„Rođena sam kao nedonošče u Donjem Kraljevcu i jedva preživjela. Sretna sam što sam danas tu!“, započela je svoj govor književnica Petrana Sabolek, koja je mnogo godina živjela u Beogradu, a zatim u Čakovcu, na promociji svoje nove knjige, prvog romana na kajkavskom međimurskom narječju, posvećenog njezinoj baki i njezinom rodnom mjestu Donjem Kraljevcu, u petak, 23. studenoga 2024. godine, u sklopu „Večeri kulture“ u Hotelu Kralj u Donjem Kraljevcu.
– Tijekom djetinjstva dolazila sam na praznike kod bake i djeda u Donji Kraljevec, a ovaj roman, koji govori o Donjem Kraljevcu u prošlosti, rezultat je mojih sjećanja koja su nastala slušajući ljudi koji su dolazili „spominjati se“ k mojoj baki u kuhinju – pojasnila je Petrana Sabolek, dodajući kako je pisanje romana na kajkavskom narječju Donjeg Kraljevca bilo dosta izazovno, no željela je da roman bude autohtoni te da ako se jednog dana u škole uvede dijalekt, Međimurci će imati na raspolaganju ovaj roman za čitanje.
– Ne mogu reći da sam ga pisala lako, ali sam ga pisala s velikim veseljem. Zapisivala sam tzv. nepozabljene zgodovine (baka mi je uvijek govorila „Pazi da ne boš kaj pozabila!“) iz kuta 6-godišnje djevojčice koja je došla iz velikog grada na selo – otkrila je Petrana, ističuči:
– Imala sam osjećaj da su ti ljudi cijele dane samo radili i radili, to mi je bilo strašno! Kroz 18 priča u romanu, pitala sam se odakle tim ljudima snage da prežive takav život, jer ja takav život ne bih mogla preživjeti…
Dodala je i kako joj je drago što je Donji Kraljevec danas ovo što je, zahvaljujući snažnom dugu njegovih mještana:
– Kad danas gledam Donji Kraljevec u odnosu na prošlost, blatnjave ceste, guske po cesti… i vidim koliko se razvio, nemam riječi. Upravo sam to željela u ovoj knjizi, da Donji Kraljevec živi ovakav život! Cijela ova „Večer kulture“ dokaz je da taj duh, „moč življenja“, živi u Donjem Kreljevcu i danas!
Književnica Sabolek je dodala i kako ovaj roman doduše nije autobiografsko djelo, ali da je pisala o ljudima iz Donjeg Kraljevca, danas nažalost pokojnih, koji su je oblikovali. Za neke je, uz dopuštenje njihovim potomaka, stavila prava imena, dok je za ostale imena izmislila.
Zahvalila je i suradnicima na knjizi, posebno Nadi Košak i njezinom bratu, koji su joj puno pomogli sjećanjima, Vinku Šerceru na slikama, načelniku Općine Donji Kraljevec Miljenku Horvatu i ravnateljici Centra dr. Rudolfa Steinera Dijani Posavec na podršci, te Ogranku Matice Hrvatske u Čakovcu, nakladniku knjige, na velikoj pomoći.
Danas 75-godišnja Petrana Sabolek, inače pravnica koja je radila u struci do mirovine, bavi se književnošću za djecu i odrasle već više od 30 godina, tijekom kojih je napisala 16 knjiga, 31 dramski tekst, 70 priča te gotovo 800 pjesama na štokavskom i kajkavskom dijalektu, od čega ih je 70 uglazbljeno, te je objavila i 5 nosača zvuka. No, planova za ima još puno!
Na upit voditeljice promocije Željke Švende iz Studija M je li joj ovo zadnji roman, iznenadila se i naglasila da ne, jer ima već čak četiri nova romana u ladici!
– Roman „Moč življenja“ pisala sam za vrijeme korone, sjedila sam za računalom i razmišljala. Želje? Imam 13 gotovih rukopisa, četiri romana i sedma poetskih zbirki koji čekaju svog nakladnika dobre volje! Želja mi je ići dalje u tiskanje knjiga – rekla je.
Njezine knjige mogu se kupiti kod nje ili u Ogranku Matice Hrvatske u Čakovcu, a sve o Petrani Sabolek i njezinim djelima možete pronaći i na njezinoj web stranici, gdje se mogu pročitati i sve knjige i poslušati i svi njezini nosači zvuka.
Odlazak u mirovinu, a s time i više vremena za svoju veliku ljubav – književnost, za uspješnu književnicu Petranu Sabol, dotad zatrpanu pravnim spisima svog jurističkog zanimanja, nesumnjivo je označio novi procvat u njezinom životu, a ovaj njezin prvi, za pisanje izuzetno zahtjevan roman na kajkavskom međimurskom narječju, svakako je kruna njezinog literarnog stvaralaštva.
Čestitamo!