Josipa Kočila, talentirana učenica Srednje glazbene škole Varaždin, dolazi iz Selnice iz glazbeni nadarene obitelji. Uskoro upisuje treći razred škole, a nakon završetka nada se upisu akademije. Unatoč njezinoj mladosti, talent je nepobitan, a prepoznat je na brojnim koncertima koje je dosad održala.
-Sviram violinu u klasi Benjamina Šambara. Završila sam prije toga osnovnu glazbenu školu, Umjetničku školu Miroslav Magdalenić u Čakovcu i nekako se činilo prirodno nastaviti. Dolazim iz glazbene obitelji i to je uslovilo moj put. Prije svega, baka Julijana Kočila koja vodilo nekoliko zborova i vokalnih skupina, ali i teta Marija Magdalena Kočila, rekla je Josipa.
Smatra, govori nam, da joj je glazba u krvi te dodaje:
-Ni sama ne znam kako sam došla do violine. Prvo sam željela svirati gitaru, no samo dva tjedna prije prijamnog ispita odlučila sam se za violinu. Kako? Ne znam. Nešto je u meni govorilo da to treba biti violina. Unutarnji glas nije pogriješio jer sam napravila ispravni izbor.
Planovi nakon završetka srednje škole postoje, a vezani su uz glazbeni profesionalni razvoj.
-Želim ići na akademiju i jednom svirati u orkestru ili raditi kao profesorica violine u glazbenoj školi.
Iza nje već postoji brojni uspjesi unatoč njezinom mladosti, a skromno nam je ispričala svoj nedavni nastup.
-Nedugo, imala sam u Zagrebu izvedbu za Francusko veleposlanstvo u Zagrebu u hotelu Esplanade. Bila sam tu dio kvarteta, na violini. Ipak, svaki nastup je važan i za svaki se priprema. Redovito sudjelujem na koncertima škole, ali i na poziv bake.
Njezina su podrška prijatelji i obitelj, no prije svega majka Željka, otac Kristijan, sestra Kristina i brat Ivan.
Naći ovako okupljene medijske fotografe na jednom mjestu prava je rijetkost. Jučer ih je okupilo proglašenju najboljih ovogodišnjeg čakovečkog Porcijunkulova.
Oni su revno radili svoj posao i gotovo nikome nisu bili zanimljivi osim “našem” Zvonimiru Habušu iz Kotoribe koji je naš povremeni foto- suradnik.
Bilježi detalje iz prirode i rijetko kada mu u kada “uđu” ljudi. Ovoga puta, po Zvonimirovom, oni su to zaslužili zbog sijaset divnih fotografija koje su nam tijekom manifestacije podarili.
Svetkovina Gospe Snježne u ponedjeljak 5. kolovoza 2024. godine pobožno, radosno i svečano je proslavljena u međimurskom naselju Merhatovec koje pripada Župi svetog Marka evanđeliste Selnica.
Kod i u kapeli koja je posvećena Gospi Snježnoj okupio se lijep vjernika iz samog mjesta ali i susjednih naselja koji su bili na svečanom misnom slavlju. Svetu misu predslavio je domaći župnik velečasni Mario Kržanac u zajedništvu s dugogodišnjim, sada umirovljenim župnikom velečasnim Josipom Horvatom.
Kako je obilježavan i slavljen i Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja, velečasni Mario je propovijed započeo posluživši se nekim riječima iz pjesme ‘Ako ne znaš šta je bilo’ pjevača Marka Perkovića Tompsona, osobito na njezin dio gdje pjesma govori ‘ Jel moguće da ste zaspali na straži, zakletva barjaku zar više ne važi’, kako bi posvijestio značaj vremena kada se Hrvatska oslobađala onih koji su je rušili, koji su ubijali najbolje njezine ljude i htjeli je zatrijeti.
Naglasio je župnik koliko snage je hrvatskim braniteljima davala vjera u Boga i posebno molitva Krunice Majci Božjoj.
