Rečenicu iz naslova izgovarala je moja baka često za vrijeme trajanja moje treće trudnoće – rekla nam Petra Supina iz Varaždina, momentalno na trudničkom bolovanju, a radi kao magistra socijalne pedagogije, licencirana psihoterapeutkinja realitetne terapije, zaposlena u OŠ „Jože Horvata „ Kotoriba, a potom nastavlja:- Moje treće dijete Juraj, njezin je jedanaesti unuk. Razlika između „mamice“, tako ju zovemo otkad znam za sebe, i mog sina Juraja doista je nesvakidašnja. Dijeli ih samo 95 godina razlike. Presretna sam što moje dijete ima privilegiju biti u naručju i svoje prabake. Rijetkima je to omogućeno. „Mamica“ je to i zavrijedila- kaže s ponosom, a potom tužno nastavlja:- Njezin život sazdan je kako od predivnih tako i od nažalost brojnih tragedija. Mamica je za vrijeme 2. svjetskog rata u logor Dachau bila prisiljena ispratiti svog oca i brata. Oboje učeni ljudi, trn u oku tadašnjem režimu. Otac joj se nikad nije vratio, brat je preživio užase nacizma. U 50. godini postala je udovica, brinula o svojoj bolesnoj majci. Pokopala je“ mamica“ nažalost i svoja dva unuka.
Kako je to se sve preboljela, izdržala?
Petra će reći kako joj je u svemu tome ono što joj je pomagalo bila je brižnost i povezanost s obitelji. Mamičina mlađa kćer Branka već 15-ak godina nesebično i predano brine o njoj. Mamica ima razrađen dnevni raspored aktivnosti, doručak i kava s kćeri i zetom Dragutinom koji se voli šaliti s mamicom. Zatim slijede vijesti koje obavezno treba prokomentirati, iako već značajno slabije čuje i vidi mamica Marija (Vugrinec)vrlo je elokventna. Uključene je u sva događanja u obitelji i svi su svjesni koliko je to važno za njezino fizičko i mentalno blagostanje. Mamica posebno voli razgovore s praunucima Dorianom i Rafaelom koji joj stalno postavljenu neke nove izazove, a praunučica Miša obožava slušati“ mamičine“ priče. S razlogom kaže „mamica“ da radi njih ima toliko godina, oni je drže na životu.
-Ono što ja mogu reči za svoju baku jest da me naučila poštovanju i poniznosti pred starijima, od nje sam učila kuhati i još bezbroj životnih vještina i mudrosti stekla sam uz nju.
A moj sin Juraj imat će prekrasnu uspomenu. „Mamica“ ga blago pogledava dok ga drži u naručuju, priča mu, a on joj uzvraća svojim nevinim, dubokim pogledom spreman upijati svu mudrost njezina gotovo jednog stoljeća.
I još bi dodala da je mamica rođena u Vratišincu u obitelji s četvero djece, najstariji brat Ivan Leček, prof., sestra Ljubica i najmlađa sestra Ana. Sestra Ana, 14 godina mlada od mamice, joj je jedina ostala, živi u Zagrebu i ne prođe ni jedan tjedan da ne nazove mamicu, i ne propusta ni jednu priliku da joj dođe u posjet. Posebno blizak odnos imala je sa svojim bratom i sestrama.
Petrin suprug Dragutin (Dado) iz Varaždinske županije posebno je sretan što mu je Bog podario takvu obitelj.
