U Mihovljanskoj ulici u Čakovcu, iza jedne uredne ograde i cvjetnog dvorišta, krije se kuća s pričom koja topi i najtvrđa srca. To nije obična kuća. To je dom koji je vlastitim rukama i ogromnim srcem uredio 72-godišnji umirovljenik Stanislav Makovec.
Prije pet godina, zajedno sa suprugom Brankom, odlučio je kupiti staru, trošnu kuću. Nisu ni slutili da će upravo ta kuća postati njihova životna avantura. Kad je stigla epidemija koronavirusa i svijet se zatvorio u svoje zidove, Stanislav je odlučio – neće čekati majstore, nego će sam stvoriti dom iz snova.
– Sve što vidite, radio je moj suprug. Od zidova, pločica, parketa, stolarije, vrta, ograde… Na kući su majstori radili samo krov i struju, sve ostalo napravio je on. Svaki detalj, svaka daska, svaki kamen ima njegov potpis – ispričala nam je supruga Branka.
Kuća je s vremenom postala pravi dragulj – topli dom pun života i truda. Stanislav je svaki dan, s osmijehom i marljivošću, brusio, slagao, farbao. Volio je svaki komadić svog dvorišta, brinuo o svakom detalju, uživao u svakom završenom poslu. Bio je “majstor za sve” – ali iznad svega, bio je čovjek koji je radio iz ljubavi.
A onda, prije tri tjedna, život se preokrenuo. Stanislav je doživio moždani udar. Sve ono što je s ljubavlju gradio, sada gleda u tišini i boli.
– Toliko je radio, trudio se, ulagao svaki slobodan trenutak… i onda se dogodi ovo. Prestrašno. Moramo sada prodati kuću… teško je gledati sve što je napravio, a da on više ne može. Moj Stanislav pazio je na svaki detalj – rekla je Branka.
Stanislav i Branka danas vode najtežu bitku – onu za zdravlje. No, kad se pogleda njihova kuća, vidi se da je ona više od zidova i cigli. To je kuća ljubavi, rada i snova, dom jednog skromnog čovjeka koji je u svaki kutak ugradio dio sebe.
Mi mu želimo snagu, oporavak i da još jednom, s alatom u rukama i osmijehom na licu, stane u svoje dvorište i kaže: “Ovo sam sve sam napravio.”
Veza između baka i djedova i unuka nešto je zaista posebno i snažno, a primjer toga je i velika ljubav između opernog pjevača Filipa Hozjaka i njegove bake Marije Bermanec iz Preloga, mame njegove mame Jasminke. Na promociji 10. Zbornika Književnog kruga Prelog u Domu kulture u Prelogu 4. listopada 2025. godine, zajedno su i, nakon mnogo godina, ponovno zapjevali i na pozornici, izvevši pjesmu „A moj možek“.
Pjevač Filip Hozjak (34) koji je rođen i živi u Prelogu, magistar je glazbe, glumac i pjevač u Kazalištu Komedija u Zagrebu te pjeva u bendu 4 Tenora. Filip trenutno gradi kuću u Prelogu, i to preko puta svoje drage bake, Marije Bermanec.
Marija Bermanec (86) pjevanjem se bavi odmalena. Oduševljava publiku Međimurskom popevkom, a poseban hit bila je njezina izvedba pjesme „Prodavačica ljubičica“. Marija je svoj radni vijek provela kao radnica u skladištu, ima dvije kćeri – Smiljanu u Cirkovljanu i Jasminku u Prelogu te troje unuka: dakle Filipa u Prelogu te Tomislava i Leu u Cirkovljanu.
Malo prije odlaska u mirovinu, Marija Bermanec je počela i pisati pjesme. Već 22 godine članica je Pjevačkog zbora Udruge umirovljenika Prelog te 19 godina Književnog kruga Prelog. Dosad je izdala i dvije zbirke pjesama i kratkih priča na kajkavskom narječju, posljednju „Jesen mog života“ 2020. godine, te redovito objavljuje pjesme i u Zborniku Književnog kruga Prelog, a u ovom jubilarnom izdanju zbornika ima 8 pjesama. Napisala je i pjesmu svom unuku Filipu za rođendan.
