Pjesnik Vinko Rojko, koji je u rujnu 2024. godine predstavio i svoju novu zbirku pjesama „S kaj za domaći kraj“, iako je rodom iz Preloga, kroz proteklih 40 godina života u Belici zavolio je to mjesto i njegove stanovnike, o kojima često piše i u svojim pjesmama. Tako je svoju novu pjesmu posvetio svom imenjaku, pokojnom umirovljenom svećeniku Vinku Halovaniću, koji je dugo godina djelovao u župi u Belici.
Vlč. Vinko Halovanić preminuo je u 83. godini života 18. siječnja 2025. godine, te je 22. siječnja održan svečani oproštaj od njega u Belici, uz misno slavlje i sprovod na groblju u župi u Belici, gdje je djelovao od 1994. do 2009. godine, kada se zbog zdravstvenih razloga umirovio u Svećeničkom domu u Varaždinu.
Vlč. Halovanić je bio poznat kao svećenik koji je imao vremena i strpljenja za svakoga, dajući ljudima, pa tako i Beličancima, nadu i svjetlo. Mnogima i danas u lijepom sjećanju, a pjesnik Vinko Rojko sjećanja i njegov opis sažeo je u dirljivoj pjesmi „Velečasnomu“. Evo je:
„Velečasnomu
Za nas bi rekli da smo gizdavi,
da nam do nosa se nišče ne spravi.
Da pripovest ova ne drži ron vodu,
to drugi pokažo ke neso po rodu.
I sljuga je Božji štel pri nas ostati,
vu večnosti makar se Beličanec zvati,
a samo petnaest let nas je vodil
i zrosla mo čežnja, kak tu da se rodil.
Morti još senja ta belička polja,
ke je pohodil, dok došla mu volja,
morti još čuje te naše tamboraše,
dok mu pod blokom za imendan praše.
Velečasni naš Vinko, nek mirno počiva,
ta belička gruda nek ga sam skriva,
a zlatna mu duša još navek poveda,
da te mo je kraj, kak tjedno je sreda.”
