Dvadesetogodišnji Mark Srpak iz Zasadbrega ima samo jednu božićnu želju. Ustati iz kolica, stati na noge i ponovno hodati. Njegova životna priča išla je kao i sve slične koje prate sazrijevanje jedne mladosti sve do 2.ožujka ove godine. Mark je volio sve ono što i njegovi vršnjaci. Završio je Graditeljsku školu u Čakovcu i, odmah nakon srednje škole, zaposlio se u čakovečkom PPM-u kao keramičar. Sve je išlo svojim tijekom do tog kobnog dana kada je s dvojicom kolega krenuo na piće u Prelog. Mark se nalazio na stražnjem sjedalu automobila kada je na nadvožnjaku, nedaleko Palovca, došlo do nesreće.
-Gotovo se ničega ne sjećam. Prijatelj koji je sjedio na suvozačkom mjestu kaže da je upozorio vozača na brzinu, ali on je dodao gas i izgubio kontrolu. Dva puta smo udarili u zaštitnu ogradu i frontalno se sudarili s nadolazećim automobilom, tužno nam priča ovaj mladi čovjek kojem se svijet srušio u trenutku.
Zbog pretrpljenih ozljeda Mark je istog dana operiran nakon čega je započeo mukotrpan, dugotrajan i neizvjestan oporavak. Teške ozljede vratne i leđne kralježnice učinile su ga gotovo nepokretnim. Devet mjeseci kasnije dio osjeta mu se vratio u ruke, ali je i dalje u kolicima, jer ne može hodati. Najveća mu je podrška njegova obitelj koju uz majku Danijelu i oca Engelberta čine i stariji brat Kevin te najmlađa članica obitelji, sestra Ana.
-Mark je dijete kakvo bi svaka majka poželjela. Uvijek mi je bio pri ruci u svemu i nikada nisam ni pomišljala da bi se mogli naći u ovakvoj situaciji. Nakon nesreće bio je na rehabilitaciji u Varaždinskim Toplicama, gotovo bez ikakvog učinka, čak je „zaradio“ i decubitus. Prvi pomaci desili su se kada je počeo odlaziti u Čakovec na fizikalnu terapiju i rehabilitaciju kod Alena Horvata kojem ne možemo dovoljno zahvaliti na svemu što je učinio tijekom terapija koje imaju dva puta tjedno. Marku se donekle vratio osjet u ruke, a upornim svakodnevnim vježbanjem sat-dva kod kuće uz pomoć sviju nas polako napreduje, ali još smo daleko od cilja. Želimo da vrati što veću kontrolu u rukama, a kada bi opet prohodao bila bi to istinska pobjeda, kaže majka Danijela.
Obitelj se u svemu snalazila kako je znala i, prema riječima, oca Engelberta uglavnom su sve morali nabavljati sami.
-Kupili smo u Zagrebu stajalicu za rehabilitaciju na kojoj provodi barem sat vremena dnevno, kao i poseban bicikl za vježbanje Motomed čiji mu motor sam pokreće noge. U svemu tome nismo imali nikakvu pomoć HZZO-a. Priskoče nam u pomoć dobri ljudi čija podrška puno znači u svakom obliku, pa je Marku iz uzgajivačnice u Slavonskom Brodu stigao francuski buldog Rambo koji je njegova najvjernija pratnja, govori otac Engelbert.
Dvije radničke plaće nedovoljne su za sve što Mark treba. Posebno kada su u pitanju terapije koje bi mogle donijeti veće pomake, iako obećanje da će ponovno stati na noge sa sigurnošću nitko ne želi dati. U svemu je obitelji Srpak pri ruci njihova kućna prijateljica Snježana Kos koja ima puno iskustava u radu s teško pokretnim osobama, budući da sa sestrom vodi Obiteljski dom Posavec u Maloj Subotici.
-Teško je gledati koliko se Mark i njegova obitelj muče, pa nastojim pomoći koliko mogu. Tako smo došli do mogućnosti za neurorehabilitacijsku terapiju po GLARTH protokolu u zagrebačkoj Poliklinici Glavić. Ukupni troškovi terapije od 12 tjedana s minimalno 304 terapijska sata, zajedno sa smještajem za Marka u poliklinici, jer teško može negdje drugdje boraviti, iznose 32.250 eura. Nemoguće je reći koliko će se stanje popraviti, ali nakon toga će, u svakom slučaju, biti mnogo bolje. Terapija može započeti već krajem siječnja i pokušat ćemo sve da se u najkraćem roku namakne novac kako bi se potrebna medicinska pomoć pružila što prije. Mark zaslužuje da mu pomognemo, jer se u ovoj situaciji našao bez ikakve krivnje, pa je otvoren račun za donacije dobrih ljudi, a želim vjerovati da će i kroz druge humanitarne akcije pomoć u potpunosti ili najvećem dijelu biti prikupljena, nada se prijateljica obitelji.
Općina Sveti Juraj na Bregu pokrenula je akciju pod nazivom „Pomozimo Marku ponovno hodati“ i otvorila donacijski račun pri Privrednoj banci Zagreb pod IBAN-om: HR0323400091511308578 i SWIFT kodom: PBZGHR2X.
Općinski načelnik Anđelko Nagrajsalović kaže da će općina, u sklopu svojeg socijalnog programa, pomoći koliko može te podržati svaku akciju koja bude išla u pravcu prikupljanja potrebnih sredstava.
-Teško je i zamisliti da se nešto takvo dogodi nekome našem. Stanovnici naše općine, kao i svi Međimurci, uvijek su pokazivali visoku razinu solidarnosti i uvjeren sam da ni u ovom slučaju pomoć neće izostati. Već smo imali primjere kada su, u sličnim situacijama, naše jedinice lokalne samouprave pomagale jedna drugoj i onima kojima je to bilo neophodno te vjerujem da će se takva suradnja ponoviti i ovaj put, poručio je načelnik Nagrajsalović.
Pitate li Marka što mu je božićna želja on će reći samo jedno.
-Želim ponovno hodati!
Budimo plemeniti kao i uvijek i pomozimo da ovaj mladi čovjek pred kojim je čitav život u tome i uspije!