– Odrasla sam uz roditelje koji su uvijek pjevali, to mi je bilo lijepo i tako sam i ja zavoljela međimurske pjesme. Rado sam se priključila Pjevačkom zboru udruge umirovljenika i pjevala sam sve po svud. Pjevala sam i s Filipom kao malim dječakom, kad su me zvali u njegovu školu… – ispričala nam je Marija Bermanec i dodala:
– Filip i ja smo jako povezani, stalno mi dolazi, pitam me kako sam, sve mi pomogne što treba…
O ovoj neraskidivoj, posebnoj vezi bake i unuka ispričao nam je i Filip:
– Baka je odmalena bila moj „dizelski motor“, jer mi je uvijek davala podršku kad je u pitanju međimurska popovka i kajkavski izričaj, jer se ona godinama natjecala na Međimurskoj popovki te ljubav prema međimurskoj narodnoj pjesmi prenijela i na mene. Naučila me sve moguće pjesme.
– Gdje god je išla, išao sam i ja s njom, i čim smo sjeli u auto, odmah smo krenuli s pjesmom. Ako smo, na primjer, išli do Varaždinskih Toplica, zajedno smo pjevali u autu skroz od Preloga do Varaždinskih Toplica i natrag – dodao je Filip.
Iako oboje pjevaju, Marija je više i za pisanje, a na stvaralaštvo je pokušala potaknuti i njega.
– Nekad me baka tjerala da otvorim i svoju pjesničku stranu te sam pisao pjesme, ali kako nisam imao vremena, odustao sam od toga, no u prvom Zborniku Književnog kruga Prelog objavljena je i jedna moja pjesma – kaže.
Filip je jednom otpjevao i pjesmu svoje bake Marije, na festivalu „Kre Mure i Drove“. Bila je to pjesma „Zaigrajte tamburoši“, koju je uglazbio Željko Grahovec.
Filp Hozjak je i solo pjevač, a prije nekoliko dana objavio je novi singl, „Takve nema dvije“, koji priča o ljubavi, a svatko je može, kaže, protumačiti na svoj način, bilo nesretnoj ili sretnoj ljubavi.
Veza Filipa i njegove bake podsjetnik je koliko su nam važne starije osobe i obitelj, a njihov nastup dokazuje da glazba, kad dolazi iz srca, ne poznaje granice ni godine. Pogledajte njihov nastup 4. listopada u Domu kulture u našem video i na fotografijama.
U Palovcu se dogodilo nešto što bi se moglo nazvati čudom prirode – vrana po imenu Kiko postala je pravi član obitelji Križaić, ali i – navijač NK Dinama Palovec!
Sve je počelo posve slučajno, kad su prilikom košnje Vladimir Križaić i njegov sin Sven pronašli malu vranu koja je pala iz gnijezda. Umjesto da je ostave, odlučili su joj pomoći i othraniti je – ne sluteći da će im se „mali ptić“ potpuno udomiti i postati dio njihove svakodnevice.
– Prilikom košnje ugledali smo malu vranu kako je pala iz gnijezda. Odlučili smo joj pomoći i othraniti, i tako je ona postala dio naše obitelji. Moj tata obožava životinje – ispričao nam je Sven, koji je i član Uprave NK Dinamo Palovec.
Od tada, Kiko je postao prava atrakcija u mjestu. Ne propušta treninge ni utakmice – zna poletjeti do igrališta, ući u svlačionicu i veselo „komentirati“ događanja.
– Odleti Kiko, ali se uvijek vraća doma. Mi živimo u istoj ulici gdje je nogometno igralište, pa redovito odlazi na treninge. Kad je utakmica, moramo ga zatvoriti jer zna biti nestašan – skakuće po stolovima i privlači svu pažnju, smiju se Križaići.
No, Kiko nije samo navijač – on je i posebno pametan ljubimac.
– Zna se igrati, reagira na glas, a čak zna i – lajati! Iznenadilo nas koliko su vrane inteligentne, sve razumiju. I zato ćemo se o našem Kiku i dalje brinuti – ponosno dodaje obitelj.
Kiko je danas lokalna zvijezda Palovca, simbol neobičnog prijateljstva i dokaza da se ljubav prema životinjama može roditi na najneočekivanijim mjestima.
Kad ga vidite kako ponosno „šeta“ uz igralište NK Dinama, znajte – to nije bilo kakva ptica. To je Kiko, vrana koja navija, voli i vraća se kući.
