Još se majstorski alati nisu ohladili, a ruke vrijednih majstora koji su ga stvarali odmorile, već je dva puta demoliran!
Kip biskupa i sveca Nikole, zaštitnika djece, pomoraca i putnika postavljen je na prostoru Vrbica kod Marine u Prelogu početkom 12. mjeseca. Inicijativu za njegovo postavljanje dao je preloški župnik Antun Hoblaj, a članovi Nautičkog kluba Labud lijepu su ideju pretvorili u realnost. Donaciju za njegovu izradu dao je Priločanec Davor Sokač. Kip je izradio akademski kipar Mato Vlaho iz Zagreba, a brojni lokalni majstori i članovi kluba neumorno su tjednima radili na uređenju prostora gdje će biti postavljen. Njegovim otkrivanjem obogaćen je prostor Marine, koja je trenutno vodeća šetnica u donjem Međimurju, a cijeli Prelog dobio je vrijedno umjetničko djelo.
I iako se činilo da će kip svetog Nikole svima biti na radost i ponos, ispalo je suprotno. Čak dva puta do sada je demoliran. Prije par tjedana netko je otrgnuo Nikolin štap. Krivac je pronađen i kip je bio popravljen. No, noćas je netko potrgao Nikolinu ruku. O kakvom se divljaku/divljacima radilo najbolje možete procijeniti na slici, s koje je vidljivo da je za ovakav vandalski čin trebalo puno snage i upornosti.
Osim što je potrgana ruka na kipu svetog Nikole, još jednom potrgana je i vjera u normalnost ljudi kojima smo okruženi. Dok velikoj većini nešto ovakvoga ne bi ni u ludilu palo na pamet, nekima koji hodaju svijetom i tvrde da su normalni, napraviti ovakvo nešto prirodna je stvar.
Tko je krivac?
Naravno da pojedinac ili pojedinci. No, osobno smatram da je i cijela zajednica kriva. Jer u Prelogu, kao na žalost i u nekim drugim sredinama pod okriljem noći događa se svašta. Urlikanje, puštanje glasne glazbe do ranih jutarnjih sati u naseljenim dijelovima grada, demoliranje društvene i privatne imovine, jurnjava automobilima i sve drugo što se u civiliziranom svijetu smatra nekulturnim, a u pravnom smislu kršenjem javnog reda i mira, u našoj se zajednici tolerira. Policija je često nemoćna (jer sve su to nečiji sinovi i kćeri – i Bože moj, nek’ se zabavljaju, makar skakali ostalima po glavi). Većina potiho gunđa, ali se ne usudi glasno prozboriti, da se ne bi krivima zamjerili. Kazni nema ili su smiješne. Pa divljaci caruju. Još jedna civilizacijska sramota za cijelu zajednicu.
