Mladi međimurski nogometni sudac Patrik Kolarić prošle subote je bez greške vodio najveći hrvatski derbi između Dinama i Hajduka. Iako je i prije susreta Dinamo osigurao titulu, pa je naboj utakmice bio nešto manji nego inače, Kolarić je svojim suđenjem podjednako oduševio navijače, medije i kolege iz sudačke organizacije, zbog čega mu mnogi već sada predviđaju veliku karijeru. Još nenaviknut na medijsku prašinu kakva se posljednjih dana podigla oko njega, ovaj 26-godišnjak iz Strahoninca čvrsto stoji na zemlji svjestan da se tek treba dokazati u elitnom sudačkom rangu.
Za naš portal iznio je svoje dojmove s utakmice.
– Taj susret je daleko najveća utakmica koju sam sudio i ne mogu to usporediti ni s jednim dosadašnjim iskustvom. Prošle godine sudio sam dvoboj između Dinama 2 i Hajduka 2 gdje također postoji određeni naboj, ali to nije ni blizu atmosfere koja je vladala na Maksimiru. Dosadašnji rekord po broju gledatelja pred kojima sam sudio bio je 2 tisuće, a u subotu ih je bilo skoro 10 puta više. Iako je prije utakmice sve bilo riješeno oko pozicija na tablici to su susreti gdje se u stotinki sekunde sve može zapaliti. Nakon svega zadovoljan sam prikazanim, lijep je to osjećaj i drago mi je da je sve dobro prošlo, smireno iznosi svoje impresije naš sugovornik.
Utakmice Dinama i Hajduka osim nabojem obiluju i igračkom kvalitetom i za suca su najbolja moguća provjera, između ostaloga i u kondicijskom smislu?
– Moje pripreme traju praktički cijelu godinu, bez nekih pauzi, jer želiš li suditi na najvišoj razini moraš biti u top formi. Često se desi da sudac pretrči više i od samih igrača. Tako da sam u tom kondicijskom dijelu potpuno spreman.
Jesi li bio iznenađen kad si saznao da si delegiran?
– Definitivno jesam. Iako sam već ranije osjećao podršku Sudačke komisije i Brune Marića ni u snu nisam očekivao da ću tako brzo dobiti povjerenje za vođenje derbija. Protekle 3-4 godine bio sam među mlađim sucima s kojima je radila i pratila ih Mentorska komisija te smo prolazili svojevrsni proces filtriranja sve dok nismo ostali samo dvojica kojima je pružena prilika za vođenje prvoligaških susreta. Međutim, očekivao sam da će to biti možda jedna ili dvije utakmice, a sada su na kraju ispale tri i među njima naš najveći derbi tako da to prelazi sva moja očekivanja.
Upravo zbog toga što ti je ovo bila tek treća prvoligaška utakmica mnogi su sumnjali u tebe, ali na kraju su svi imali samo komplimente. Gode li pohvale?
– Naravno da gode, ali ne bih to toliko potencirao nakon jedne dobre utakmice, jer u našem poslu već sutra se može dogoditi malo lošiji nastup i sve se može okrenuti. U suđenju je kratak put od pukovnika do pokojnika.
Koliko ti vremena oduzima priprema za suđenje i kako to usklađuješ s drugim obvezama?
– Ja treniram svaki dan, osim kad putujem na utakmicu ili se pojavi neka druga neizbježna obveza. Iznimno cijenim priliku koju je sudačka komisija ukazala nama mlađim sucima i smatram svojom obvezom to povjerenje vratiti maksimalnom pripremljenošću za suđenje. Baš kao i moji kolege slijedim UEFA-in plan priprema, a sve ono što radimo prati se i putem posebne platforme.
Kada se prisjetiš svojih početaka, jesi li tada vjerovao da ćeš tako brzo biti tu gdje danas jesi?
– Kada sam počinjao teško je bilo zamisliti da mogu tako daleko dogurati, iako sam se nadao da će mi rad i trud koji ulažem jednog dana omogućiti suđenje na najvišoj razini.
Karijeru si počeo graditi na međimurskim nogometnim terenima i postepeno napredovao prema vrhu. Je li bilo nekih utakmica ili trenutaka kada si pomislio da ti je svega dosta?
