Udruga studenata Međimurja i ove godine nastavlja tradiciju organizacije jedne od najiščekivanijih studentskih zabava – Međimurske fešte, koja se sada već ponosno održava po 25. put!
Veliko slavlje zakazano je za četvrtak, 23. listopada, u klubu Roko (Zagreb), s početkom u 23:00 sata, a atmosferu će do usijanja dovesti popularni Activ band, poznat po energičnim nastupima i dobroj svirci.
Organizatori najavljuju mnoštvo iznenađenja i bogat program koji će zasigurno zadovoljiti sve posjetitelje, neovisno o tome dolaze li iz Međimurja ili ne. Kao i svake godine, cilj je okupiti što veći broj studenata i prijatelja Međimurja, ali i pružiti svima priliku za kvalitetnu zabavu uz dozu domaćeg štiha.
Ulaznice će biti moguće kupiti u srijedu i četvrtak (22. i 23. listopada) od 11:00 do 15:00 sati u holu Studentskog centra u Zagrebu. Uz kupnju karte, svi zainteresirani mogu zaigrati i tombolu s vrijednim nagradama – svaki listić je dobitan, što ovu priliku čini još atraktivnijom!
“Pozivamo sve Međimurce, simpatizere Međimurja i sve željne dobre zabave da nam se pridruže i zajedno s nama obilježe četvrt stoljeća feštanja u Zagrebu! Dođite, pokažimo koliko nas ima i kak se zna feštati!” – poručuju iz Udruge studenata Međimurja.
Ne propustite – 25. Međimurska fešta, četvrtak 23.10., klub Roko, Zagreb.
Na Misijsku nedjelju, 19. listopada 2025., Župa sv. Jurja u Trnju svečano je otvorila Godinu mostova i zaključila Tjedan misija. Središnje euharistijsko slavlje predvodio je župnik vlč. dr. sc. Silvio Košćak, koji je u homiliji vjernike poveo u razmatranje o Crkvi kao zajednici koja ne gradi zidove, nego mostove – između Boga i čovjeka, vjere i života, neba i zemlje.
Polazeći od biblijske slike Mojsija s uzdignutim rukama, vlč. Košćak istaknuo je da se „na brdu molitve uvijek odlučuje o dolini života – ondje gdje se srce čovjeka podigne, Bog spušta svoju blizinu.“ Naglasio je da Crkva nije skup pojedinaca, nego tijelo u kojem „molitva jednoga pridržava vjeru drugoga.“ U središtu homilije posebno je istaknut križ kao „najuzvišeniji most koji je svijet ikada vidio“ – most između neba i zemlje, na kojem Krist raširenih ruku spaja ljudsku prolaznost i Božju vječnost.
Otvarajući Godinu mostova, župnik je poručio da to nije samo početak jednog pastoralnog poglavlja, nego poziv na nutarnju obnovu: „Biti most znači dopustiti Bogu da preko nas dođe drugima; biti Crkva otvorenih vrata i raširenih ruku.“ U tom je duhu podsjetio i na svetog Benedikta opata, zaštitnika Europe, čije geslo Ut in omnibus glorificetur Deus – Da se u svemu slavi Bog postaje drugo lice gesla godine On je mir naš. „Benedikt nas uči da se mostovi ne grade riječima, nego vjernošću, molitvom i radom; da svaka župa može postati mali most između Neba i zemlje“, dodao je vlč. Košćak.
Na završetku misnog slavlja župnik je zahvalio svima koji su tijekom tjedna doprinijeli zajedništvu i pripravi proslave. Tjedan misija, koji je organizirao KOD+ živi krug župne zajednice, započeo je radionicom izrade misijskih krunica na kojoj se okupilo više od 130 djece i odraslih, a nastavio se Danom zajedništva u župnom dvorištu ispunjenom pjesmom, molitvom i radošću susreta. Posebna zahvala upućena je vjeroučiteljima Predragu Brezničaru, Martini Kivač, Marineli Miklaužić, Ivanu Dominiku i Valeriji Štampar, kantoru Nenadu Glavaku, članovima župnih vijeća i svima koji su pomogli da Tjedan misija zaživi u punini vjere i zajedništva.
