Nogometaši Međimurja u subotu su poraženi u derbiju začelja kod Junaka u Sinju s 4:2. To više i nije neka vijest, jer su upisali četvrti poraz zaredom i u osam utakmica nastavka prvenstva osvojili samo 2 od 24 moguća boda. Iako su još uvijek bod iznad zone ispadanja, po tome kako momčad trenutno izgleda, igra i kakav joj je raspored do kraja lige glavni su kandidati za posljednje mjesto.
Nažalost, niti šok terapija s novim ljudima koji su preuzeli vođenje kluba i dolaskom novog trenera Loze u Sinju nije dala rezultate. Unatoč tome što je pobjeda domaćina na papiru visoka, treba reći da je Međimurje u ovom susretu zapravo pobijedilo samo sebe. Nakon što su rano poveli, naši su igrači, posebno u nastavku prvog poluvremena, iskazali sve slabosti koje su ih dovele na mjesto na kojem se nalaze. Ne samo zbog dva postignuta autogola, nego ponajviše radi toga što se, kod sva tri pogotka primljena u prvom dijelu, radilo o situacijama koje su se lako mogle raščistiti i spriječiti domaćina da ugrozi vrata našeg drugoligaša.
Tu je, međutim, ključ problema u igri Međimurja. Obranu koja u 24 utakmice primi 60 golova ne možemo nazvati lošom, već ona jednostavno ne postoji. Ne radi se tu samo o stoperima ili cijeloj posljednjoj liniji, jer obrambeni segment igre zadaća je cijele momčadi. To je, prije svega, pitanje koncentracije i odgovornosti u igri, a u tim segmentima je Međimurje ispod svake kritike. Jednostavno je zastrašujući broj krivo dodanih i izgubljenih lopti naših igrača, nakon čega nema vraćanja, pomaganja ili pokrivanja leđa igraču koji je pogriješio.
U tjednu prije izbora novog rukovodstva igrači Međimurja su štrajkali i nisu trenirali. Nepobitno je njihovo pravo tražiti ono što je dogovoreno. Međutim, izostanak s treninga odrazio se u trenucima kada je Međimurje smanjilo vodstvo domaćina na gol razlike. Vidjelo se u posljednjih pola sata, kada su naši djelovali mnogo bolje od domaćina, da jednostavno nedostaje sape za onaj odlučni pritisak koji bi mogao rezultirati izjednačenjem. U samoj završnici igrači Junaka su to iskoristili i u jednoj kontri otklonili sve dileme. Dobro je što su igrači Međimurja solidarni u nastojanju da se prema njima ispune sve obveze, ali bi se jednako junački trebali pokazati i na terenu gdje se, barem zasada, ne vidi ni z od zajedništva, zbog čega djeluju poput raštimanog orkestra.
U kuloarima se može čuti da je novi trener Lozo uveo snimanje treninga dronom. Poštujem uvođenje najsuvremenijih metoda u trenažni proces, ali ono u čemu se griješi su elementarne stvari, mogli bismo reći nogometna abeceda. Možda bi, zato, u ovoj fazi trebalo prizemljiti dronove i posvetiti se ispravljanju pogrešaka koje su vidljive iz aviona, a onda se prebaciti na taktičke finese. Nije moje petljati se u posao trenera, posebno zato jer Lozi nikako ne bih volio biti u koži. Raduje, međutim njegov optimizam, iskazan u intervjuima nakon poraza u Sinju i ostaje se nadati da će pronaći put kojim će momčad izvesti iz dubokog ponora u koji je zapala, koliko god se to činilo nemogućom misijom.
Ekipa koja je preuzela vođenje kluba teško se mogla suočiti s većim izazovom i nadam se da će pokazati kako su u stanju nositi se s njim, a zatim iznijeti i svoju viziju dugoročnog vođenja kluba što međimursku nogometnu javnost zasigurno ponajviše zanima.