– Jer bilo je vrijeme kada je s kišom poput same kiše Gospa plakala s hrvatskim braniteljima koji su znali da će s Krunicom i Kraljicom Hrvata pobijediti zlog neprijatelja.
– Zahvaljujući Majci Božjoj, njezinoj Krunici i vjeri i hrabrosti hrvatskih branitelja mi danas slobodno i radosno možemo kod ove kapele isto tako uzrasle u ratnim vremenima slaviti Gospodina Isusa Krista i Njegovu i našu Majku naglasio je velečasni Mario.
Misno slavlje svečanijim je učinio Župni zbor Svetog Marka iz Selnice pod ravnanjem Julijane Kočila, čitanja je imala Krstina Strniščak, a uz mnogo ljudi na Svetoj misi bio je Ervin Vičević načelnik Općine Selnica koja puno pomaže kod župnih potreba i događanja.
Dovršenim kriminalističkim istraživanjem nad 27-godišnjakom utvrđeno je kako je počinio kazneno djelo teške krađe, javljaju iz PU međimurske.
Naime, sumnja se kako je osumnjičeni u noći sa srijede na četvrtak, 31. srpnja/1. kolovoza ove godine u Hlapičini provalio u spremište alata, odakle je ukrao motornu pilu. Materijalnu štetu 42-godišnja vlasnica procijenila je na oko 150 eura.
Protiv osumnjičenog 27-godišnjaka zbog počinjenja kaznenog djela teške krađe, podnijet će se kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.
U mjestu Raslina pored Šibenika unatrag 14 godina održava se Plivački maraton Raslina koji je prije 7 godina postao i prvi hrvatski maraton primljen u Global Swim Series, globalnu plivačku organizaciju osnovanu u Kanadi, koja se bazira na natjecanjima u otvorenim vodama.
Svake godine ova prestižna utrka okuplja sve više plivača iz cijeloga svijeta, a u nju se i ove godine, drugu godinu za redom, uključila i perspektivna 17-godišnja plivačica iz Preloga Sara Puklavec, široj javnosti već poznata po brojnim uspjesima na plivačkim natjecanjima.
U okviru Raslinskog maratona koji se održao pretprošle subote, 27. srpnja plivao se tradicionalni maraton na 5 km, utrka na 1,5 km, te 3 dječje utrke. Preložanka Puklavec natjecala se s više desetaka natjecateljica u kategoriji 1.5 km, što je otplivala za 22,50 minute i time u svojoj kategoriji natjecateljica od 16 do 19 godina osvojila 1. mjesto i zlatnu medalju, dok je u apsolutnoj kategoriji (sve natjecateljice bez obzira na dob) njen rezultat zaradio 2. mjesto, odnosno srebrnu medalju.
O svom sjajnom rezultatu i iskustvu kaže:
„Iako svakodnevno treniram 2 puta po više sati u bazenu, obožavam plivati u moru i jezerima, jer je to uvijek nepredvidivo i nikad ne znaš na kakve ćeš prepreke naići. Vremenski uvjeti se stalno mijenjaju, pa jednom 1,5 km može trajati 20 minuta, a drugi put 25 minuta, zbog valova, vjetra ili prevelike vrućine. Uz to, sam moraš paziti na smjer u kojem ideš, dok je u bazenu to jednostavnije, samo se trebaš držati svoje trake. U svakom slučaju svaki je maraton jedinstven jer uvijek iznova testira plivačevu izdržljivost, prilagodljivost i mentalnu spremu. Kako mi treniramo svi u bazenima, na otvorenoj vodi valja malo prilagoditi i tehniku kraul plivanja.“ – kaže sjajna mlada plivačica i nastavlja:
– Ovaj maraton nije imao posebnih valova, pa je bilo dobro, ne pretjerano zahtjevno. Lani sam inače na tom maratonu osvojila zlato i u svojoj kategoriji i u apsolutnoj kategoriji, ali ove sam se godine malo čuvala za državno natjecanje u Mađarskoj, koje počinje upravo sada, u utorak 6. kolovoza. No i ovogodišnjim rezultatom i osvojenim mjestima sam više nego zadovoljna – zaključuje uz osmijeh, dok joj se oko vrata sjaje zlatno i srebrno odličje.
