Na groblju u prekomurskom naselju Petišovci je u krugu obitelji u ponedjeljak sahranjen Smiljan Đorđević Siso iz Petišovca, rođeni Središćanac.
Umro je u 66. godini, a dan poslije se sa upaljenim svijećama kraj njegovog posljednjeg počivališta našla grupa njegovih prijatelja čije ih prijateljstvo veže od mladenačkih dana. Bili su to oni koji su od njega bili stariji deset godina, a i oni njegove generacije. Upravo taj raspon u godinama činilo je tu središćansku mladost posebnima. Stariji su mlađe prihvaćali bez ikakvih ograda, a ovima je imponiralo njihovo društvo.
Bila je to klapa od 20 mladića koja 70-tih godina prošlog stoljeća bila zaštitni znak Murskog Središća. Bila je to klapa u kojoj je svaki imao svoj nadimak koji nose i danas i pod takvim ih nadimcima znaju oni stariji i nešto mlađi koji su ih predajom usvojili. Ima onih koji im ne znaju ni pravo prezime. Bili su to: Soso, Šemad, Čajek, Bobi, Cima , Oto, Žika, Gudrum, Frfi, Đo, Runda, Buco, Špiro, Mitić, Solan, Dilika, Čić, Garo, Cipi, Figić, Danda, Pifkač, Krivo, Plavuša, Caci, Čeči, Boys,Siso, Perkač, Fifi, Tišo, Piksa…….Mnogi nisu napisani, niti namjerno zaboravljeni.
Život je htio da su odselili u različitim smjerovima bivše države i inozemstva, no život je prema mnogim spomenutima bio okrutan.
Zbog čega spominjemo pokojnog ? Smiljan, iliti Siso, bio je “milo dijete” klape. Umiljat, inteligentan koji se je lako prilagođavao svakom pojedincu i skupini. Kako su se svi bavili nekim sportom i on je pošao za klapom. Igrao je rukomet, no ni košarka mu nije bila strana…Na fotografiji u dresu RK Modeks, stoji prvi s desna.
Kako je vrijeme odmicalo ljubav svog života pronašao je u susjednim Petišovcima gdje je zasnovao obitelj sa suprugom Martinom s kojem ima sina, danas 30- godišnjaka.Svaki drugi dan je dolazio u Središće gdje je brinuo u majci Emiliji. Susretao se sa prijateljima i znancima koji kada su čuli za njegovu iznenadnu smrt jednostavno ostali skamenjeni. Nikada se nije žalio na neke bolesti. Preminuo je čakovečkoj bolnici gdje je obdukcijom utvrđeno kolike su se smrtonosne zamke kile u njegovom stasitom tijelu.
Prije desetak godina u najljepšim godinama preminula mu je sestra Radojka, a ostao je i bez oca Žike kojeg će stariji znati kao jednog od dugovječnih urednika lokalnog tjednika Međimurje. Nije bio samo Siso taj kojem klapa dolazi na posljednja počivališta jer taj žalosni običaj gaje dugo, nažalost danas češće….
