Sedmu godinu zaredom UtrkaOpćine Mala Subotica okupila je veliki broj trkača. Njih više od 300 natjecalo se na dionicama od 7,9 i 4,2 kilometra. Na dužoj dionici najbrži su bili Jurica Tomac kod muškaraca i Iris Jambrešić među ženama, dok su na 4,2 kilometra slavili Jan Kramer i Ivana Zeljko.
Udruga sportske rekreacije Sport za sveMala Subotica još jednom se pokazala kao odličan organizator, pa njihove napore nije mogla pokvariti ni kratkotrajna oluja koja je, uoči same utrke, protutnjala i tim krajem. Prije početka glavnih utrka održane su i 4 utrke za djecu, u različitim dobnim kategorijama, uz veliki odaziv mališana.
Osim što su se trkači sami pripremali za natjecanje, svi koji su željeli mogli su se prije starta zagrijati uz popularnu zumbu. Nakon utrke vrijedni domaćini svim su sudionicima osigurali osvježenje i okrijepu.
Veliki broj trkača potvrdio je da interes za ovu utrku, koja je bila jedan od završnih programa proslave Dana Općine Mala Subotica, iz godine u godinu raste i sigurni smo da će se ova lijepa tradicija održati još dugi niz godina.
Stigli ste do Mjeseca, kad ćete se vratiti? Bilo je prvo pitanje koje sam, pomalo u šali, postavio Dejanu Trojaku (49) iz Pribislavca. Naime, u svojoj dugoj karijeri profesionalnog vozača svojim ogromnim tegljačem s poluprikolicom prošao je oko 3,5 milijuna kilometara.
-Da, to je nekakva prosjećna udaljenost od Zemlje do Mjeseca. A koliko će mi trebati za natrag teško je reći, jer zakon strogo pazi na efektivne sate vožnje. Radno vrijeme mi se kreće od 13 do 15 sati, ali ukupno smijem voziti samo 9 sati, a dva puta tjedno 10. Ostalo su prekidi, istovari, utovari… Potražnja za vozačima teških cestovnih krstarica danas je jako velika, jer je to izuzetno težak posao. Bruto težina kamiona je oko 40 tona, a tereta do 25 tona. Potrošnja mu je od 25 do 45 litara na 100 kilometara. Naprosto moraš biti zaljubljen u taj posao da bi ga mogao obavljati. Na samo zbog opasnoti na cesti, koje stalno prijete, nego i zbog odvojenog života od obitelji i svega što to donosi – kaže Dejan, koji je 3 godine proveo u 7. gardijskoj brigadi. Prošao je Dinaru, oslođenje Knina…a onda je 1996. godine napustio Hrvatsku vojsku, oženio se Milenom i uskoro su dobili sina Marcca.
Milena i Dejan ispred njegove cestovne krstarice
DO MJESECA ILI 9 PUTA OKO EKVATORA!
Marcco danas ima 27 godina. I krenuo je očevim stopama.
-Nikad ni Dejanu, ni Marccu nisam branila da se bave tim poslom. Život sa šoferima nije lak, ali sam zahtijevala da Marcco završi školu za vozača, ima diplomu i tek tada može krenuti na put – kaže Milena.
-Kad sam imao 6 godina prvi put sam zajedno s ocem Dejanom sjeo u kamion, vozio je robu u Mađarsku. Poslije sam svake godine školske praznike provodio s njim u vožnji. Imali smo svo vrijeme svijeta za pričanje, pokazao mi je puno toga u mjestima kroz koja smo prolazili, naučio me mnogo čemu. Zajedno smo spavali u kamionu, kuhali, ručali… Bili su to divni trenuci. Rijetko koje dijete ima takvo djetinjstvo. Prošli smo sve zemlje Europe, od krajnjeg sjevera, do vrućeg juga. Obojica smo uživali. Već onda je bilo jasno da ću i ja krunuti njegovim putem – kaže Marcco i kroz smijeh dodaje:
Kakav otac takav sin Dejan i Marcco
-Spomenuli ste brojku od 3,5 milijuna kilometara, koje je napravio tata, a to je gotovo 9 puta oko ekvatora. Ja sam dosad odvozio oko 1,2 milijuna kilometara ili 3 puta sam obišao Zemljinu kuglu po ekvatoru. Nije malo, zar ne? Trenutno upravljam tegljačem cisterne – ističe Marcco, koji se u međuvremenu oženio Ivanom i imaju malu Noemi od godine i pol, koju svi u obitelji naprosto obožavaju.
