Danas ujutro je u 78- godini života nakon kratke i teške bolesti u čakovečkoj Županijskoj bolnici preminuo Ladislav Fundak. To je vijest koja je bolno odjeknula u Kotoribi. Za njih je umro Kija jer tako su ga zvali i znali oni stariji, a i veći dio mlađih.
Pisati o čovjeku kojeg si dobro poznavao, a sve svesti u nekoliko redaka jako je teško. Spominjući Kiju svakog će taj nadimak asocirati na nogomet, na NK Graničar u kojem i s kojim je živio do danas. Da, do danas jer je još do nedavno bivao u mjesnom Sportskom parku na utakmici kluba u kojem je nogometno rastao, kluba kojem je uz svoja znanja i nogometna umijeća dao svoja dva sina, Danijela i Krešimira, a blizu klubu bili su i njegovi unuci Dino i Luka. Kijina obitelj jednostavno je živjela nogomet pa čak i supruga Zlata koja je brinula o tri nogometaša u kući, a rado ih je išla pogledati na zeleni travnjak.
Počeo je igrati nogomet vrlo mlad. Sa 16 godina ga je snaga njegova nogometnog talenta primorala da odjene seniorski dres kluba i u tom je dresu ostao do svoje 40-te godine kada ga je objesio o klin. No, kopačke nije jer nije mogao, osjećao je potrebu i imao je snage i znanje da svoje nogometno znanje prenese na dolazeće generacije, najprije seniora, trenirao je juniore i pionire. I kada ste te igrače znali pitati odakle im te „finte“, govorili bi: – Nafčil nas je Kija !
I kada više nije bio u sportskoj opremi okrenuo se radu u klupskom čelništvu. Bio je klupski tajnik, tehnički tajnik, a bilo je vrijeme kada je bio i više od toga.
Život mu je valjda bio predodređen da ostane vezan uz nogomet, odnosno klub kojem je dao sebe i svoje najmilije. NK „Graničar“ je njemu dao široki pogled na svijet sporta,ali mu je podario brojna putovanja od najbližeg Donjeg Vidovca do Poljske, Austrije, Mađarske.
Ta su mu putovanja bila spona za sklapanje brojnih poznanstava i prijateljstva. Kija, kao i nekolicina njegovih velikih klupskih prethodnika, ući će u klupsku povjesnicu, a ono što je dao nogometu zaslužio je da se nađe i među međimurskim nogometnim talentima.
Mjesto kraj njegovih kolega „kibica“ u Sportskom parku ostat će zauvijek prazno, no vjerujemo kako će svaki od nas s mislima biti uz njega i u sebi reći:
‘To je bilo Kijino mjesto.’
Počivaj mirno u svojoj Kotoribi gdje će biti sahranjen u utorak 9. kolovoza u 16 sati.