– Čisto da ponovimo gradivo, jer danas će negdje, neko dijete (opet) pitati svoju mamu, svog tatu – “a zakaj onaj striček vozi onu veliku curicu u kolicima? Zakaj ona ne hoda sama? Za kaj je nosi?” – riječi su Dejana Šantla iz Hlapičine, oca djevojke koja boluje od cerebralne paralize.
Dejan, poznati kao voditelj na radiju 105 Selnica, će dalje reći:
– Kod velikog broja ljudi najčešće nailazim na mješavinu različitih izvora tih predrasuda, a svima im je zajedničko to da se teško mijenjaju…Ljudi se velikom većinom ni ne pokušavaju približiti onima o kojima imaju neke negativne predrasude, pa ih tako i ne mogu bolje upoznati ili ona najgora predrasuda o invalidima jest i činjenica da ima ljudi koji s invalidnom osobom ne žele biti viđeni na javnom mjestu; kao da im se čini da će se u takvoj prilici nešto od tog invaliditeta prenijeti i na njih.
Kada sve zbrojim, to je vjerojatno samo obrnuta strana pojave da mnogi ljudi žele biti viđeni u društvu nekih posebno atraktivnih ili po nečemu slavnih osoba s obzirom na to da je posljednjih desetljeća gotovo nestao odgoj za uljudno ponašanje, ne možemo se nadati da će vidljivo invalidne osobe uskoro dočekati nestajanje negativnih predrasuda o njima.
Tolerancija se, doduše prividno, propovijeda, ali je u javnom životu, na ulici i na javnim mjestima nema. Najbolji je dokaz to što većina ljudi ne vodi računa o postojanju invalida u svojoj sredini, što još uvijek teže invalidne osobe ne mogu ući u većinu trgovina u našim mjestima, gradovima…
Očito bismo trebali nastojati mijenjati stavove društva prema različitima, što bi tada neminovno uključilo i invalide svih vrsta ne zaboravite nikada – poručuje Dejan i za kraj na svima šalje poruku:
– Svaka ruka koja je toliko nemoćna da sama ne može ni primiti ni dati, zaslužuje neku tuđu ruku koja će popuniti onaj razmak između prstiju, i dati i primiti za oboje!