Seoski trg u srcu Krištanovca ove je subote oživio u punom sjaju. Brojni posjetitelji, mirisi pečenih kestena, kolača i domaćih delicija, šaroliki štandovi i vedra atmosfera ispunili su mjesto povodom 3. Jesenskog sajma, sada već tradicionalne manifestacije u organizaciji Udruge žena Krištanovec. U društvu mnogobrojnih udruga i gostiju izlagača, sajam je još jednom pokazao koliko jedno malo mjesto može biti veliko u zajedništvu i slozi.
Na samom početku okupljenima se obratila gradonačelnica Grada Čakovca Ljerka Cividini, koja je organizatorima čestitala na trudu i toplini kojom čuvaju duh zajedništva. „Uvijek je lijepo doći u Krištanovec, među vrijedne i marljive ljude. Možemo graditi zgrade i ceste, ali bez ljudi koji dišu i promišljaju zajedno, sve to nema smisla. Današnji sajam dokaz je koliko zajedništvo znači i koliko vrijedi rad ruku vaših sumještana“, poručila je gradonačelnica, dodavši kako će Grad Čakovec i dalje podupirati programe lokalnih udruga.
Riječi zahvale svima koji su pridonijeli uspješnoj organizaciji uputio je i Damir Bakač, predsjednik Vijeća mjesnog odbora Krištanovec, dok je Željka Škvorc, predsjednica Udruge žena Krištanovec, istaknula kako su upravo trud i volja svih uključenih učinili ovaj, treći po redu Jesenski sajam najuspješnijim dosad, te u znak pažnje svim izlagačima uručila Zahvalnice.
Posjetitelji su mogli uživati u bogatoj ponudi domaćih kolača, tjestenine, meda, vina i pekmeza vrijednih domaćica. Članovi DVD-a Krištanovec kuhali su grah za sve goste, dok su umirovljenici iz Podružnice Krištanovec izložili svoje osvojene nagrade, priznanja i, naravno, neizostavne domaće kolače.
Udruga žena Krištanovec ponudila je i fine langoše, a Udruga branitelja i NK Krištanovec pečene kestene, a sudjelovanju manifestaciji pridružili su se i članovi Športskog ribolovnog društva Zlatna udica.
Ni najmlađi nisu bili zaboravljeni – za njih je bio pripremljen veliki tobogan na napuhavanje, a veselu atmosferu dodatno su obogatili nastupi KUD-a Zasadbreg sa svojom folklornom i dramskom sekcijom te mažoretkinje iz Murskog Središća i Selničke mažoretkinje. U ritmu glazbe, smijeha, zabave i mirisu domaćih jela, Krištanovec je još jednom pokazao da zajedništvo i tradicija tamo žive punim plućima.
Od 2. do 5. listopada 2025. godine u župi Presvetog Trojstva u Nedelišću održan je Kursiljo za odrasle – mali tečaj kršćanstva koji je još jednom pokazao svoju snagu u otkrivanju Božje ljubavi, poticanju zajedništva i jačanju vjere.
Tečaj je predvodio ravnatelj Kursilja vlč. Stjepan Najman, uz rektoricu Darinku Kutnjak i angažirane suradnike – svjedoke vjere koji su svojim životnim pričama i temama obogatili iskustvo svih sudionika. Kursiljo je okupio odrasle različitih životnih dobi i iskustava u vjeri, a ono što ih je sve povezalo bio je želja za duhovnom obnovom i dubljim susretom s Kristom.
Program prepun sadržaja i zajedništva
Kroz četiri dana sudionici su prošli intenzivan duhovni program koji je uključivao tematska predavanja, osobna svjedočanstva, zajedničke molitve, rad u malim grupama, pjesmu, klanjanje, te vrhunac – Euharistiju.
Prvi dan bio je posvećen upoznavanju sebe i Božje slike o čovjeku, uz temu “Tko sam ja?” i poznatu priču “Drvenci”, koja je duboko dirnula mnoge. Večer je završila promišljanjem o slici Boga kao milosrdnog Oca.
Drugi dan donio je promišljanja o Kristovu pogledu, pozivu na bratsko ophođenje te temama o životu u Crkvi, vjeri, ufanju i ljubavi. Dan je završen klanjanjem pred Presvetim, uz molitvu i pjesmu.
Subotnji program obuhvatio je razmatranje o Isusu Kristu, sakramentalnom životu i teologiji tijela, dok je poslijepodne bilo posvećeno pripremi za sakrament pomirenja, kojem su mnogi sudionici radosno pristupili. Dan je završen zajedničkom svetom misom uz tumačenje liturgijskih dijelova, plenarnim susretom i molitvom.
