Sabini Đurajec iz Donjeg Mihaljevca tek je 21 godina, ali već ima sina Aleksandra od 3 i pol godine. Sabina je naime postala majka kao srednjoškolka, sa samo 17 godina, a ovo je njezina priča!
Sabina je rođena u Slavoniji, u Tulniku, ali je imala djeda u Prelogu koji je 2010. godine umro, a kuću je naslijedio njezin otac. Njezini su se roditelji tako doselili u Prelog, gdje je Sabina tada krenula u 1. razred osnovne škole. Nakon osnovne upisala je Ekonomsku i trgovačku školu u Čakovcu, bila je vedra i lepršava tinejdžerica i sportski tip te je doma svakodnevno vježbala pilates. Sve do svoje 17. godine, kad se zaljubila u tri godine starijeg dečka iz Lopatinca i – neplanirano zatrudnjela!
‘DANIMA SAM SE TRESLA KAO ŠIBICA’
– Bila sam u svijetu mladih – izlasci, šminka, kavice, druženja… Nisam mislila da bih mogla ostati trudna. No, ipak, to se dogodilo! Odjednom mi je postalo slabo. Kako nisam dobila mjesečnicu, kupili smo test za trudnoću i bio je pozitivan… Bila sam u šoku, a u glavi sam si ponavljala „Tata bu me ubil“ – prisjeća se Sabina i nastavlja:
– Danima sam se tresla kao šibica, izbjegavala sam roditelje, bojala sam se što će mi reći, što će biti s mojom školom, što će mi drugi reći… Bila sam očajna. Zatrudnjela sam ljeti i u 3. razred srednje škole ujesen došla – trudna.
‘ZNALA SAM DA SE NE MOGU RIJEŠITI TOG MALOG BIĆA KOJE RASTE U MENI’
Znala je, kaže, da će kad-tad morati reći drugima, pa je ujutro za stolom, uz kavicu, pokazala test na trudnoću tati.
– Tata se uzrujao i rekao „Koji je to majmun?! Moraš pobaciti!“. Rekla sam NE. U školi sam morala kod ravnateljice na razgovor, upitala me: „Pa kako se to dogodilo?“ Rekla sam joj :“Ah, mladost-ludost!“ Održala mi je predavanje i savjetovala da ne ostavljam školu te kako ona ima troje djece i istaknula kako su djeca velika odgovornost i stalno nešto zahtijevaju. Praktički me isprepadala, a i znala sam da je porod jedna od najvećih boli – priča nam Sabina i dodaje:
– Razmišljala sam i o abortusu, kojeg u Hrvatskoj više ne bih mogla napraviti jer sam bila već 3,5 mjeseci trudna, no primila sam se za trbuh i znala sam da se ne mogu riješiti tog malog bića koje raste u meni. Znala sam da sam hrabra i vjerovala sam da sam dovoljno zrela za brigu o djetetu i da ja to mogu! Aleksandar je nešto najljepše što mi se dogodilo u životu!
PODSVJESNO JE ZNALA DA S DEČKOM NE FUNKCIONIRA
Sabina je bila hrabra i odlučna u tome da postane majka iako je znala da će u tome biti sama.
– Podsvjesno sam znala da moj dečko i ja ne funkcioniramo i da mi neće biti podrška kod djeteta, ali nisam si to htjela priznati, ni sebi ni drugima. Nisu me doticali ni komentari mojih vršnjaka, već sam nastavila hrabro naprijed! – kaže.
Pohađala je nastavu do 6. mjeseca trudnoće, a zatim je školsko vijeće odlučilo da se školuje i polaže ispite od kuće. Bio je to njezin završni razred jer je polazila trogodišnji smjer.
– Polagala sam ispite da svoje 19. godine. Bilo mi je teško uskladiti majčinstvo i školu, no bez obzira na sve, uspjela sam. Uz međuvremenu sam se upisala i u autoškolu, da mi bude lakše i ako ću trebati voziti dijete negdje – opisuje nam Sabina i prisjeća se i manje lijepih trenutaka:
– Prije rođenja odselila sam se s dečkom u Kotoribu, bili smo podstanari. Međutim, kad je Aleksandar imao 6 mjeseci, razišli smo se jer je moj dečko bio neodgovoran i nepouzdan. Pokušavala sam još nekoliko puta spasiti našu vezu jer sam ga jako voljela i bila sam spremna pokucati na sva vrata kako bi mu se pružila stručna pomoć, no on je odlučio sva ta vrata preda mnom zatvoriti.
‘ZNALA SAM DA ĆEMO SE MALENI I JA SNAĆI’
– Razum je prevladao i nisam znala kako i kada, ali znala sam da je rastanak ispravan i da ćemo se maleni i ja snaći. Znala sam da će nam, zbog mene, jedno vrijeme biti kišno, ali da će doći sunce – nastavlja Sabina. I, oblaci su se razilazili!
Sabina se vratila u Prelog k roditeljima, završila srednju školu, položila vozački, zaposlila se i s vremenom pronašla novu ljubav. U lipnju 2024. godine vjenčala se s Ivanom Đurajcem iz Kutnjaka nedaleko Koprivnice.
– Upoznali smo se online i prvi put smo se sreli početkom prošle godine u Prelogu. Postali smo dobri prijatelji i planirali to ostati, no dogodila nam se ljubav! Zajedno smo kupili staru kuću u Donjem Mihaljevcu kako bismo bili na sredini između njegovih i mojih roditelja (Koprivnica – Prelog) – priča Sabina.
IVAN JE PRIHVATIO ALEKSANDRA KAO SVOG SINA
– Ivan je otpočetka znao za moju situaciju, no prihvatio je sve, poštovao me je i rekao da mu to uopće ne smeta. Prihvatio je Aleksandra kao svog sina, a on ga danas zove „tata“ – kaže Sabina.
Za uređenje kuće dobili su poticaje za nekretnine Općine Sveta Marija i jednim dijelom već su je preuredili te danas ova mlada obitelj sretno živi u Donjem Mihaljevcu, a imaju i psa i mačića. Zajedno brinu o tom malom, slatkom dječačiću, a mlada mama Aleksandra ga strpljivo uči boje, brojeve, voće, imena životinja… Sve bi bilo idealno da nema jedne stvari.
DRŽAVA NE OLAKŠAVA ŽIVOT OVAKVIM MAJKAMA
Sabina je međutim istaknula tamnu stranu u hrvatskom sustavu.
– Aleksandrov otac je još prije potpisao očinstvo. Iako sam sama vodila kompletnu brigu o djetetu, država zahtijeva potpis oca za sve, kao i kod, primjerice, upisa u vrtić, što je žalosno jer se s ocem djeteta moram boriti za bilo kakav dogovor oko dobrobiti djeteta, a otac djeteta ne pokazuje interes za njega niti redovito plaća alimentaciju te ga je u tri godine vidio samo nekoliko puta, a država je nemoćna u pomoći takvim majkama – ističe Sabina, no vjeruje da će ipak pronaći rješenje za ovu zavrzlamu.
Sabini, njezinom suprugu Ivanu i sinčiću Aleksandru želimo puno sreće i sve najbolje!