Jučer (24.7) smo objavili anketu u kojoj smo vas pitali jeste li za da, ukoliko dođe do opće mobilizacije, nema izlaska iz Hrvatske ni priziva savjesti?
Evo kako ste glasali:
– 68.24% se ne slaže s tom odlukom, jer će se političari i pojedinci bogatiti kao ’91, a ljudi iz naroda će ginuti i stradavati
– 20.17% je za, i smatra da državljanin Hrvatske treba ostati i aktivno braniti svoju državu
– 9.87% građana ostavilo bi priziv savjesti, nije svatko za ratovanje
– 1,72% vas nije bilo sigurno
Danas predstavljamo tvrtku iz susjedne Varaždinske županije. Riječ je o društvu INOXMONT-VS d.o.o. koje ima preko 20 godina iskustva u projektiranju, proizvodnji i montaži industrijskih postrojenja.
Uz redovnu proizvodnju u pogonu koji je smješten u Sigecu Ludbreškom, trenutni veliki projekt je izgradnja najveće tvornice papira u sjeverozapadnoj EU, Mondi u Češkoj! Projekt koji nadmašuje sva očekivanja i donosi izvanredne rezultate zahvaljujući predanom angažmanu njihovih stručnjaka.
Kvalitetno odrađen posao od strane stručnjaka iz INOXMONT-VS proizvodnje, rezultirao je proširenjem na impresivnom gradilištu i rad sad obuhvaća sve tri etaže tvornice.
Ovo je prilika za Vas ukoliko ste zainteresirani za rad u profesionalnom timu i okruženju u kojem uvijek imate podršku pri čemu možete ostvariti iznadprosječna primanja, a po zanimanju ste cjevar ili TIG-zavarivač, javite nam se na 098 9227 722 ili na mail [email protected] ili [email protected].
Pridružite se timu i sudjelujte u stvaranju inovativnih industrijskih rješenja!
Izvrsna ekipa majstora i voditelja zaslužna je za njihov uspjeh.
Dodatno otvoreno radno mjesto: kalkulant/tehnolog – proizvodnja Sigetec Ludbreški, HR.
Više informacija možete potražiti na njihovim web i facebook stranicama:
https://inoxmont-vs.hr/
https://www.facebook.com/inoxmontvs
Vlada je na sjednici u četvrtak donijela odluku o visini osnovice za obračun plaća državnih dužnosnika, koja će se povećati za 83,45 posto, odnosno na 947,18 eura bruto, dok će predsjednicima Republike, Vlade i Sabora plaća narasti za oko 70 posto, javlja HRT.
– Osnovica godinama nije mijenjana. U međuvremenu su stvoreni preduvjeti za gospodarski rast, investicijski kreditni rejting, povećanje plaća u privatnom sektoru i državnim i javnim službama, praktički u svim mogućim segmentima. Na početku trećeg mandata vrijeme je da se adresira i pitanje državnih dužnosnika, a ministar Habijan ima zadaću da do kraja godine predloži cjelovito rješenje uređenja dužnosničkih plaća, rekao je uvodno premijer Andrej Plenković.
Usvojenom odlukom visina osnovice za obračun plaće državnih dužnosnika povećat će se s 516,29 na 947,18 eura bruto, odnosno za 83,45 posto, dok će plaće predsjednicima Republike, Vlade i Sabora narasti za oko 70 posto.
– Radimo u uvjetima kada imamo rast BDP-a 13 kvartala zaredom, u uvjetima investicijskog kreditnog rejtinga, nikad veće zaposlenosti, odnosno manje nezaposlenosti, rekao je ministar pravosuđa, uprave i digitalne transformacije
Damir Habijan.
– Nije dobra poruka da u jednom ministarstvu ministar bude, primjerice, kao što je to potpredsjednik Anušić 453. po rangu kada govorimo o plaćama, ministar Božinović 500 i neki, ja konkretno u ministarstvu 200. Dakle, to nije dobra poruka. Smatram da rad mora biti, na neki način, valoriziran, izjavio je Habijan.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.
Doista, on je čudo od čovjeka. O njemu bi se mogle snimiti brojne zanimljive filmske priče. Proživio je toliko puno, da drugi neće u deset svojih života. I pored svega toga, i dalje je skromna, tih, živi u nekom svom duhovnom svijetu, ne stremi materijalnim vrijednostima, sretan je s onim što ima… On je Teodor Goričanec (58), Čakovčanec u Varaždinu.