Godinama Franjo Vurušić iz Čakovca organizira branje aronije u svom voćnjaku u Brezju, a poslije toga i pravo druženje i piknik. Takoje bilo i ove, kad su mu u branju pomagali umirovljenici i prijatelji Anton Kedmenec i Ivan Mikec, susjedi iz Čakovca.
Dečki su se zdušno potrudili da poberu sve izuzetno ljekovite i hranjive bobe aronije, a onda su si sami, po običaju, pripremili tradicionalni objed: špek i jeger pečeni na otvorenoj vatri. To je bila odlična podloga za hladan gemišt.
Donna Vekić osvojila je srebrnu medalju na Olimpijskim igrama, pod vodstvom međimurskog i čakovečkog trenera Nikole Horvata. Ovo srebro predstavlja vrhunac Horvatove trenerske karijere, tijekom koje je najveće uspjehe postigao upravo s Donnom Vekić.
Nikola je također imao iznimno uspješnu suradnju s najboljom međimurskom tenisačicom Ivanom Lisjak, koju je doveo među najboljih 100 na svijetu, a njegova trenerska karijera uključuje i vođenje Magde Linnette, druge najbolje poljske tenisačice.
U posljednjih godinu i pol do dvije, Horvat je ponovno preuzeo trenersku ulogu s Donnom Vekić, koju je doveo do polufinala Wimbledona, plasmana među najboljih 20 tenisačica na svijetu, i konačno, do ovog sjajnog olimpijskog srebra.
Upućujemo najiskrenije čestitke Nikoli Horvatu na osvojenom srebru njegove učenice Donne Vekić na Olimpijskim igrama! Ovaj izvanredan uspjeh kruna je njegove trenerske karijere i potvrda njegovog predanog rada i stručnosti.
Uspjeh Donne Vekić i Nikole Horvata još jednom je pokazao koliko truda, rada i posvećenosti stoji iza vrhunskih sportskih rezultata, a Međimurje može biti ponosno na svoje predstavnike na svjetskoj sportskoj sceni.
Svetoj misi zahvalnici koju je predvodio župnik vlč. Mladen Gorupić, nazočili su članovi udruge svetomartinskih branitelji, načelnik općine Martin Srša, načelnik Policijske postaje Mursko Središće Miljenko Vrbanec, predstavnici DVD Sveti Martin na Muri i Lapšina te članovi obitelji poginulih i umrlih hrvatskih branitelja s područja svetomartinske općine i župe.
Nakon Svete mise kod Spomen obilježja poginulim Hrvatskim braniteljima položeno je cvijeće te su zapaljene svijeće. Župni zbor je na kraju Svete mise otpjevao Hrvatsku himnu Lijepa naša domovino i Bože čuvaj Hrvatsku. Posebno lijepu propovijed povodom obilježavanja jednog od najvećih državnih blagdana održao je župnik vlč. Mladen Gorupić, a prenosimo je u cijelosti:
“Draga braćo i sestre!
Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan branitelja prigoda je da Bogu zahvalimo za slobodu, da odamo počast žrtvama Domovinskog rata i predsjedniku dr. Franji Tuđmanu. Prigoda je i da zahvalimo živim braniteljima koji su izložili svoje živote za slobodu i krst časni.
Pobijeđen je okupator i omogućeno je funkcioniranje suverene i slobodne Hrvatske države. Naša je sveta dužnost čuvati i izgrađivati vrijednosti stečene krvlju i raditi na tome da među ljudima vlada pravda, bratstvo i ljubav. Istinsko domoljublje i rodoljublje su duhovne vrijednosti i moralna dužnost svih nas.