-Uvijek je rastanak s obitelji težak kad odlazim na put. No, danas postoje mobiteli, video pozivi, razgovaramo kad poželimo, vimo se, Noemi mi maše i tako brzo prođu dva tjedna, kad dolazim na vikend. U našoj obitelji je sve isto kao i u drugima. Kad sam doma brže živimo: brže se svađamo, brže mirimo, ljubimo, obilazimo rodbinu…- kaže Marcco, dok u naručju drži Noemi koja ga neumorno čupka po potpuno crnoj bradi i bujnoj crnoj kosi, a Ivana potvrđuje njegove riječi.
Marcco, Ivana i Noemi
BATKO, ĆEŠ DA PLATIŠ!
Dejanu postavljam nekoliko kratkih pitanja!
Je li teško staviti lance na tako velike kotače?
-Ne, treba znati sistem i isprobavati u ljetu, a ne kad padne snijeg. Ja sam trenirao u Norveškoj. Sad mi treba 10 minuta za dva lanca!
Koliko je najveća kazna u prometu koju ste platili?
-Naplaćao sam se kazni. Najveća je bila 4.800 eura. Manjih je bilo jako puno! Moj austrijski poslodavac uvijek nam vraća novac kojim platimo kazne.
A na granicama?
-Sad je to drugačije. U većem dijelu Europe nema granica. Nema više dugih čekanja. No, i sada kad vozimo u ove istočnije europske zemlje i one koje nisu u EU, na granicama naprosto morate dati nekoliko eura za piće. Takav je red. Običaj se mora poštivati!
Kroz koje države je najljepše voziti?
-Kroz Albaniju i Bugarsku. Tamo nema “Batko, ćeš da platiš!” ako u vožnji piješ vodu iz plastične boce veće od pola litre. U zapadnoj Europi to se kažnjava.
I za kraj, što jedete, gdje se hranite?
-Sam kuham. Moja supruga Milena, kao i majka Anđelka, odlične su kuharice, ali otkako vozim 90 posto kuham sam. Kamionska kabina je dobro opremljena udobnim krevetom, hladnjakom za hranu, kuhalom… Nema boljeg vojničkog graha, bolonjeza, roštilja, juhe, gulaša, nego što ga ja spremim. Mnogi su probali i pohvalili. Imam vremena kad čekam istovar ili na posebnim odmorištima. I drugi kuhaju. Sve miriše kao da ste u najboljoj domaćoj menzi – kaže Dejan, koji i kod kuće voli pokazati svoja kuharska umijeća, kao i Marcco. I tu je naslijedio oca.
Dejan Trojak
Da joj brže prođu dani, Milena radi u Austriji kao njegovateljica. Dva tjedna je tamo, dva tjedna doma. Pokušava se nekako uskladiti sa “svojim šoferima”. I ona je prošla veći dio Europe, praveći društvo suprugu Dejanu za dugih vožnji.
Ivana, Marcco i Noemi pak se pripremaju za useljenje u kuću koju su nedavno kupili u Pribislavcu, dok je stalni čuvar kuće na drugom kraju Pribislavca majka, baka i prabaka Anđelka.
Da, naporan je to život, ali su Trojaki sve uspjeli posložiti i zadovoljni su, iako se relativno rijetko viđaju. A kad postoji zadovoljstvo i ljubavi, onda je sve lakše.
Marcco, Ivana, Noemi, prabaka Anđela, Dejan i Milena
Zato, Dejan i Marcco, želimo vam još mnogo sigurnih kilometara!
Kad su ljudi složni i povezani sve se može. Iako ne spadaju među najveća međimurska naselja u Palovcu, u suradnji s Općinom Mala Subotica, uspješno pronalaze načine kako zadovoljiti potrebe svojih mještana.
Uvjerili smo se u to na današnjoj proslavi Dana Palovca koju su zajednički organizirali tamošnje Vijeće mjesnog odbora i međimurski premijerligaš NK Dinamo.
Svoje zajedništvo, naime, pokazuju i u takvim posebnim prilikama, pa ni kratkotrajna oluja nije mogla utjecati na odličnu atmosferu i posjećenost ove manifestacije. Nekoliko se ekipa, sastavljenih uglavnom od predstavnika raznih udruga, natjecalo na Gulašijadi, a s obzirom na mirise koji su dopirali iz kotlića sigurni smo da su njihovi specijaliteti bili za prste polizati.
Žustro i borbeno bilo je i na malonogometnom turniru, a uzbuđenja nije nedostajalo niti na zanimljivim Seoskim igrama. Ovim je programom obilježena i 65.obljetnica NK Dinamo, a njihovo druženje nastavlja se dugo u noć uz Duo Šafarić.
Danas, 13. srpnja 2024. godine, nakon prekrasnog sunčanog dana, u kasnim poslijepodnevnom satima velik dio Medimurja poharali su oluja i jak vjetar. Nažalost, Čakovec i gornje Međimurje, baš kao Slovenija, ipak nije prošlo bez tuče.