Po završetku mise vjernici su razgledali izložbu „Tamo gdje vjera postaje boja“, postavljenu u župnoj crkvi povodom Misijske nedjelje i otvaranja Godine mostova. Izložba je okupila rukotvorine iz misijskih zemalja Afrike, Australije, Azije i Latinske Amerike, pokazujući kako se vjera utjelovljuje u oblicima, bojama i materijalima koji pričaju isti jezik – jezik vjere koja gradi mostove.
U postavu su bili izloženi bubnjevi, bumerang, pastirski bič, drveni krokodil, niz slonova, slike od krila leptira, afrička Bogorodica i križ od drva banane – predmeti koji u sebi nose simboliku života, molitve, vjernosti i uskrsnuća. U uvodnom tekstu izložbe stoji:
„Kad se vjera utjelovi, ona poprimi boju zemlje, ritam naroda i dah Duha koji sve oživljuje. Ova izložba nije tek prikaz predmeta, nego susret svjetova – Boga koji dolazi i čovjeka koji Mu otvara ruke.“
Završna misao izložbe sažima cijelo slavlje:
„Od zvuka do svjetla, od bubnja do križa – svaka od ovih rukotvorina svjedoči o istome: da je Bog sišao u našu prašinu i tamo ostavio trag ljepote. Vjera postaje boja. Boja postaje most. Most postaje Krist.“
Izložba se može razgledati još sljedeće nedjelje prije i nakon svete mise u 9:30 sati u župnoj crkvi.
Misnim slavljem i umjetničko-misijskom izložbom Župa sv. Jurja u Trnju započela je godinu u kojoj želi, po nadahnuću svetog Benedikta, graditi mostove molitve, mira i rada, da se – u Kristu koji je mir naš – u svemu slavi Bog.
N1 donosi vremensku prognozu meteorologinje Tee Blažević.
Umjereno do pretežno je oblačno u većem dijelu zemlje, mjestimice ima magle u unutrašnjosti, vidljivost je na mjestima smanjena, vozače se poziva na oprez. Pretežno vedro je u Dalmaciji. U nastavku ponedjeljka, većinom prema večeri, očekuje se kiša na sjevernom Jadranu i u Gorskom kotaru.
U noći na utorak i tijekom utorka oborina će se širiti i na Dalmaciju, središne predjele unutrašnjosti. Lokalno može biti izraženije oborine. Uz južinu, toplije.
Nestabilno će biti i tijekom srijede. Kiša i pljuskovi bit će češći duž Jadrana i uz Jadran, mjestimice mogu biti izraženiji.
I tijekom četvrtka će od jutra biti kiše i pljuskova duž Jadrana i uz Jadran, poslijepodne i prema večeri jače pogoršanje diljem zemlje.
Tijekom petka se očekuje smirivanje vremena, no ne i stabilizacija.
Za vikend se nastavlja nestabilno.
U subotu će tek lokalno biti povremene oborine, no nedjelja donosi jače pogoršanje vremena s obilnom oborinom. S padom temperatura, moguć je i snijeg u gorju.
Još jedna glazbena nada iz lijepog našeg Međimurja, također iz Donjeg Kraljevca, stigla je na TV show “Supertalent”! Nakon Roka Kolarića, ove nedjelje, 19. listopada 2025. godine, u „Supertalentu“ je nastupio i mladi pisac i glazbenik Emanuel Srpak, koji je osvojio četiri DA nakon izvedbe svoje pjesme „Loše vino“ Bijelog dugmeta!
Pjesmu je izveo uz pratnju na klaviru Leona Kroga iz Varaždina, a posebno je oduševio članice žirija Martinu Tomčić i Maju Šuput.
– Kako si nas zaveo, a onda si napravio twist i pustio prvi ton. Kupio si me na prvu! Jako mi se sviđa boja tvog glasa i ta fraza i kako osjećaš, igraš se… ta komunikacija s publikom… Baš si me lijepo iznenadio – rekla mu je Martina, a Maja je dodala:
– Emanuele, ovo je bilo predivno! Svaka fraza, svako slovo, svaki stih si otpjevao do kraja! Ništa nije prošlo samo da prođe. To je bilo toliko lijepo i teatralno!
Ovim povodom, porazgovarali smo s 29-godišnjim Emanuelom, koji odmalena voli glazbu i poeziju te održava i radionice kreativnog pisanja te kojeg su mnogi već zapazili na solo nastupima na raznim događajima, a uz pop-rock nastupe Međimurce je oduševila i njegova odlična pjesma na kajkavskom narječju „Z izvora“.
