Propovijeda: fra Tomislav Božiček
Nalazimo se u sredini korizme, milosnoga i pokorničkoga vremena. Evanđelje nam donosi razgovor našega Božanskog Spasitelja s Nikodemom, jednim od židovskih prvaka. Nikodem je bio noćna ptica: bojao se doći na razgovor po danu i evo ga kod Isusa u ponoći. Nikodem je postao pojam: označuje čovjeka što iz kukavičluka i obzira krije vjeru i uvjerenje. Isus poučava Nikodema o najbitnijim stvarima vjere i spasenja. Vrlo je bitno u vjeri biti poučen. Tko nije u vjeri dobro poučen, taj se ne može ni oduševiti za nju. Tko vjeruje u Isusa Krista, ima život vječni. Isus s posebnim naglaskom ističe važnost vjere, koja je neophodno potrebna za spasenje.
Isus govori Nikodemu: „Bog je tako ljubio svijet te je dao svoga Sina Jedinorođenca da nijedan koji u njega vjeruje ne propadne, nego da ima život vječni“. Ponekad se pitamo zašto Bog dopušta da ljude snađe nevolja? Zar se nismo našli u situaciji kad smo pomislili: „E sad nas samo Bog može spasiti“. Možda smo pokušali sve učiniti, upotrijebiti sva sredstva koja su nam pružala tehnika i medicina, obratili se za pomoć na sve strane, svakome za koga smo čuli. Hvatali smo se svake slamke koja nam je obećavala pomoć.
Čovjek u svom očaju, našavši se u bezizlaznoj situaciji sklon je pokušati sve što mu netko sugerira samo da bi se spasio. Vidimo da je to bez sumnje, tajna koju ne možemo u potpunosti dokučiti. No, ipak jedan od razloga jest i taj što čovjek u nevolji istinskije vidi stvarnost i lakše nalazi put spasenja. Zato mnogi moraju izgubiti svoje glavne oslonce da bi progledali i počeli se oslanjati na ono što uistinu nosi.
Današnje evanđelje nam govori da nam je Bog iz čiste ljubavi dao svoga Sina. Pravi otac bi radije i sebe žrtvovao nego li dopustio da mu dijete umre. A Bog je to učinio. Ljubio nas je do kraja. Ljubio je mene i tebe, ljubio je sve ljude i svakog čovjeka. A ta njegova ljubav nije ovisna o našoj vrijednosti i o našoj ljubavi. To znači da nas Bog ne ljubi samo za jedan čas ili u trenucima kad smo dobri i kad nismo sagriješili. Njegova je ljubav neograničena i beskrajna.
Dok o ovom razmišljamo, dopustimo da se u nama probudi osjećaj zahvalnosti za ovu objavu velike Očeve ljubavi prema nama. Divno je osjetiti i čuti: “Bog je tako ljubio svijet, Bog je tako ljubio mene, Bog je tako ljubio ljude – da je Sina svoga dao.”
Molimo ove nedjelje: „Oprosti nam, Gospodine za one trenutke kada smo bili u napasti da pomislimo da si nas zaboravio ili da nas ne voliš. Gospodine, kada nas snađu životne teškoće, kad nas pritisnu problemi koji nadilaze naše mogućnosti ne dopusti da ikada zaboravimo da si ti ljubav sama i da nas ljubiš više nego što mi možemo zamisliti. I onda kada nam se čini da ne mariš za nas i kada te ne vidimo pomozi nam da i tada vjerujemo da nas ljubiš i da nam nikad nećeš uskratiti svoju ljubav“.
4. korizmena nedjelja