– Bilo je neugodnosti, ali nikada do te mjere da bih pomislio ili poželio ostaviti suđenje. Kada se i desila pogreška znao sam da tu nema namjere i da su sudačke pogreške sastavni dio nogometa kao i one koje čine igrači ili treneri. Suci griješe i griješiti će, ali ako nešto voliš nećeš odustati nakon prve prepreke.
U samoj utakmici imao si dvije situacije kada se uključio VAR, kod poništenog gola Hajduka i u začetku akcije Dinama iz koje je pao posljednji pogodak. Jednom si prihvatio sugestiju, a jednom ostao kod svoje odluke. Što je za tebe presudno kad odlučuješ hoćeš li prihvatiti sugestiju VAR sobe?
– Kod poništenog pogotka radi se o činjeničnoj odluci i tu VAR samo pregledava je li bila ruka ili nije. Bilo kakva ruka, ako se nakon toga postigne pogodak, je kažnjiva i tu uopće ne moram pregledavati snimku kada se utvrdi da je bilo igranja rukom. U drugoj situaciji imao sam dobar pregled tog kontakta i s obzirom da cijelu utakmicu u takvim situacijama nisam svirao prekršaj ostao sam kod svoje odluke. Nogomet je muška igra i za takav kontakt ne bih svirao kazneni udarac, pa mi je to bilo prelagano i da bih poništio pogodak, bez dileme je Kolarić.
VAR je donio puno toga dobroga, ali ponekad usporava utakmicu, posebno kod dužih pregledavanja snimke. Remeti li to tvoju koncentraciju?
– Radi se o alatu koji značajno olakšava suđenje utakmice, jer dogodi li se nešto sumnjivo staviš prst na slušalicu i kontaktiraš VAR sobu. Ukoliko sam pogrešno procijenio mogu to ispraviti. Na taj način smanjuje se i pritisak igrača, jer znaju da će se situacija pomno pregledati. Osim toga u VAR sobama sjede najiskusniji suci čije znanje je od velike koristi u takvim slučajevima. VAR se neprestano unapređuje, dolaze nove generacije uređaja i sigurno će ta poboljšanja dodatno umanjiti mogućnost pogreške.
Poznati sudac Mario Strahonja o tebi je govorio kao urođenom sudačkom talentu i predvidio ti međunarodnu karijeru?
– Uvijek sam dosada išao korak po korak, pa ću tako i nastaviti, jer ne treba trčati pred rudo. Baš kao što svi nogometaši i treneri žele doći do najvećih pozornica tako bih i ja volio, ali na tom su putu preda mnom još brojne stepenice koje treba prijeći.
Tvoje suđenje sada će se gledati drugačijim očima?
– Sigurno da hoće, jer prije i nakon derbija moje se suđenje sigurno neće gledati na isti način te će se od mene očekivati da budem na nivou suđenja u derbiju. Svjestan sam, međutim, da se može dogoditi i poneki lošiji dan i zato smatram da je najvažnije držati konstantu, jer baš kao što su među igračima bolji oni koji duže vrijeme mogu konstantno igrati na određenoj razini, tako je i sa sucima.
Što očekuješ od nove sezone i s kakvim ambicijama ulaziš u nju?
– Želim nastaviti tu gdje sam stao. Zahvalan sam na prilici koju sam dobio potkraj sezone, posebno na velikoj časti i mogućnosti da sudim naš najveći derbi. Potez sudačke komisije koja mi je povjerila tri utakmice gdje nije bilo tako velikog rezultatskog naboja za svaku je pohvalu, jer su na taj način mene i moje mlađe kolege na kraju sezone uveli u sljedeću bez nekih velikih pritisaka. Kad starta novo prvenstvo svi kreću od nule i slijedi borba za pozicije, pa ćemo i mi biti u drugačijem položaju, ali utoliko će mi biti važnije iskustvo stečeno na kraju ove sezone.
I u razgovoru koji smo vodili Patrik Kolarić pokazao je mirnoću i nenametljivost kakva ga krasi i kao suca na nogometnim terenima, pa ne sumnjamo da će njegova karijera nastaviti uzlaznom putanjom. Činjenica da mu je nakon derbija Dinama i Hajduka povjereno i suđenje finala Hrvatskog juniorskog kupa između Varaždina i Dinama svjedoči o povjerenju koje uživa, tako da ga sljedeće sezone možemo mnogo češće očekivati u prvoligaškim utakmicama, a možda i na međunarodnoj sceni.