Obitelj Lukša iz Donjeg Vidovca ovih je dana zaokružila svoju sezonu hodanja po proštenjima u Donjem Međimurju, gdje ste se mogli počastiti najfinijim Gvircom i medenjacima u ovom kraju, koje oni ručno rade – jedni od rijetkih medara, a to su Nada Lukša te njezina kćer Verica i sin Ivica.

Ova obitelj se, pod brendom OPG Lukša, već godinama bavi proizvodnjom meda te proizvodima od meda: medenjacima, Gvircom i licitarskim srcima. Točnije, još od 1970. godine, kad je to započeo Nadin, danas pokojni suprug, medar Josip Lukša.

– Moj suprug Josip bio je baš medar, završio je poljoprivrednu školu za to koja je nekad bila u Kotoribi, a ja sam mu pomagala. Nakon njegove smrti prije 20 godina, nastavila sam baviti se time, a u svemu mi pomažu kćer Verica i sin Ivica, koji žive sa mnom – kaže Nada Lukša, koja je bila domaćica i tako postala medarica te danas, sa 73 godine, i dalje s veseljem izrađuje medenjake i licitarska srca, te ih ukrašava. Na njih lijepi sličice i natpise kao što su „Međimurje“, „Volim te“ i sl.

– Za to trebaju mirna ruka i puno strpljenja – kaže kći Verica, dodajući kako je to puno truda, no nažalost licitarska srca se danas slabo prodaju.

– Dok su se nekad najviše prodavala licitarska srca – prehrambeni proizvod koji služi kao suvenir – koja su bila ukras gotovo svake kuće, danas su najtraženiji medenjaci (koji prije nisu bili toliko traženi) i Gvirc, za kojim je uvijek isti interes već godinama. Promijenila su se i vremena i ljudi – kaže Verica, dodajući kako licitarska srca danas rade uglavnom za ukras za svoj štand na proštenjima po Donjem Međimurju, na kojima ih možete sresti dakle već desetljećima.

Puno je posla i oko samih medenjaka.

– Medenjaci se rade od šećera, meda, jaja, licitarskog kvasa i glatkog brašna i peku se 13 sati u krušnoj peći, a slično je i s licitarskim srcima – priča Nada.

Njezin sin Ivica poseban je majstor za Gvirc.

– Kuha se med i vrenjem se dobiva alkohol te se u to dodaje pečeni šećer i voda – opisao je ukratko postupak nastanka Gvirca Ivica, koji ga kuha od početka svibnja pa sve do listopada.

Verica i Ivica uz ovo imaju i svoje poslove. Verica je prodavačica u trgovini u Donjem Mihaljevcu, a Ivica je po struci prehrambeni tehničar, no radi u LPT-ju. Uz Vericu i Ivicu, Nada Lukša ima i sinove Damira, Zlatka i Josipa te desetero unuka u dobi od 9 do 29 godina, a to su: Paula, Martina, Matija, David, Luka, Josipa, Dina, Karlo, Gabrijel i Sara. U sezoni odmora od medenjaka, Nada kuha za obitelj, hrani kokoši, gleda serije i uživa u svojim unucima. Dok je Paula u Osijeku, a Martina u Prelogu, ostali unuci su školarci i stanuju u Donjem Vidovcu te svakodnevno nakon škole posjećuju svoju baku, tetu Vericu i tetka Ivicu. Nisu im daleko jer OPG Lukša se nalazi tik uz školu i njihovim dvorištem često odzvanja dječji smijeh.

U vrijeme kad mnoge tradicionalne vještine padaju u zaborav, skromna obitelj Lukša, koja se želi baviti medarstvom i dalje, dokazuje da uz dovoljno volje, ljubavi i obiteljskog zajedništva, tradicija može živjeti i u novijim vremenima. Njihovi medenjaci, licitarska srca i Gvirc nisu samo proizvodi već i priča o obitelji i tradiciji ovog kraja, koja i dalje oduševljava posjetitelje proštenja diljem Donjeg Međimurja. Do sljedeće sezone, sve najbolje!