Gimnazija Josipa Slavenskog Čakovec s ponosom i divljenjem dijeli vijest o iznimnom sportskom uspjehu svoje zaposlenice Diane Lesar.
Tajnica škole postala je prva djelatnica Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec koja je uspješno svladala najzahtjevniju atletsku dionicu – Ljubljanski maraton – u nezaboravnom ozračju glavnoga grada Slovenije, ispunjenom trkačima, osmijesima i navijanjem duž svake ulice.
Istrčavši duljinu od 42,2 kilometra u izvrsnom vremenu od 3:25:35, Diana je pokazala što znači ustrajati, vjerovati u sebe i svakim pretrčanim korakom dokazivati da granice postoje samo u glavi.
Njezina upornost, disciplina, samokontrola i snažna volja mogu biti uzor učenicima, nastavnicima i svima koji teže ostvariti velike snove.
Bravo, Diana! Hvala na 42.195 razloga za ponos, napisali su iz Gimnazije.
U subotu, 18. listopada 2025. godine, u organizaciji Karate kluba Ivanec, održan je 17. memorijalni karate turnir Ivanec 2025. Turnir je okupio više od četiri stotine natjecatelja iz četrdeset i četiri kluba.
U brojnoj i kvalitetnoj konkurenciji, članovi Karate kluba Mihovil ubilježili su odlične rezultate. Osvojene su tri medalje, kojima su se okitile:
Lea Berljak – brončana medalja u kategoriji kadetkinja do 47 kg,
Ozana Radiković – dvije brončane medalje, u kategorijama mlađih kadetkinja do 52 kg i mlađih kadetkinja do 57 kg.
Zapažene nastupe zabilježile su i Hana Horvat i Zara Horvat.
Natjecatelje su na turniru vodili, podržavali i bodrili trener Miljenko Krušelj te roditelji.
Čestitkama se pridružuju i ponosni predsjednik kluba Darko Marđetko te Uprava Karate kluba Mihovil, poručuju iz kluba.
Prošla su dva mjeseca kako smo prvi objavili priču o mladoj ženi iz romskog naselja Sitnice kod Murskog Središća, koja zbog svojih 240 kilograma nije mogla ustati iz kreveta, tako da su je do bolničkih kola morali nositi vatrogasci. Zbog debljine i šećerne bolesti postojala je opasnost od srčanog i moždanog udara. Slične probleme imala je i njezina majka, a živjele su u teškim uvjetima, bez vode i kupaonice i samo sa socijalnom pomoći.
U međuvremenu se u akciju svim srcem uključio Dražen Srpak, gradonačelnik Murskog Središća, i učinio sve da se pomogne toj obitelji.
Danas, 20. listopada, kada smo došli u kuću obitelji Kalanjoš, predvođeni gradonačelnikom Srpakom, potpuno druga slika. Svetlani Kalanjoš (39) iz Sitnica, koja je doista mnogo propatila i prolila suza, osmijeh nije silazio s lica. U sobi leži na novom širokom bolničkom krevetu s kompletnom opremom, na zidu televizor, na dohvat ruke radio aparat.
Nije mogla pronaći riječi zahvale kada je, s ekipom najbližih suradnika i majstora, Dražen Srpak donio pregršt novih vijesti. Gradonačelnik se obratio Svetlaninom ocu Stanislavu i majci Vesni (57):
-Idemo u gradnju kupaonice. Dio poslova oko iskopa, kao i zidarskih poslova obavit ćete sami, odnosno pomoći će vam susjedi na čelu s MiloradomMihanovićem. U te poslove možete uključiti i svoje prijatelje iz udruge dragovoljaca Domovinskog rata. Dio opreme pokušat ćemo nabaviti putem donacija i tako vam konačno u kuću dovesti vodu i urediti kupaonicu – kazao je Dražen Srpak, izuzetno ekspeditivan u takvim aktivnostima. Kratak i jasan u podjeli zaduženja svojim suradnicima.
