Iako je unatrag tridesetak godina u Međimurju znatno ojačala vinska scena, koja je sad poznata i priznata i na najvećim vinskim festivalima, posljednjih godina u Međimurju je sve jača i proizvodnja craft piva. Koliko je jaka i u kojoj mjeri prepoznatljiva na nacionalnoj razini, povodom Svjetskog dana piva, razgovarali smo s Krešom Biškupom iz čakovečke pivovare Lepi dečki.
Kakva je tradicija proizvodnje piva u našem kraju i koliko su međimurska piva prisutna na domaćem tržištu?
Međimurski pivari imaju tradiciju u proizvodnji craft piva, primjerice svi se, vjerujem, sjećamo Pilke koja sad već nekih desetak godina ne funkcionira. Pivovara Lepi dečki djeluje 5 godina i možda je trenutno najveća sjeverno od Zagreba, naravno kada pričamo o craft pivovarama, a ne industrijskoj proizvodnji. U kontekstu Hrvatske mi smo među top 5 craft pivovara kojih u Hrvatskoj, prema nekakvoj klasifikaciji pri HGK, ima osamdesetak. Otprilike trećina ih radi uslužno, dok su ostali s vlastitim pogonima. Količine koje mi proizvodimo su relativno male gledajući u međunarodnim, pa i nacionalnim okvirima, jer craft u ukupnoj pivarskoj proizvodnji u Hrvatskoj sudjeluje s oko 2 posto.
Posljednjih 5 godina su Lepi dečki postali međimurski brend, uz proizvodnju vina, likera, rakija, ulja i svega ostalog. To je još jedan komplementaran proizvod na gastro sceni koji je postao nezaobilazan. Postali smo dio standardne ponude svih boljih ugostiteljskih objekata. Odlično surađujemo s Toplicama Sveti Martin, Mlinarskom hižom u Žabniku, raznim lokalima u Čakovcu i Nedelišća. Ima nas svuda sve do Donje Dubrave. U sve većoj mjeri to prepoznaju ne samo naši domaći pivopije, nego i turisti.
Naravno, našu mrežu širimo i izvan Međimurja, pa se, primjerice, naše Međimursko pivo rado pije i u Splitu.
Koliko se craft pivo razlikuje od industrijskog?
Craft pivo je samo po sebi nešto skuplje, a osim toga ljudima još uvijek, pa i kod nas, strano zato jer su okusi i mirisi ipak bitno drugačiji i intenzivniji od industrijskog piva. Unatoč tome pije se dosta, poglavito među mlađom populacijom. Naša najbolja publika su ljudi od tridesetak, četrdesetak godina koji su počeli istraživati, koji su studirali, bili negdje vani. Njima nije strano nešto novo, vole istraživati, eksperimentirati s okusima piva. Mi trenutno imamo 17-18 različitih stilova, neke smo već i “umirovili”, dok druge nove planiramo. Želimo razviti portfolio za široku masu, tako da svatko može nešto probati i pronaći pivo za sebe. Imamo tri lagera, pilsner, kelš, pa sve do jakih i aromatičnih ipa piva koje ranije na našem tržištu nisu postojale. Sve više lokala uvrštava craft pivo kao premium proizvod u svoju ponudu i to je super stvar, zato što je, poglavito u etabliranim restoranima, pivo odličan gastronomski proizvod. Ne vole svi vino, koje je isto odlično, pogotovo naše i zato su to komplementarni proizvoidi. Za večerom će netko popiti vino, drugi pivo, važno da imate odličan proizvod vrhunske kvalitete. Potrošnja craft piva raste, ali te brojke rastu i kod industrijskih piva.
U čemu se razlikuju?
Prvenstveno u načinu proizvodnje. Svako pivo se radi od 4 osnovna sastojka, a to su voda, kvas, ječam i hmelj. U različitim stilovima piva idu različite žitarice. Negdje dodajemo raž, pa pšenicu za pšenično pivo i slično. U pravilu su kod nas to samo ta 4 sastojka. Industrija često stavlja neku jeftiniju žitaricu kao izvor šećera za preradu u alkohol, a osim toga mi ne pasteriziramo i ne filtriramo, dok industrija to radi. Zato su naša piva kraćeg roka trajanja, intenzivnijih okusa i mora se više paziti na uvjete skladištenja, što pozorno pratimo u našem novom pogonu. Najkraće rečeno dobijemo nešto intenzivnije, kvalitetnije, bolje, punije, drukčije pivo koje, naravno, ne odgovara baš svima.
Kako se kriza odrazila na pivare?
U novi pogon u Mihovljanu smo preselili početkom 2020., taman uoči korone. Početni su planovi predviđali rast od 20 do 30 posto, na kraju smo imali takav pad, ako ne i nešto viši. Bilo bi sve u redu da se nije dogodio drugi lockdown, zato sada treći ne zazivamo niti želimo. Kriza se jako osjetila, ali nam je to dalo priliku da se malo repozicioniramo. Ranije se naša prodaja preko 90 posto odnosila na hotele, restorane i kafiće, a sad smo se malo više prebacili na dućane, odnosno lokalne opskrbne lance. Tamo imamo jači utjecaj i više možemo paziti na kvalitetu samog piva u prodaji. Nacionalno sada surađujemo s Kauflandom, u nekih pedesetak dućana, zbog čega sada opet moramo imati zadovoljavajuće količine. Krizi smo se morali prilagoditi i naučiti raditi nešto novo.
Koliko marketing sudjeluje u prodaji piva?
Mislim da svaki proizvod mora imati zaokruženu priču. Kvalitetan proizvod može prodavati sam sebe, ali badava imao najkvalitetniji proizvod ako nitko ne zna za njega. Jednako je loše imati super priču za koji svi znaju, a loš proizvod. Mi našu cjelokupnu priču pokušavamo marketinški zaokružiti da svi u Međimurju budemo ponosni na taj proizvod i da je, ujedno, vrhunske kvalitete. Cijelu marketinšku priču gradimo u rasponu od tradicije do pop kulture. Pokušavamo se vezati na ono što je svima zanimljivo. Prvu našu etiketu je napravio Filip Jalušić, a za ostale su, također, zaslužna dvojica domaćih grafičara Mario Vadlja i Krešo Novak. Svaki od njih ima svoj određeni stil i dizajn, a opet ne odskaču jedan od drugoga i prepoznatljivi su. Kad ljudi naiđu na policama na naše pive već im etikete privuku pažnju, jer su zanimljive. Sve u svemu, marketing je, po meni, 90 posto prodaje, a preostalih 10 posto se zadržava kvalitetom.