Emanuel Srpak
Kako ste se odlučili za sudjelovanje na „Supertalentu“? – Poezija i glazba su mi glavni mehanizmi funkcioniranja kroz život. Želim iskoristiti svaku priliku da se ta priča pokrene. Zato sam se prijavio i na „Supertalent“,jer kroz svako iskustvo čovjek malo raste, čeliči se i jača.
Izbor pjesme „Loše vino“? – Ta mi je pjesma došla prirodno, sama od sebe. Lako se uživim u te balade. Druga opcija bila mi je „My way“ Franka Sinatre.
Kakvo je ovo bilo iskustvo za vas? – Jako mi je bilo stalo do Martinovog mišljenja, srećom bilo je pozitivno. Možda sam malo imao tremu, no pjesma je dinamična i snimanje je prošlo opušteno. Bilo je to jako lijepo iskustvo. Atmosfera i ljudi na Novoj TV su sjajni.
Emanuel Srpak na Supertalentu
U subotu, 18. listopada 2025. godine u Prelogu ste održali prvi koncert sa svojim novoosnovanim bendom La Manch. Odakle ime benda i kako je prošlo? – Ime benda je igra riječi od mog nadimka – Mančo (Mancho). Svirali smo obrade pop-rock radijskih hitova, kao što su primjerice pjesme Teddyja Swimsa i Shawna Mendesa, a od hrvatskih izvođača pjesme Gibonnija i Urbana. Malo alternativniji smjer, a u tom smjeru će nam biti i naš prvi album. Želja nam je da bude dosta prihvatljiv radijski, s cathy pop elementima, ali i da ima notu jedinstvenosti. Gitarist benda La Manch Teo Petran i ja zajedno radimo aranžmane, a kosture pjesama, vokal + gitara, osmišljavam ja te ih nadograđujemo. Naš album bit će na hrvatskom. To mi se čini plodnijim poljem od pjesama na engleskom jeziku.
Emanuel sa svojim novim bendom La manch
Dosad ste objavili dva singla? – Da, „Tomorrow“ na engleskom jeziku za Doru i „Z izvora“ na kajkavskom narječju u suradnji s Anitom Huđek, koju sam napravio za svoje Međimurje. U planu mi je i prvi singl s bendom te snimanje video spota za njega, u skorašnje vrijeme.
Koje instrumente svirate? – Sviram prvenstveno gitaru, no sve više se fokusiram na vokal – on se ne da proizvesti u tvornici, treba ga čuvati i njegovati, suptilan je i ima više duhovnu snagu izražavanja. A glazba i poezija su moj svijet, jedno ne može bez drugoga, jedno drugo provocira.
Kakvu glazbu najradije slušate i tko su vam omiljeni pisci? – Po pitanju glazbe slušam stvarno mali milijun toga, sve s čime rezoniram na nekoj razini. Ali pogotovo obožavam 80-e i 90-e. Zapravo, knjige ni ne čitam toliko, ali da moram izdvojiti, izdvojio bih Nicka Cavea i Leonarda Cohena koji su isto tako i u glazbenom svijetu veoma zastupljeni, pošto su i autori i glazbenici.
Recite nam više o svojim radionicama kreativnog pisanja? – Radionice održavam po srednjim školama, jer mladi su mi ciljana publika. Vježbe sam osmislio po svojim, ne previše standardnim pisalačkim napucima. Također, povezujem glazbu i spisateljstvo jer se u određenim tonovima i vokalu prepoznaju određene emocije. Sve je to jedna velika kreativna lopta, inspiracija se budi gdje se možda ne bi. Imam prijateljski pristup prema srednjoškolcima, dajem im dio sebe, ne osuđujem ih i oni se tako otvore i puste svoj glas. Na radionicama ima svega, od smijeha do suza. Na kraju radionice mladi imaju puno toga za reći i svaki put sam ugodno iznenađen.
Emanuel Srpak živi za glazbu i poeziju
Napisali ste tri zbirke pjesama? – Da, „Sanjivi portreti“, „Jedinac u vodi“ i „Laurus Nobilis“ (Za lovor). Pjesme su mi pretežito ljubavne ili su propitkivanje, traženje sebe odnosno refleksivna poezija, unutarnji procesi kroz koje čovjek prolazi u određenim životnim fazama.