Ukratko: Teo je zrakoplovac od najranijeg djetinjstva, pilot koji je prije točno pet godina spustio avion u kvaru na autocestu kod Ravne Gore. Ratni je snimatelj HTV-a, dvaput ranjen i danas ima status hrvatskog vojnog invalida Domovinskog rata. On je i autor brojnih reportaža iz Afrike, koje je radio s dragom kolegicom novinarkom Petkom Coner, prošao je Indiju, snimao priloge s jezičavom Martinom Validžić… Teo je zaljubljenik u motore i motorizam, vrsni je kuhar, krojač, slikar… Ima toga još!
VOZI 38 TIPOVA AVIONA!
– Otkako znam za sebe vezan sam za aerodrom u Pribislavcu. Otac Dragutin je tamo radio i mene vodio sa sobom. Kad je to bilo moguće letio sam s njim u avionu. O zrakoplovima i zrakoplovstvu naučio sam sve. Bio sam zrakoplovni modelar i osvajao nagrade, a s petnaest godine završio sam školovanje za zrakoplovnog jedriličara. Te 1981. godine u prvoj grupi, uz mene, bili su i Diana Dominić iz Domašinca, Leonardo Belović iz Čakovca i Goran Kovačić iz Male Subotice, a učitelj nam je bio moj otac.
Te iste godine završio sam i obuku za motornog pilot na Utvi 75, a 1983. godine dobio sam dozvolu sportskog pilota, čak prije nego vozačku dozvolu za cestovna vozila B kategorije. Zatim slijedi vojska i škola rezervnih oficira avijacije u Zadru. Nakon teorijske obuke cijela klasa odlazi u Tuzlu, gdje smo prošli kompletnu obuku za vojnog pilota. Istovremeno sam završio i padobransku naobrazbu. Iz JNA izlazim s činom poručnika, odnosno s potvrdom borbenog pilota univerzalne visokoškolske izobrazbe – kaže Teodor Goričanec.
Kasnije je dobio dozvolu profesionalnog pilota i dosad je upravljao na 38 tipova zrakoplova. U bivšoj državi 1989. godine osnovao je prvu privatnu zrakoplovnu školu “Fizir aviation” u Čakovcu. Imao je 80 učenika, a nastavnici su bili Teo i otac Dragutin Goričanec. Na aerodromu u Varaždinu imali su tri aviona u najmu. Danas je vlasnik ultralakog aviona i tajnik Aerokluba “Krila Moslavine” iz Velike Ludine blizu Popovače.
– Tamo imam puno kolega i prijatelja i nekako smo se brzo “skompali” – kaže Teo.
U EKLOPZIJI GRANATE STRADAO TEO I ZLATKO MEHUN
Kako je cijeli život veliki radnik, stalno u pokretu, Teo se puno bavio i profesionalnom fotografijom.
– Prvi aparat roditelji su mi dali s tri godine. Puno sam fotografirao, imao i svoj studio. Kasnije sam kupio i kameru i snimao video priloge u raznim prilikama. Onda je počeo Domovinski rat, nije se moglo više letjeti, zrakoplovstvo je stalo, pa sam počeo surađivati kao snimatelj na HTV-u. Ulaznica mi je bila snimka Galeba G-4 u brišućem letu iznad aerodroma u Varaždinu, a nekoliko kadrova je kasnije završilo i u spotu pjesme “Stop the war in Croatia”” Tomislava Ivčića. Prošao sam dubrovačka i slavonska ratišta, Posavinu, bio sam jedan od utemeljitelja ratnog studija HTV-a u Bjelovaru.
Kamerom bilježim strahote rata, razmjenu zarobljenika… Prvi put sam teško ranjen u noge i rame. Izgubio sam mnogo krvi, izmjerili su mi temperaturu 42,9 i čujem liječnika kako govori “Ako izdrži deset minuta, bit će dobro!”. Volja za životom i infuzija učinili su svoje i već za tri tjedna, krajem kolovoza 1982. godine, zove me neustrašiv reporter HTV-a Zlatko Mehun da se ide u Bosansku Posavinu. Za svoju ušteđevinu kupio sam profesionalnu kameru, jer u ovo vrijeme na HTV-u nisu imali dovoljno opreme, i krenuli smo pratiti ratna zbivanja od Broda sve do Orašja. Na jednom takvom zadatku sam i ranjen u glavu. Puknuo mi je bubnjić, geler u ruci. Krv je tekla. Tenkovska granata je eksplodirala u blizini i Mehun je teško ranjen u više dijelova tijela, nadlaktica mu je zdrobljen, geler mu se zabio u lopaticu, ali je svjestan i pita snimam li? Da, snimao sam – prisjeća se Teo. Jednom kasnije je Mehun izjavio da je u takvoj situaciji Teo odradio posao koji, siguran sam, ni jedan ratni snimatelj nije napravio!