Završni dan, u nedjelju, bio je ispunjen temama o Duhu Svetom, pozivu vjernika u svijetu i Kursilju kao životnom poslanju. Nakon završne svete mise, sudionici su podijelili svoje dojmove, a mnogi su naglasili kako su kroz ova četiri dana iskusili Božju blizinu, obnovili vjeru i pronašli novu nadu.
Kursiljo – četvrti dan tek počinje
Nakon zajedničkog ručka i podjele križeva – simboličnog znaka pripadnosti Kursilju – svi su sudionici pozvani na “četvrti dan”, odnosno nastavak življenja evanđelja u svakodnevnom životu, potaknuti rečenicom:
“Krist računa s tobom!”
– Zahvaljujemo svim sudionicima, predavačima, suradnicima, domaćinima i cijeloj župnoj zajednici koja je otvorila vrata i srce za ovaj susret. Neka plodovi ovog Kursilja budu vidljivi u svakodnevnom životu – u obitelji, na poslu, u župnoj zajednici i u svakom susretu s bližnjima. – poručuju iz župe.
Koliko su stariji ljudi vrijedan i važan dio zajednice te da se misli na njihovu dobrobit pokazala je i Općina Belica, u subotu, 4. listopada 2025. godine, kada je u Društvenom domu u Belici obilježen Međunarodni dan starijih osoba uz lijepo druženje.
U prigodnom kulturno-umjetničkom programu posvećenom upravo starijim mještanima Belice i Gardinovca, nastupili su mališani iz Dječjeg vrtića „Belica“, učenici 1. razred Osnovne škole Belica s učiteljicom Vesnom Herman, učenici 3. razreda OŠ Belica s učiteljicom Gordanom Turk, pjevački zbor Podružnice umirovljenika Općine Belica, a nekoliko recitacija svojih pjesama izveli su Vinko Rojko, Slava Jančec i Marija Magdalenić, koja je bila i voditeljica svečanosti.
– Ovo je prigoda da se prisjetimo svih nama dragih trenutaka, zajedničkih druženja i vremena koje smo proveli zajedno. Život nas umirovljenika nije nimalo lak, ali što smo više zajedno, sve je lakše… Ono što ne shvaćamo kao mladi je i da kao stari imamo manje-više iste nade, snove i želje kao što smo imali u mladosti, naša nutrina ostaje mlada, samo vanjština postaje stara i krhka – rekla je predsjednica Podružnice umirovljenika Općine Belica Zlatka Hajdarović i dodala:
– Kako starimo, shvaćamo da je više života iza nas nego ispred nas, vidimo koliko tijelo stari, ali osoba koje je unutra nikad se nije umorila, promijenila ili ostarila. Zato, kad sljedeći put pogledate stariju osobu, znajte da je to osoba koja također još treba ljubav, pažnju i strpljenje. Na kraju, svima želim sretan naš dan, u nadi da će se vlada pobrinuti za nas te nad nagraditi s barem malo većim mirovinama!
Svim starijim osobama njihov dan je čestitao i načelnik Općine Belica Petar Janušić, istaknuvši dobru suradnju općine i Podružnice umirovljenika Belica, a druženje je zaokruženo uz domjenak, uz osmijehe i tople trenutke koje su stariji ljudi u svojim srcima odnijeli kući.
Jedni mogu reći ovo, drugi ono, ali činjenice govore da je on najuspješniji župan Međimurske županije otkako ona postoj, a to znači više od 32 godine. Za tri njegova mandata, a četvrti je započeo u svibnju ove godine opet najboljim izbornim rezultatom, Međimurje je najviše investiralo u školstvo, zdravstvo, ceste, uređenje zelenih površina… S njim na čelu Međimurska županija stekla je veliki ugled ne samo u Hrvatskoj nego i daleko šire. Ne vole ga baš svi, ali ga zato poštuju i cijene i pozicija i opozicija.
Da, riječ je o županu Matiji Posavcu, koji danas, 5. listopada 2025. godine, obilježava svoj 45. rođendan. Ne vjerujemo da će baš biti puno vremena za neko veliko slavlje, ali trenutak da nazdravi s obitelji i prijateljima svakako će naći, ako ne danas, sutra svakako!
