Prije nekoliko dana u razgovoru s Kristijanom Antolovićem, predsjednikom MNS, rekao je kako su u njegovom Savezu zadovoljni i sretni što je krovna sportska organizacija Međimurske županije prihvatila njihov prijedlog da se Nagradom „Franjo Punčec” za životno djelo nagradi upravo nogometaš Srećko Bogdan iz Murskog Središća, čovjek koji je momentalno u nogometnoj mirovini jer je njegov život protkan nogometnim pothvatima to i zavrijedio.
Pitajući Kristijana za komentar, nakon što je Srećko u rukama držao svoje sportsko i životno blago, on je rekao: – Srećko Bogdan je Dinamova legenda. Iz današnje perspektive je nevjerojatno da je Čeči skupio 595 nastupa za Dinamo. Zato moramo biti ponosni što su ljudi poput njega, Vabeca, Ladića, Jarnija, Lesjaka i još nekolicine naših tako dobri igrači. Ovu nagradu je dobio potpuno zasluženo. Čestitka Čečiju i nadam se da još kao trener nije rekao zadnju riječ- predsjednikove su riječi kojima bi trebalo dodati kako bi bilo sjajno da njegove nade pronađu plodno tlo, konačno tek nedavno je proslavio 65-ti rođendan.
Podsjetit ćemo samo, a što je predsjednikov još veći ponos, da je Čeči svoju prestižnu nagradu počeo graditi upravo u Murskom Središću, klubu u kojem je kasnije igrao i Kristijan. U NK Rudar Srećko je bio u nogometnim povojima, a počeo je rasti odlaskom u čakovečki MTČ, potom u zagrebački Dinamo pa potom u nogometnu pečalbu u Njemačku. Povratak nogometu Zaprešića i na kraju „opterećen” brojnim sportskim ozljedama završava u rodnom Središću, u kući koja mu se nalazi u neposrednoj blizini Šoderke, mjesta nogometnog igrališta iz kojeg je danas niknulo velebno nogometno izdanje.