KANDIDATKINJA JE MOLILA
Kasnije je radio za mnoge redakcije, prošao Afriku, bio u kući Sare Obame, bake američkog predsjednika Baraka Obame u Keniji, bio je u Indiji, prošao pola svijeta… Za HTV-ovu “Špicu” je pratio glamur, glazbena i filmska događanja… Bio u društvu domaćih, ali i stranih zvijezda poput Sharon Stone, Eve Mendes, Naomi Campbell i brojnih drugih.
Nakon odlaska s HTV-a, osnovao je svoju firmu i počeo raditi promotivne filmove, prijenose i poslove za druge tvrtke. Kupio je novu opremu i radi za “Master film” u Zagrebu, postao je cijenjeni TV i filmski montažer, direktor fotografije…
No, letenje nikad nije napustio. Zapošljava se u pilotskoj školi “Ecos” u Zagrebu kao instruktor letenja. I onda je došao taj 17. kolovoza 2019. godine.
– Bio je lijep dan. Studentica pilotske škole i ja sjeli smo u Cessnu 150 i iz Zagreba krenuli prema Vrsaru u Istri. Ništa nije govorilo da će se dogoditi kvar na motoru. No, nakon 40 minuta leta dogodilo se upravo to! Motor je počeo gubiti snagu i elisa je stala! Preuzeo sam komande od kandidatkinje i bio svjestan da imam minutu i deset sekundi za odluku gdje i kako se spustiti! Na autocesti je bilo puno vozila, sredina je turističke sezone, okolni teren neravan i pun izbočenog kamenja… Odlučio sam se za autocestu, između dva nosača prometnih znakova, pa među automobile. Da smanjim brzinu aviona na prometnici, trup sam naslonio na ogradu, što je pomoglo da stanemo na vrijeme.
Srećom, kandidatkinja nije paničarila, što se događa u takvim situacijama, bila je mirna, sklopila je ruke i molila. I to je sve. Nitko nije stradao, što je najvažnije – kaže smireno Goričanec, kojemu su vrhunski zrakoplovni stručnjaci kasnije priznali da je u toj po život opasnoj situaciji našao vrhunsko rješenje.
BOMBONČIĆ ZA SREĆU!
I danas Teo pilotira, instruktor je budućim pilotima, vozi motor BMW 1150 RT, obožava panoramske vožnje sa svojim prijateljima motoristima, brižan je bračni partner Tatjane, otac sina sportaša Tomasa i kćerke Lede. Voli slikati, obilazi slikarske kolonije, bavi se humanitarnim radom i preko udruge branitelja u Varaždinu pomaže članovima i njihovim obiteljima…
Zahvalan je roditeljima Bernardici i Dragutinu, za koje je i danas istinski vezan, na svemu što su učinili za njega. U životu je puno prošao i doživio, bio čak i klinički mrtav. Zato ga vesele male stvari, za nekoga nevažne, dok drugima znače sve, kao onom dječačiću u Africi kad mu je poklonio bombončić… Sreću u očima dječaka nikad neće zaboraviti.
Hvala ti, dobri čovječe!
U srijedu, 24. srpnj,a u 8 sati policijski službenici Policijske postaje Varaždin zaprimili su dojavu građanina da 65-godišnjak krši mjeru opreza uspostavljanja kontakta s njim te mu šalje poruke, javljaju iz Policijske uprave varaždinske.
– Postupajući po dojavi, dvojica policijskih službenika zatekla su 65-godišnjaka na dvorištu obiteljske kuće te ga pozvali da im priđe radi obavljanja razgovora na okolnosti kršenja mjere. Isti se oglušio na pozive te se počeo udaljavati prema kući, zbog čega mu je izdana naredba da stane. Kako se nastavio udaljavati, policijski su ga službenici sustigli te nad njime uporabili sredstva prisile tjelesnu snagu i sredstva za vezivanje, radi sprječavanja bijega i napada na njih. Prilikom uporabe fizičke snage isti je pružao aktivni otpor pokušavajući se istrgnuti iz hvata te je pokušao policijskom službeniku uzeti sredstva za vezivanje, palicu i službeni pištolj, u čemu je spriječen.