Jedan je od rijetkih političara koji ne lješkari u fotelji i uredu, nego je u stalnom pokretu. Ponekad ga i puno mlađi suradnici teško prate. Ne uživa u dužnosti, nego je obavlja s ljubavlju i sa strašću. Za Međimurje je napravio, priznat će mnogi, više nego svi dosadašnji župani zajedno! On naprosto živi Međimurje! On je najbolji, bez konkurencije!
Ponekada od politike “ukrade” koji trenutak da se zabavi i zapjeva u krugu najbližih. Jer, godine i političarima, kao i svakom drugom čovjeku, naprosto prolaze, lete! Zato ih treba dobro iskoristiti, proživjeti. Raditi, ali i uživati. Da se na kraju ne pretvore u tek nevažan dvoznamenkasti broj.
Sretno, Matija!
U Donjoj Dubravi nekad se živjela košarka, a to mjesto jedno je od rijetkih u Međimurju koje i danas ima košarkaški klub, KK Dubravčan, koji je u subotu, 4. listopada 2025. godine u prostorima nekadašnje Opere u Donjoj Dubravi, proslavio svoju 50. godišnjicu, uz promociju monografije kluba „Dubravčan“.
Svečanost, koju je vodio Željko Sokač, okupila je članove i trenere KK Dubravčan, predstavnike susjednih košarkaških klubova, košarkaških saveza Međimurske i Koprivničko-križevačke županije, sponzore i simpatizere kluba te predstavnike Općine Donja Dubrava.
MONOGRAFIJA KK-A DUBRAVČAN ČUVA USPOMENE
Na početku su njezini autori, viša kustosica i voditeljica Etno odjela Muzeja Međimurje Čakovec Janja Kovač i sakupljač građe te zaljubljenik u povijesti Slaven Ujlaki, predstavili monografiju kluba. Janja Kovač je istaknula kako klub označava riječ „amater“, u čemu je i njegova najveća ljepota. Igrači i članovi kluba te njihove obitelji uložili su svoje vrijeme i ljubav u košarku te nikad nisu radili to zbog novca.
Počeci košarke u Donjoj Dubravi sežu od 1970. godine, kad su mladići radili improvizirane koševe i počeli igrati košarku. KK Dubravčan službeno je osnovan 1975. godine, kad je klub primljen u Košarkaški savez Čakovec, a osnivači su bili: Miroslav Horvat, Slavko Klarić, Rudolf Balog, Tomislav Horvat, Marijan Rusak, Franjo Brljak, Nikola Brljak, Dragutin Klobučarić, Dragutin Edišar i Željko Kovač.
Monografija „Dubravčan“, rekla je Janja Kovač, sadrži tekst i fotografije koje bilježe najvažnije događaje o povijesti kluba. Janja je istaknula da knjiga sadrži i sjećanja člana kluba Davida Štefića, koji je istinski i iz srca napisao svoja sjećanja, po čemu se vidi da je košarka bila mnogo više od samih rezultata na terenu, zatim biografije igrača, tablice rezultata te popis svih sudaca, delegata i članova, kao i navedenu literaturu i izvore.
Janja je zahvalila svima na pomoći oko nastanka ove monografije, a posebno Marku Ljubeku na prijelomu knjige i tehničkoj podršci na ovoj svečanosti, Martini Kovač Radmanić na lekturi, Verici Ujlaki i Anđelku Vlašiću na kavicama i podršci, te Mladenu Hunjadiju, Renatu Lukši i Dragutinu Miseru, koji su doprinijeli monografiji sa svojim fotografijama, koje su izuzetno bitne jer, kako je naglasila riječi Slavena Ujlakija: ‘Knjiga bez slika je kak grah z zeljem bez mesa’.
Slaven Ujlaki je posebno je istaknuo važnost ovakvih monografija:
– Mnoge udruge ne pišu zapisnike i ne prate što se radilo kroz godine te poručujem svima da to rade i arhiviraju u općini, kako bi ostalo za buduće generacije!
OSNIVAČI KLUBA NA POZORNICI
Povijesne trenutke ovog kluba i Donje Dubrave dočarali su kroz razgovor sa Željkom Sokačom i neki od samih osnivača kluba – Rudolf Balog i Marijan Rusak, koji su se prisjetili kako je 1. koš napravljen od deblje šibe, a igralo se pod žaruljom i do 1 u noći te se uz košarku dočekivala i Nova Godina.
