Pronađimo mir u gospodinu

Autor: Foto/Video:
- Advertisement -

Razumljivo je da se čovjek boji kada mu prijeti neka opasnost. No postoji u čovjeku i onaj strah koji je razum­ski neprotumačiv. Danas je mnogo onih koji su opterećeni upravo tim neobjašnjivim strahom. Čovjek je danas mno­go postigao, mnogo toga zna, poznaje mnoge tajne priro­de. No svjestan je toga da ga u prirodi okružuje još toliko mnogo toga što on ne poznaje. Ima mnogo toga čime čo­vjek ne može upravljati, što nije u čovjekovoj moći, što ga nadilazi. Čovjek se danas boji samoga sebe, boji se svoga uma, svoga znanja, svoje tehničke moći. Moć kojom raspolaže toliko je silna da njome može samom sebi nauditi. Do­voljno se samo prisjetiti se, primjerice, velikog problema koji muči suvremeno čovječanstvo – bolest koronavirusa, problema naoružanja ili našeg životnog okoliša. Pitamo se dokle ćemo moći tako živjeti. Hoćemo li potpuno zagaditi svoj životni prostor, potrošiti ili uništiti zrak, vodu i sve nužno za život? Ili, recimo, strah od atomskog rata.

Toliko je nemira oko nas da nam izgleda kao da se i da­nas dižu bure i oluje sa svih strana. Ljudi su uznemireni. Događaju se oluje u životu pojedinaca. Svatko se napreže i muči s poteškoćama oko vlastitog života i traži rješenje svojih problema. Vihora i nemira ima napretek. Čovjek tako duboko čezne za mirom. I zato svi mi duboko teži­mo za trenucima odmora. Čekamo vrijeme kada će nastati potpun mir. Ipak, često vidimo kako je mir još vrlo daleko, a sadašnji trenutak kao da je prepušten nemiru, zahvaćen olujom. I zato su u nama strah i zabrinutost.

Velika panika i strah zavladali su među apostolima kada je nastala oluja. Ali panikom ni strahom ne može se oluja utišati. Stanje u čovjeku, naprotiv, biva još gore. A pogle­dajmo, Isus je miran. On u istoj lađici u kojoj se učenici panično boje, smireno spava i odmara se poslije napornog dana. Učenici, kao i svaki čovjek koji je zahvaćen strahom i nemirom, ne mogu shvatiti kraj sebe drugoga koji nije u strahu, čak ne mogu ni trpjeti kraj sebe čovjeka koji se ne straši kao i oni. Budući da su apostoli bili vrlo uznemireni, oni žele i Isusa uznemiriti. Nisu oni probudili Isusa zato što su vjerovali da će on nešto učiniti, nego su ga probudili da se i Isus s njima zabrine, da se i on panično uznemiri. To je, eto, ta situacija iz koje je Isus uputio učenicima prijekor: Što ste bojažljivi? Kako nemate vjere? Tada se događa čudo. Odzvanja Isusova zapovijed vje­tru i moru: Utihni! Umukni! (Mk 4, 39). Isus svojim mirom smiruje apostole, smiruje lađu i more. Sve je umireno. Apostoli se međusobno pitaju: Tko li je ovaj da mu se i vjetar i more pokoravaju? (Mk 4, 41). Drugim riječima, tko je ovaj koji ima toliku vlast nad prirodom? Tko li je ovaj koji je tako smiren usred sveopćeg nemira? Tko li je ovaj koji ne zapada u paniku i strah kada su svi zahvaćeni njima? Zašto se on ne boji ni valova ni vjetra?

Odgovor na ta pitanja glasi: To je Isus iz Nazareta. To je Isus, Sin Božji, koji je potpuno predan u volju svoga nebe­skog Oca. To je Isus, koji zna da je u rukama svoga Oca i da nam se ništa ne može dogoditi bez Očeve volje. I zato je izvor mira u Isusovu Srcu, u njegovu potpunom predanju nebeskom Ocu.

I mi smo često u napasti da zavapimo s apostolima: Uči­telju! Zar ne mariš što ginemo? (Mk 4, 38) No, to je sasvim krivo. Isusu je stalo do nas. Sve je s nama podijelio. Postao je čovjek da mu ništa naše ne bude strano ni daleko. Da­kle, mi ni u jednoj oluji života nismo sami. On je tu. Isus bi tako želio da naučimo s njim sve dijeliti kao što je on nama sve darovao. Htio bi da mu vjerujemo, da mu daruje­mo svoje bure i oluje, svoje strahove i nesigurnosti, svoju paniku i krizu. Želi da mu dadnemo svaki trenutak života, sve nakane i sve putove.

A on nama zauzvrat daje svoj mir. I, kada imamo taj mir, on se jednostavno širi oko nas, na sve situacije, na svako nevrijeme, na nemirne ljude oko nas. Isus nam daje svoju sigurnost, daje nam svoju ukorijenjenost u Oca, daje nam sebe.

Zapamtimo zaključnu misao našega razmišljanja na te­melju Božje riječi. Povjerujmo da je Isusu silno stalo do nas, do naše sigurnosti i mira, do našega života. Nije uvi­jek lako u životu. Oluja zna biti teška. Valovi znaju opasno prijetiti. Ali, Isus je tu s nama. Gospodin je s nama, on je za nas. Povjerujmo u to i obnovimo svoju vjeru u Isusovu prisutnost kako bismo i mi mogli sve snažnije u sebi osje­titi i drugima posvjedočiti Spasiteljev mir što se širi na sve koji žive u Isusovoj blizini.

- Oglas -

Podijeli:

Najnovije

Pročitajte još