Prilikom navedenog postupanja, policijskim je službenicima s leđa prišao 91-godišnji otac 65-godišnjaka te ih počeo vući i pokušavao odmaknuti od svog sina, nakon čega je krenuo prema gospodarskoj zgradi. Prilikom privođenja u službeno vozilo, 65-godišnjak je udario policijskog službenika u usta te ga u nekoliko navrata pokušao ugristi za vrat. Također je nekoliko puta udario u krov službenog vozila pri čemu su nastala oštećenja. Navedeni je za vrijeme postupanja prijetio policijskim službenicima smrću. Tijekom spomenutog postupanja, iz dvorišta je prema policijskim službenicima krenuo 91-godišnjak sa sjekirom u rukama – stoji u priopćenju.
Isti se oglušio na njihove naredbe da se zaustavi i baci sjekiru, zbog čega mu je jedan policijski službenik istrgnuo sjekiru iz ruku, nakon čega se smirio. Obojica muškaraca su privedena u Policijsku postaju Varaždin na kriminalističko istraživanje.
Protiv 91-godišnjaka će se podnijeti kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu za kazneno djelo Napad na službenu osobu, dok se 65-godišnjak predaje pritvorskom nadzorniku Policijske uprave varaždinske uz kaznenu prijavu za kazneno djelo Prisila prema službenoj osobi i Prijetnja.
Davorin Mance (51) iz Čakovca osebujna je ličnost s čakovečkih ulica, strastveni fotograf i voditelj fotografskih radionica, bivši predsjednik udruge Fotoklub Čakovec te član uredništva potonje, zaljubljenik u prirodu, vlasnik građevinske tvrtke te suprug i otac.
Svoju strast za fotografijom pretvorio je u životnu preokupaciju, a ista ga je odvela i na životno putovanje u Ameriku koje je rezultiralo izložbom „Jugozapadna utjeha“ održanoj u dvorani u „Riznici Međimurja.‟
S njime smo popričali o njegovim počecima, samootkrivanju i svim aktivnostima kojima je sudjelovao aktivno se baveći fotografijom.
– Zadnjih 30 godina živim i radim u Čakovcu sa svojom obitelji. Sve moje slobodne aktivnosti vezane su uz grad Čakovec, a fotografijom se bavim dvadesetak godina. Uskoro ću proslaviti i dvadesetu obljetnicu djelovanja u udruzi Fotoklub Čakovec. Osam godina bio sam i predsjednik, a danas sam aktivan član iste sve od njezina osnutka.
Manceova struka daleko je od bilo kakve umjetničke produkcije, već je on uspješan poduzetnik.
– Po struci nisam fotograf, već sam kako je to danas popularno reći, privatni poduzetnik. Imam tvrtku koja se bavi građevinom, što je moj primani posao. Fotografija mi je uvijek bila nešto posebno, jer uvijek sam naginjao nekom obliku vizualnog izražavanja. Odmalena me zanimalo crtanje i slikanje, a ne treba zaboraviti ni mog oca koji se također rekreativno bavio fotografijom. Bio je moj prvi doticaj s fotoaparatima, no tada toga još nisam bio svjestan. Nešto malo o fotografiranju naučio sam u školi u sklopu tehničkog odgoja, no ni tada nisam shvatio da će to biti moj medij izražavanja u kojem ću se pronaći, istaknuo je Mance.
Trebalo je proći dosta vremena kako bi se u njegovu svijest probila ideja o fotografiji koja ga je pratila odmalena.
– Budući da me uz umjetnost zanimala i tehnika koja je tada pokucala na velika vrata, a fotografija se digitalizirala, koristeći računalo iznova sam oživio svoj interes za fotografiju. Bila je i to faza života kada sam već osnovao obitelj i kada se sve stabiliziralo, stoga sam imao vremena posvetiti se traganju za interesima. Krenulo sam od jednostavnijih digitalnih aparata, a kada sam shvatio da kroz to mogu kvalitetno izraziti, počeo sam ulagati više. Kupio sam potom noviji aparat i učlanio se u udrugu. Bila je tamo tada sjajna ekipa, poput Marija Jakšića, Filipa Lučina, Petra Sabola i drugih poznatih međimurskih imena. Uskoro nam se pridružio i Davor Žerjav, vrhunski edukator, a ta je naša sinergija urodila brojnim projektima udruge. Posljednjih 10 godina intenzivno smo radili radionice, izložbe i knjige. Na taj je način fotografija ušla u svaku poru moga života.
Za kraj, postavili smo mu ključno pitanje, koji je motiv njegovo neiscrpno nadahnuće, a Mance nam je odvažno odgovorio – priroda.