Primijetili smo i da ste ljubitelj tetovaža? – Da, počeo sam ih stavljati prošle godine. Tetoviram razne motive koji predstavljaju moj životni put, od mikrofona i gitare do pera i knjige. S vremenom ću i dalje obilježavati važne trenutke iz svog života tetovažama, koje me kad ih ujutro pogledam podsjećaju na to što volim, želim i kuda idem.
Emanuel Srpak je ljubitelj tetovaža
Što volite raditi u slobodno vrijeme? – Šetati po prirodi i fotografirati, priroda me odmara.
Njegov nastup na Supertalentu pogledajte ovdje.Emanuele, bravo i – sretno!
Antonia Ružić, naše tenisko čudo iz Orehovice, prije nekoliko dana se vratila s uspješne kineske turneje kao najbolje rangirana hrvatska igračica. Na terenima njenog matičnog TK Franjo Punčec u Čakovcu danas smo s njom razgovarali o sezoni na izmaku i uvodno se prisjetili njenih početaka na ovim terenima.
-Bilo mi je jako lijepo ovdje trenirati i igrati, imali smo jako dobru ekipu i trenere i sve to pamtim kao uistinu lijepo razdoblje, prisjetila se svojih prvih dana Tonka.
Ove je godine odigrala sezonu karijere s velikim brojem mečeva.
-Nisam ni znala da ih je dosada bilo gotovo 70. Drago mi je što sam toliko igrala, bilo je puno prilika na raznim turnirima, dosta puta sam morala igrati i kvalifikacije, ali ukupno gledajući zadovoljna sam učinjenim i sezona je uistinu bila dobra, procijenila je.
Unatoč tome što je na svjetskoj rang-listi trenutno hrvatski broj jedan, Tonka o svojem plasmanu govori skromno kao i uvijek.
-Moja trenutna pozicija je najbolji pokazatelj koliko je bila dobra sezona iza mene i sve govori o radu koji je u to uložen. Veseli me taj plasman i lijepo je biti na tom mjestu, ali to nimalo ne umanjuje dosege ostalih hrvatskih tenisačica. Najviše bih voljela kad bismo sve bile vrhunski plasirane, međutim ovog je puta tako ispalo da sam ja trenutno ispred svojih kolegica.
Krajem travnja Tonka je počela igrati isključivo na WTA Touru, pa nas je zanimalo koliko se razlikuju mečevi s tenisačicama iz svjetskog vrha od onih ranije.
-Duže vrijeme nam je cilj bio ulazak u Top 100 upravo zato da mogu igrati takve turnire u kontinuitetu i to nam je bio prioritet. Naravno da razlika ima, ali više se radi o detaljima, finesama i, prije svega, iskustvu. Upravo to mi je najviše nedostajalo, primjerice, u mečevima protiv Badose i Muchove koje su bile ili su nadomak samog svjetskog vrha. Puno mi znači što sam ušla u taj krug i to mi je velika je motivacija za dalje.
S obzirom da teniska sezona traje cijelu godinu nije lako formu stalno držati na visokoj razini.
-Kontinuitet je najvažniji, ali treba biti svjestan da ćeš i malo pasti tijekom sezone. To se dešava i najboljima ali važno je na duge staze ostati dio tog društva. Zahvalna sam svom timu što me tijekom cijele godine drže zdravom i pripremljenom, jer se puno igra i putuje, pa se lako ozlijediti. Zato uz fizičku pripremu veliki značaj imaju stalni rad s fizioterapeutom, masaže i prevencijske vježbe. Bilo je dosta izazova, često smo igrali na jakom suncu, po velikim vrućinama i sparinama, ali mi je tijelo sve izdržalo i to je pokazatelj dobre fizičke forme, smatra Tonka koja je, unutar sezone, najzadovoljnija igrama i rezultatima na američkoj turneji.
Biti hrvatski broj 1 velika je čast, ali i odgovornost i obveza. Tako će Tonka biti prvi reket naše reprezentacije na predstojećim kvalifikacijama Billie Jean King Cupa u Varaždinu, gdje se od 14. do 16.studenog naše tenisačice sastaju s Kolumbijom i vrlo jakom Češkom.