Veliki naleti tuče zabilježeni su u Domašincu, Turčišću, Podturnu, Novakovcu, Čakovcu, Lopatincu, Slakovcu, Selnici, Črečanu, Malom Mihaljevcu, Železnoj gori, Šenkovcu, Nedelišću i dr.
Ove vruće subote, 13. sprnja 2024. godine, mještani donjeg Međimurja spas su pronašli na kapalištima – tzv. Cirkovljanskojgrabi te kupalištima na Dravi u Svetoj Mariji i Donjoj Dubravi.
Mnogi su pronašli i ugodan kutak u hladovini, neki su zaspali na luftiću na vodi, dok su hrabri izvodili skokove sa skakaonica na Dravi u Svetoj Mariji i Donjoj Dubravi. Osvježenje u vodi pronašli su i preslatki kućni ljubimci.
U organizaciji Društva Međimuraca u Zagrebu održano je tradicionalno Međimursko prošćenje koje je posljednjeg dana lipnja izazvalo veliko zanimanje kako kod Međimuraca koji žive u Zagrebu, tako i stanovnika grada Zagreba uz mnogobrojne turiste.
Ovogodišnje Međimursko prošćenje organizirano je uz potporu Međimurske županije i župana Matije Posavca te općine Nedelišće i načelnika Nikole Novaka.
Ovogodišnja kulturno- vjerska manifestacija započela je svetom misom u Bogoslužnom prostoru na Kaptolu uz koncelebraciju Međimurca, Krunoslava Novaka, generalnog tajnika Hrvatske biskupske konferencije.
Svetoj misi nazočio je saborski zastupnik i gradonačelnik grada Preloga g. Ljubomir Kolarek te načelnik općine Nedelišće Nikola Novak.
Nakon svete mise okupljeni Međimurci su se uputili na zagrebački Zrinjevac na kojemu je prezentiran dio Međimurske baštine kroz prigodni kulturno – umjetnički program te predstavljeni Međimurski proizvodi. Međimursku baštinu predstavili su Pjevački zbor i folkloraši Udruge umirovljenika Nedelišće i Puhački orkestar Općine Nedelišće.
Lokalne proizvode iz Međimurja predstavili su izlagači na prigodnim štandovima u sklopu “Međimurske vulice”, u kojoj su posjetitelji Zrinjevca mogli kupiti originalne međimurske cekere, domaće džemove, sokove od aronije, med i kolače, ljute umake ali i probati čips od domaćeg međimirskog krumpira.
– Ovogodišnje Međimursko prošćenje nastavak je i kontinuitet predstavljanja Međimurja u Zagrebu. Bagata kulturna baština kao i vidljivi napredak Međimurja nešto je što s ponosom ističemo ovdje u središtu Hrvatske. Naredne godine očekuje nas jubilarno 30. prošćenje što je i prilika za još snažniji prikaz doprinosa Međimurja Zagrebu“ istaknuo je Matija Kikelj, predsjednik Društva Međimuraca u Zagrebu.
Partneri u provedbi ovogodišnjeg Međimurskog prošćenja bili su Gradovi Čakovec, Prelog i Mursko Središće.
Sportsko ljeto u Nedelišću nastavlja donositi nove aktivnosti za djecu. Ovaj tjedan, mladi sportaši imali su priliku okušati se u rukometnom kampu pod vodstvom trenera Rukometnog kluba Nedelišće.
Kamp je bio izuzetno uspješan, a djeca su pokazala veliki entuzijazam i želju za učenjem. Trener Tomislav je pohvalio sudionike: “Rukometni kamp bio je fantastično iskustvo za sve nas. Djeca su pokazala veliki entuzijazam i želju za učenjem. Svaki dan su dolazila s osmijehom na licu i željom da unaprijede svoje rukometne vještine. Posebno bih istaknuo timski duh i zajedništvo koje su razvili tijekom kampa. Vjerujem da smo im usadili ljubav prema sportu i pokazali kako je rukomet zabavan i koristan za njihov razvoj.”
Dvanaestogodišnja Klara također je podijelila svoje iskustvo: “Bilo je super na kampu! Naučila sam puno novih stvari o rukometu. Treneri su bili jako ljubazni. Najviše mi se svidjelo to što smo puno igrali i zabavljali se. Jedva čekam opet zaigrati rukomet i pokažem što sam naučila.”
Sljedeći na redu je teniski kamp koji će se, zbog najavljenih visokih temperatura, održavati od 8:00 do 10:30sati u Sportskom parku Trate u Nedelišću (Ul. Josipa Marčeca 27a). Pozivamo sve zainteresirane da se prijave i pridruže sportskim aktivnostima koje kampovi nude.
Prijave za sve kampove otvorene su tijekom cijelog ljeta i dostupne su na internetskim stranicama Zajednice sportskih udruga Općine Nedelišće: www.zsuon.hr.