Knjiga izlaska nosi poruku i nama danas. „Biblija nam potvrđuje kako je put u slobodu zahtijevan, kako za slobodu treba podnijeti mnoge napore i žrtve, kako treba priječi preko mnogih zapreka i kako put u slobodu traži hrabrosti zajedništvo naroda i njegovih vođa. Put u slobodu traži čvrstu vjeru u slobodu kao dragocjeni dar.“
Biblija nas upozorava kako put u slobodu i sloboda nose opasnosti i napasti da kada na putu slobode dođu teškoće i neugodnosti, naročito kad nestane kruha i vode, tada neki počnu misliti da je ono prije bilo bolje vrijeme, premda su to bili dani ropstva.
Uvijek se tada nađe onih koji su spremni pobuniti i zaluditi narod. Uvijek se nađe onih koji su u danima iskušenja narodu spremni ponuditi lažne nade i bogove, opasne idole i zlatnu telad, pod prividom novih sloboda i nove pravednosti, poredaka, mudrosti i blagostanja. Uvijek se nađe onih koje se dade zavesti.
Mi se danas s ponosom sjećamo kako je sav hrvatski narod osjetio da treba odlučno ustati u obranu doma i roda. Trebalo je ući u teške borbe, micati balvane s cesta, ali još više one mnogo teže, one glavne krivce za sve što će se događati, one balvane u glavama ljudi koji su dugo živjeli u sistemu koji je kao crvena zmija dugo trovao dušu hrvatskog naroda najkrvavijom ideologijom civilizacije, komunističkom i partijskom. Ona je pod plaštem antifašizma nemilosrdno satirala izvornu kulturu, kršćansku vjeru i Crkvu, kršćanske vrednote i institucije, kulturu i duhovni identitet i ime hrvatsko.
Sve što je bilo hrvatsko bilo je pod etiketom „nacionalističko“, „ustaško“, „ fašističko“. Svi biskupi i svećenici i dosljedni vjernici bili su „klerofašisti“. Hrvatskom se narodu i Katoličkoj crkvi uporno i ustrajno, na svim razinama prizivao kompleks ustaštva. I danas u slobodnoj državi hrvatskoj kao da se ponovno javlja slična retorika, pa i slična taktika. Zataškati istinu, ne dati joj da progovori, omalovažavati je čak i onda i kad progovore iskopane kosti brojnih žrtava.
Danas se treba svega toga sjećati ne iz mržnje prema ikome, nego da se ne zaboravi istina, „ a istina je da smo morali prolaziti kroz dim i vatru, kroz stravični zvuk sirena, projektila i granata“.
Bio bi grijeh bešćutnosti i nezahvalnosti sve to zaboraviti i zanijekati ili iskrivljavati.
Danas postoji neka opasna praksa da se o Domovinskom ratu govori i piše kao o nekakvom građanskom ratu u kojem su svi jednako krivi. Kao da smo bili slijepi i gluhi i nismo vidjeli odakle dolaze topovi i rušitelji i što su nam poručivali, pisali i pjevali.
Vidljivo je da i danas neki u svojim planovima o regiji i regionu časnu Oluju drže zločinačkom akcijom, a sve sudionike zločincima. Sve vas draga braćo i sestre pozivam na hrabrost i odgovornost koja nam u svakidašnjici nadasve treba“.
Jučer je i u Šenkovcu obilježen 5. kolovoza, Dan pobjede i domovinske zahvalnosti te Dan hrvatskih branitelja
Nakon svete mise u župnoj crkvi sv. Jelene, koju je predvodio župnik Antun Štefan, vijenac i svijeće položili su načelnik Općine Šenkovec Robert Meglić, članovi udruge Dragovoljaca i veterana Domovinskog rata- Ogranak Šenkovec te članovi obitelji stradalih i poginulih branitelja.
Načelnik Meglić čestitao je u ime Općine Šenkovec Dan pobjede i domovinske zahvalnosti i Dan hrvatskih branitelja te 29. obljetnicu vojno-redarstvene operacije “Oluja”.
Nakon polaganja vijenaca i paljenja svijeća, druženje je nastavljeno kod braniteljske kućice na SRC Gorčici.