-Ova pozicija ima svoju težinu, ali traži stalno dokazivanje. Jako se veselim nastupu pred domaćom publikom, smatram da su nam suparnice po mjeri, a pokazalo se da je u reprezentativnim dvobojima sve moguće. Nakon toga ću, početkom prosinca, vjerojatno odigrati dva WTA 125 Challengera u Francuskoj kako ne bih imala predugačku pauzu, a krajem godine odlazim na australsku turneju s nastupom na Australian Openu sredinom siječnja 2026.
Hrvatska je dosada imala samo Ivu Majoli kao svjetsku Top 10 tenisačicu. Pitali smo Tonku smatra li da bi je mogla dostići.
-Kao što sam i prošli put rekla, prije svega si želim zdravlje i dobar tim oko sebe. Sljedeći cilj je borba za poziciju u Top 50, međutim vjerujem u sebe i u to da je sve moguće te ću dati maksimum kako bih došla što više. Ipak, kao i dosada, otpočetka moje profesionalne karijere, idemo dan po dan, pa ćemo vidjeti što će biti, uz prepoznatljivi osmijeh na kraju je poručila Tonka.
Marina Prelog još jednog poslijepodneva bila je puna građana. Šetači, mladi i stari odlučili su i ovaj vikend završiti uz prekrasnu međimursku prirodu.
Prolistajte našu fotogaleriju i provjerite ko je sve ove nedjelje bio na preloškoj Marini.
Nedjelju su mnogi iskoristili za kratku šetnju, rekreaciju ili piće na murskoj šetnici. Ništa ne može pokvariti ugođaj uz predivnu prirodu rijeke Mure.
Dan koji će se još dugo prepričavati donio je tri velike pobjede za nogometne ekipe iz Belice. Sve je krenulo s najmlađima – U8 Nogometna škola Dinamo–Zelenko–Bat doslovno je briljirala na terenu i deklasirala Trnavu Donji Kraljevec s impresivnih 7:0. Mali nogometaši pokazali su da se u Belici već od malih nogu igra s velikom strašću.
Nakon njih, red je došao na dame – ŽNK Zlatice Belica nastavile su pobjednički niz i u Međimurskoj ligi za žene svladale ŽNK Hajduk Štrukovec s uvjerljivih 4:0. Sjajna igra, preciznost i timski duh donijeli su im zasluženu pobjedu i veliko slavlje.
A šećer na kraju – seniorska ekipa NK BSK Belica u uzbudljivoj utakmici Međimurske Premier lige pobijedila je NK Dubrovčan rezultatom 2:1. Borba do zadnje minute, sjajna atmosfera i podrška s tribina zaokružili su savršenu sportsku nedjelju u Belici.
Tri utakmice, tri pobjede – jedno veliko bravo za sve generacije koje su pokazale da je Belica sportska sila Međimurja!
ŠAPE U AKCIJI Pets on Train Animirani obiteljski film, sinkroniziran na hrvatski jezik Francuska, SAD, 2025. Režija: Benoît Daffis, Jean-Christian Tassy
Vlak juri, nevolja stiže – a spašavanje tek počinje! Velika animirana pustolovina za cijelu obitelj – smijeh, akcija i prijateljstvo na svakoj stanici! Kad banda luckastih životinjskih prevaranata krene u još jednu svoju smicalicu, stvari brzo izmaknu kontroli – i završe usred prave pljačke vlaka! Sada su svi u opasnosti, a jedina nada je neobičan par: snalažljivi rakun s ne baš čistim dosjeom i Rex, hrabri policijski pas koji uvijek igra po pravilima. Na vlaku koji juri punom brzinom, moraju naučiti surađivati kako bi spasili životinje, zaustavili zlikovce – i možda postali pravi heroji!
Trajanje: 1 sat i 39 minuta
SVJETSKI DAN AUDIOVIZUALNE BAŠTINE – BESPLATNE PROJEKCIJE FILMOVA
25. – 26. listopada 2025.
Svjetski dan audiovizualne baštine obilježava se 27. listopada u cijelom svijetu s ciljem ukazivanja na važnost njegovanja i očuvanja antologijskih filmova kao ključnog sadržaja kulturnog nasljeđa.
