavci su bili prisiljeni dizati plaće da ne odu u inozemstvo, ali dio radnika ostao je tek nešto iznad socijalnog minimuma.
To više nije samo nižeobrazovana radna snaga, ili strani radnici koji žele raditi za manje plaće, nego i intelektualne djelatnosti koje su izgubile tržišnu vrijednost, u ovom digitalnom dobu i postmodernističkom kaosu.
Bivši srednji sloj gubitnik je i u financijskom i u reputacijskom smislu. Iz ove se grupacije regrutira nova emigracija koja odlazi i zbog plaće i zbog potrebe za samoaktualizacijom u nekoj manje uslužnoj ekonomiji.
U uvjetima inflacije nejednakosti se same po sebi povećavaju jer rast cijena najviše osjećaju najniži dohoci u kojima je udio hrane i režija najveći. Tome onda treba pridodati činjenicu da su dohoci nejednako rasli pa je dio onih koji su i prije rasta cijena bili preniski, dodatno zaostao.
Prema podacima Hrvatske narodne banke, krediti građanima rastu, a kućanstva nikad nisu bila zaduženija. Tako je krajem lipnja ukupan iznos kredita građanima porastao godišnje 11 posto, na 23 milijarde eura.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.