U Svetoj Mariji je sada zovu Stefy. Nismo je pitali je li nadimak dobila prije odlaska na privremeni rad u inozemstvu ili ga je donijela iz Švicarske gdje je veći dio života provela sa suprugom Rudolfom-Rudom (67) njezinim sumještaninom . 70 godina je proslavila u novootvorenom bistrou ” G i S “uz rodbinu , kumove i prijatelje 23. travnja. Nije proslavljen 15. ožujka, kada je točno rođena jer su tada bili u Švicarskoj.
– Hvala svima koji su se odazvali pozivu naše slavljenice- ….Srečen ti rođendan draga moja Stefy- kazao je ponosno Ruda pred okupljenima,kaže Ruda koji govori vrsno „međimurski”, a zna poteći i „književni”.
Tko je „naša” slavljenica ?
Rođena Svetomarščica. Nakon osmogodišnje škole krenula je na rad u Austriju gdje se zadržala godinu dana, a poslije 1971. godine je otišla u Švicarsku. Radeći u elektronskoj industriji deset godina.
Kako je počela ljubav ?
-Mi smo počeli hodati 1976. godine na dočeku nove godine, zbližili smo se u jednom buffetu u – kaže suprug i daje je kako je tamo bio u društvu sa svojim mojim bratićem iz Donjeg Vidovca i prijateljima koje je ona poznavala. Tada je rekao „istinu života”.-Kada smo plesali uz odličnu glazbu iz našeg mjesta rekla mi je .” Znaš moj tatek se srdi kaj ti hodaš stolno po mene za pljes .Nej več dojti po mene….Poslije pauze, dok so možikoši počelji svirati prve taktove nove pjesme,jo direktno za stol de je bila Stefanija i ” njen tatek” .Moljim Vas gospon zakaj vi bronite vašoj čerki kaj pe pljesat z menom”.Čovek visok kolji 2 metra i kolji dobrih 120 kg težine se nasmejav i velji mi.” Samo ti idi pljesat z njom.Ve je gospodična ne mogla reći da ne pljesat…Dok sam jo prativ dimo kolji tretje vure v noći, več te Nove godine mi je rekla ” Moljim te naj me več dalje pratiti,samo do pol pota do moje hiže”. Tako je i bilo i ja sam se vratio k svojim prijateljima. Dok sam se zbudiv daj den, kolji 11-te vure prije polneva, zijdem vun na vuljicu (a spavao sam pre moji sestrični Ruži) ,i spazim tu gospodičnu z druge strane vuljice z jednim onižem čovekom. Ja ju ozdravim i pitam je kaj tu dela ? Rekla je da tu stanuje .Čovek me gljedi,ne zna kaj se dešava..- Oprosti mi za ono fčera na pljeso,kaj sam ti rekla da mi je on joki čovek tata, jer sam misljila da si i ti Vidovčan,a jo te dečke ne željim v mojem društvu, pok da se boš ti splašiv, i naš več vupav dojti po mene za pljes…Ovo je moj provi tata- rekla je iskreno. I tako smo se mi upoznalji i pozovejo me v njihovu hižu. Ona se je predi Tri kralja vrnula v Švicarsku, a pisma su se izmjenjivala na obadvije strane. Posjećivali smo se za vrijeme ljetnih i zimskih godišnjih odmora.Ja u Švicarsku,a ona u Hrvatsku.1980 sam ja dobio radnu vizu za Švicarsku ,a te iste godine smo se i vjenčali u studenom mjesecu- ispričao je Ruda u detalje rađanje jedne ljubavi, braka.
Do godine im se rodio sin Simone-Šimun. Završavajući devetogodišnju osnovnu školu bio je proglašen njenim najboljim učenikom.Poslije je nastavio školovanje u Liceo-Gimnaziji, a to je i direktni put za na Univerzitet -Fakultet koji je u rekordnom roku završio, i bez ijednog ponovljenog ispita. Stječe zvanje magistra Sportskih znanosti. Tata će s ponosom dodati:
-Desetogodišnji je prvak Švicarske u karateu i Švicarski reprezentativac sudjeluje diljem svijeta kao natjecatelj pa kao takav sudjeluje na europskim i svjetskih prvenstvima po raznim natjecanjima. Nakon aktivnog natjecanja ,posvetio se radu sa mladima i je predavač karatea diljem Švicarske po svim karate klubovima kako što više djece posvetiti sportu i odvojiti ih od ulice i droge. Uskoro dobiva poziv od Swiss olimpic i Swiss Karate Federation da preuzme ulogu trenera i izbornika (Coach National Team) ,jer je završio i dobio “Diploma Coach of higher vocational education and training in elite sports”, a sve karatiste Švicarske trenira u njihovom Sportskom Centru za Elitne sportaše u Megglingenu-Macollin- ponosno će otac, a roditelji će zajedno:
– Sin Simone je sin jedinac, a njegova supruga i on imaju dvije prekrasne djevojčice naše unučice, japičine mezimice. Moram dodati kako sam 1983. godine, trogodišnju školu za “Hendikepirane osobe ,i osobe sa posebnim potrebama,” smjer psihologija i kao takva nakon nakon tridesetak godina u tom poslu odlazim -2017. godine u zasluženu Švicarsku mirovinu- reći će Stefy o sebi, dok će Ruda još reći:
– Ja sam nakon 5 godina rada u jednoj te istoj privatnoj, jako dobroj firmi, dobio promaknuće u poslovođu, a u mirovini sam od 2021 godine. Živimo na relaciji Švicarska- Hrvatska jer imamo u Švicarskoj vlastiti stan pa smo malo tamo ,a malo v našem ljepom Međimurju. Ljepo nam je i tam ,a i tu doma. A znote kak se velji “SE POSOT JE LJEPO A DOMAJ JE NAJLJEPŠE”. Nadamo se krajem ove godine definitivnom povratku za stalno u naš dom v Sveto Marijo- zavjetovali su se na rođendanu, a 70 ljeta je za to najpogodnija godina.
Hoće i tako biti, pokazat će vrijeme. Naš portal gospođi Stefy želi sretnih 7 desetljeća i dakako stalni ostanak na rodnoj grudi !