Program provodi Kino mreža u suradnji s Hrvatskim državnim arhivom – Hrvatskom kinotekom. U Centru za kulturu Čakovec prikazat ćemo dva filma: „KUŽIŠ, STARI MOJ“ i „RITAM ZLOČINA“. Ulaz na projekcije je slobodan.
25. listopada 2025. u 18.00 sati RITAM ZLOČINA (Zoran Tadić, 1981., trajanje: 1 sat i 39 minuta)
Ivica kao podstanara u svoju kućicu na zagrebačkom Trnju uzima čudnog sredovječnog muškarca Fabijana, zaokupljena statističkim proračunima. Fabijan tvrdi da postoji pravilan ritam događanja zločina i dokazuje to konkretnim primjerima, te mu Ivica, koji istovremeno obnavlja odnos međusobne naklonosti sa starom ljubavi Zdenkom, sve više vjeruje. Kad se ne dogodi statistički predviđen zločin, Fabijan postaje zabrinut…
26. listopada 2025. u 18.00 sati KUŽIŠ STARI MOJ (Vanča Kljaković, 1973., trajanje: 1 sat i 34 minute)
Glista, mladić s gradske periferije, pripada onoj vrsti gradskih ‘frajera’ koji su preprodavali karte pred kinima, a sad to ne može jer mladi radije idu u disko-klubove. Dok se njegovo nekadašnje društvo cijepa – Grof živi nestvarni boemsko-klošarski život, a Kurbla se prilagođuje novom vremenu – Glista ne zna za što bi se odlučio. Ne bi želio poput svog Tateka skupljati staro željezo, ali nešto drugo mu se baš i ne nudi. Njegova suputnica Marina, koja kao da nema nikakav kontakt sa svijetom, idealna mu je partnerica…
Ivica Vidović za ovu je ulogu osvojio „Srebrnu arenu“ za drugu najbolju glavnu mušku ulogu, a film je dobio „Zlatnu arenu“ za najbolju fotografiju. Film je snimljen prema književnom predlošku „Dobri duh Zagreba“ Pavla Pavličića.
REDOVNI FILMSKI PROGRAM
24. i 27. listopada 2025. u 18.00 i 20.00 sati 25. i 26. listopada 2025. u 20.00 sati
SPRINGSTEEN: IZBAVI ME IZ NIŠTAVILA Springsteen: Deliver Me from Nowhere Biografski film, SAD, 2025. Režija: Scott Cooper Uloge: Jeremy Allen White, Jeremy Strong, Stephen Graham, Paul Walker Hauser
„Springsteen: Izbavi me iz ništavila“ donosi intimnu i emocionalno nabijenu priču o stvaranju albuma Nebraska, koji je zauvijek promijenio karijeru legendarnog Brucea Springsteena. Radnja prati nastanak njegova šestog albuma – ogoljenog, akustičnog i tamnog u tonu – snimljenog u vlastitoj spavaćoj sobi u Colts Necku, New Jersey. Za razliku od pop hita Hungry Heart iz 1980., ovaj novi glazbeni smjer stavio je na kušnju strpljenje njegove diskografske kuće. Jeremy Allen White u filmu ne samo da glumi The Bossa, već ga i glazbeno interpretira – svira usnu harmoniku i izvodi njegove najpoznatije pjesme.
Nakon jednogodišnje pauze zbog obnove tamošnjeg Društvenog doma, u Križovcu su održani tradicionalni Dani kruha. U organizaciji vrijednih članica Udruge žena Križovec, predvođenih agilnom predsjednicom Gordanom Šoltić, ova je manifestacija okupila veliki broj mještana i gostiju među kojima su bili gradonačelnik Murskog Središća Dražen Srpak i predsjednik MO Križovec Marko Strojko.
Pred prepunom dvoranom nastupili su mali folkloraši KUU Zvirek Mursko Središće, učenici Područne škole Peklenica i članice KUD-a Mura Mursko Središće. Po završetku zanimljivog programa okupljeni su mogli kušati brojne finoće koje su pripremile mještanke Križovca, a bile su toliko ukusne da se veliki stol na kojem su bile posložene pokazao premalen.
Ova je priredba pokazala istinski međimurski duh i dušu koja krasi naše ljude te se nadamo da će ovako dobro organiziranih i posjećenih druženja biti još mnogo više.