– Ja sam se profilirao u fotografiranju pejzaža. Priroda mi je najdraži motiv, u Međimurju rijeka Drava. To me i odvelo na dva putovanja života, a koja su rezultirala izložbama. Jedna od njih zvala se „Jugozapadna utjeha,“ a koja je zaista dobro odjeknula među publikom i primila sjajne recenzije. Ipak, ne prezam ni od drugih formi fotografije. Poslovno, to su događanja i product photography.
I nadalje će, rekao nam je, svoje slobodno vrijeme ulagati u fotografiranje, no novi je zadatak, smatra, mlađe generacije podučiti kako fotografiranje može biti prvoklasno sredstvo izražavanja i hvatanja životnih trenutaka.
Povodom crkvenog blagdana “Gospe od anđela” i ovog se ljeta u Čakovcu održava tradicionalna kulturno-turistička manifestacija Porcijunkulovo. Ovogodišnji programski sadržaji od 1. do 5. kolovoza donose splet brojnih događanja. U fokusu su vjerski programi, sajam tradicijskih zanata, koncerti, dramske predstave, ulični performansi, druženja u Vinskom gradu, proštenje u doba Zrinskih, prikaz povijesnih atrakcija iz doba Zrinskih, edukativne radionice te ostali programi koji će spojiti tradiciju, povijest i današnji način zabave.
Značajan dio programa Porcijunkulova održat će se na površinama Perivoja Zrinski, dakle usred Spomenika parkovne arhitekture. Vruće ljeto koje donosi i dane nevremena, te aktualna meteorološka zbivanja, organizatore programa na otvorenom uvijek stavlja pred izazov iznimno loših vremenskih uvjeta, pa se u takvim okolnostima dio programa otkazuje ili premješta na drugu pogodnu lokaciju.
Stoga i ovog ljeta, Međimurska priroda – Javna ustanova za zaštitu prirode preporučuje građanima Čakovca i svim njegovim posjetiteljima neka prate vremensku prognozu i aktualno stanje atmosferilija te u slučaju mogućeg nevremena, jakog vjetra i kiše zbog vlastite sigurnosti ne borave na otvorenom u Perivoju Zrinski. Zašto? Ljetna oluja ponekad zna biti pogibeljna, pa nerijetko svjedočimo vijestima kako ljetna nevremena čupaju i lome stabla, dovodeći ljude u potencijalnu pogibelj i izazivaju veliku materijalnu štetu. Sve češće, događaju se vjetroizvale i vjetrolomi.
Dobro je znati kako su vjetroizvale moguće i na potpuno zdravim stablima prilikom naleta vrtloga i jakog vjetra. Vjetrolomi i vjetroizvale rezultat su međusobnog djelovanja nepovoljnih i ekstremnih nepovoljnih vremenskih prilika na određenom području.
Međimurska priroda nada se kako ljetnih nevremena neće biti, ali ipak apelira na oprez u slučaju izrazito nepovoljnih vremenskih prilika. Oprez se preporučuje svima korisnicima Perivoja Zrinski u svim danima, a posebno u vrijeme manifestacije Porcijunkulovo 2024. Javna ustanova Međimurska priroda, želi siguran i ugodan boravak svima na programima na otvorenom, osobito na terenima Perivoja Zrinski, uz hrvatsku narodnu poslovicu: Oj nevero, nigde te nebilo!
U nedjelju su se iz Fažane, gdje su bili u Kampu vatrogasne mladeži HVZ, vratili mladi vatrogasci DVD Krištanovec koji su tamo bili tjedan dana. Ovogodišnji kamp je 29. po redu kojeg organizira HVZ, a vatrogasci iz Krištanovca su tamo do sada bili dvadeset puta. U smjeni je bilo devetnaest članova mladeži s njihova tri voditelja.
Što je svrha ovakvog okupljanja mladih?
Cilj ovdašnjeg okupljanja je međusobno zbližavanje, provođenje rekreativnih aktivnosti, no tu im je pružena prigoda da se bave onim što u svojoj životnoj sredini rijetko rade. Dodatno su učili strojeve radnje, vježbe za vatrogasnu mladež, a posebno su im bile zanimljive vatrogasne igrice. Bilo je vremena za sport pa su igrali “graničar”, odbojku na pijesku, stolni tenis, stolni nogomet, a bili su i na terenima za košarku i nogomet.
U kampu je ostalo dosta vremena za kupanje, a navečer su se održavale i zabavne večeri, kao npr. izbor za najmasku, izbor za najtalent, izbor miss i mistera kampa, izbor za najbolju frizuru.
Gledajući u globalu, moglo bi se reći ugodno s korisnim i nagrada za provedenu “vatrogasnu godinu”.