O zgodama i nezgodama i ljubavi prema košarci govorili su predstavnici Zlatne generacije, igrači KK-a Dubravčan koji su tad igrali za A2 ligu Anđelko Lisjak, Josip Ribić i Miljenko Balog. Istaknuli su kako nekad nije bilo novca, no vladalo je zajedništvo, strast i motivacija te su svi bili zadovoljni i snalazili se u ostvarivanju svoje želje za igranjem košarke.
– Bila je to ljubav prema igri, putovali smo vlakom i pješice na utakmice, sami si kupovali karte, igrali sa strašću i stalni težili višemu – rekao je Anđelko Lisjak, dodavši kako je košarkaških klubova nažalost danas sve manje te poručio mladima da se bave sportom i druže na sportskom terenu te da su što manje kod kuće na mobitelima.
Dah prošlosti ovog mjesta dočarali su i sjajnom izvedbom pjesama iz prošlosti Donje Dubrave bend OŠ Donja Dubrava s profesorom Antunom Horvatom – Dina Štefić, Saša Štefić – Sale i Petar Klarić.
VRIJEDNI TRENERI KK-A DUBRAVČAN
O radu kluba danas govorili su treneri mlađih kategorija Mirjana Čituš i Kristijan Krušelj te treneri Renato Lukša (U17) i Božidar Međimurec (seniori). Istaknuli su da ovaj klub trenira pet generacija (U9 mješovitu, Z13, Z15, U17 i seniore). Mrijana Čituš je rekla kako klub broj 60.ak djece u mlađim kategorijama, a djevojke igraju u Regionalnoj ligi i Panonia cupu. Krušelj je rekao kako vjeruje da će se klub održati i u budućnosti, a Božidar Međimurec je istaknuo da seniori igraju u 3. Hrvatskoj ligi Sjever i zaključio:
– Znam da ne možemo vratiti zlatno doba košarke, no volio bih da barem vratimo onaj duh košarke po kojem je Donja Dubrava bila posebna!
ČESTITKE NAČELNIKA, RAVNATELJICE I SAVEZA
Čestitke na 50 godina kluba uputili su i načelnik Općine Donja Dubrava Damir Vidović i ravnateljica OŠ Donja Dubrava Mirjana Ribić.
– Želim mladim košarkašima bolju sezonu, upornost i ljubav prema košarci kakvu su imale starije generacije. Nadam se da će košarka i dalje živjeti u D. Dubravi! – poručila je Ribić.
– 50 godina, pola stoljeća sportskog entuzijazma, zajedništva i ljubavi prema košarci – to nije samo broj, to je povijest ispisana znojem, zalaganjem, upornošću i sportskim duhom generacija koje su prošle kroz ovaj klub – rekao je načelnik Vidović, istaknuvši i kako KK Dubravčan nije samo sportska udruga već i simbol povijesti sportske zajednice Donje Dubrave, a ova monografija čuvat će uspomene, rezultate, slike i priče svih onih koji su stvarali povijest kluba.
– Zahvaljujem svima koji su kroz ovih 50 godina dali svoj doprinos u razvoju KK Dubravčan, od osnivača i prvih entuzijasta, preko igrača i trenera, do današnjih članova i uprave koji s istim žarom nastavljaju tu tradiciju. Neka ova obljetnica bude poticaj za nove sportske uspjehe, ali i za daljnje jačanje i razvoj KK Dubravčan! – poručio je načelnik.
Predsjednik Košarkaškog saveza Međimurske županije Danijel Perčić istaknuo je da u Međimurju postoji 9 košarkaških klubova i jedna udruga te da savez posebno potiče rad trenera s mladima, uputivši posebne zahvale i poklone trenerici Mirjanu Čituš, mladom igraču Vidu Krušelju koji je od ove sezone u 2. međimurskoj ligi te predsjedniku KK-a Dubravčan Branku Brljaku. Čestitke svima i poklon predsjedniku Brljaku uručio je i Zdravko Rupnik, predsjednik KS Koprivničko-križevačke županije.
Na kraju je predsjednik KK-a Dubravčan Branko Brljak podijelio zahvalnice, a druženje se nastavilo uz domjenak i nadu da će košarka i dalje ostati u srcu Donje Dubrave te će se ova lijepa priča o košarci nastaviti i dalje!
Iz čakovečkog HEP-a stigla je informacija, kako zbog radova, sutra 06. listopada, neće biti struje u sljedećim mjestima:
