Poput njegovog tate Antuna, danas nogometnog veterana u NK Graničar Kotoriba, niti njegov 24-godišnji sin Sandro ne miruje. Ovih je dana došao u novu sredinu, a nakon što je četiri godine poveo u NK Dubravčan Donja Dubrava.
Kao talentirani golman zarana je počeo braniti boje nekih selekcija NK Graničar Kotoriba da bi kasnije stao na vrata NK Mladost iz Svete Marije, a potom Dubravčana.
Nakon četiri godine napuštaš klub u kojem si dobro „kotirao“?
– U Donjoj Dubravi mi je bilo lijepo, bio sam zadovoljan sa svime. Kasnije se je to zadovoljstvo topilo jer sam dobivao sve manje vremena i prostora na vratima kluba, a izazovi su bili sveprisutniji, tražio sam nove prilike. Ona prava mi se ukazala u NK Vidovčan, za koji su bili vezani moj otac Antun i stric Ivan. Stric je taj koji se nedavno u 55-toj godini oprostio od veteranskog dresa pa sam mu u šali rekao: „Prezime Vidović ostane u klubu“. I evo me – rekao je i dodao da ga raduju ambicije kluba u borbi za prvo mjesto na prvenstvenoj ljestvici u 2. ŽNL-Skupina A.