-Do danas je na poseban humanitarni račun skupljeno oko 8 tisuća eura, a oni glavni donatori s našeg područja, posebno jedinice lokalne samouprave, još se nisu ni uključile – kazao je gradonačelnik Srpak.
-Novac za lijekove za prvih šest mjeseci je osiguran, a od ostalog novca, kako će stizati, kupit ćemo vam sve medicinske potrepštine. Bolnički krevet, televizor i radio već su tu – kazao je Dražen Srpak.
-I opet ponavljam, i Svetlana i majka Vesna, morate se i dalje strogo držati uputa liječnika i samo tako ćete ozdraviti. Istina, proces liječenja dugo traje i naporan je, ali morate izdržati i morate stati na svoje noge – kazao je Svetlani. Ona se nasmijala i rekla da je stala na noge, da je napravila nekoliko koraka, da je uporna i svaki dan vježba. Nije se vagala, ali osjeća da ima nekoliko kilograma manje, a i pritisak u naotečenim nogama je popustio.
Naime, nakon što su ona i majka dobile prve doze lijeka “Mounjaro”, brzo suosjetile njegovo djelovanje i smanjenu potrebu za jelom.
-Sada, kaže Stanislav, supruga Vesna opet kuha, što sam ja činio dosad jer nije mogla stati na noge, a obje jedu jako malo. Tek po nekoliko žlica hrane. Hvala Bogu, osjećam da će ozdraviti!
UPLATITE MAKAR EURO!
Podsjetimo, nakon što je Medjimurski.hr javno skrenuo pozornostna tešku situaciju u obitelji hrvatskog branitelja Stanislava Kalanjoša iz Sitnica, čija teško bolesna kćerka Svetlanai supruga Vesna pod hitno trebaju lijek “Mounjaro”, kako bi spasile živote, lavina je krenula! Naime, i Svetlana i Vesna boluju od više bolesti, padale su u komu, a čija posljedica je i opasna pretilost (debljina). Tako je Svetlana imala više od 240 kilograma, pa je bila prikovana za krevet, jer se nije mogla kretati, a pogled na njezine noge ledio je krv u žilama. To je bilo strašno i za gledati, a kamo li biti u toj i takvoj situaciji.
Kako nisu imali vlastitih sredstava za lijekove, poseban račun otvorio je GradMursko Središće.
Naime, za prvih 6 mjeseci liječenja lijekovi za jednu od njih koštaju oko 2 tisuće eura (za obje 4 tisuće), a socijalna pomoć im iznosi tek 450 za tri osobe. Uz to, Svetlana dobiva i inkluzivni dodatak od 162 eura. I to je sve.
Humanitarna akcija ide dalje i trajat će 90 dana, kako bi se osigurala sredstva i za daljnje liječenje Svetlane i Vesne, kao i za uređenje kupaonice.
Pozivamo sve one koji mogu da uplate koji euro na poseban račun Grada Mursko Središće:
IBAN: HR47 2340 0091 5113 4202 7
uz opis plaćanja: Pomoć za Svetlanu i Vesnu Kalanjoš.
Novac će se iskoristiti isključivo za nabavku lijekova, dijetne hrane, a bude li potrebno i za nastavak liječenja, kao i nabavku drugih medicinskih potrepština za Svetlanu i Vesnu Kalanjoš, te uređenje kupaonice.
-Izrazite i našu veliku zahvalu svima, koji nam pomažu: od Hrvatskog zavoda za socijalno osiguranje, Humanitarne zaklade “Katruža” do Udruge branitelja i Ministarstva branitelja. Posebno hvala gradonačelniku Draženu Srpaku, koji vodi čitavu akciju. Hvala i vama, Medjimurski.hr, jer otkako ste prvi objavili priču o Svetlani i Vesni, sve se pokrenulo. Više nismo sami – kazao je Stanko Kalanjoš.
Nakon što su prije dvije godine (2023.) ostvarili svoj dugogodišnji san – putovanje života, kada su u 29 dana prohodali oko 800 kilometara dugu hodočasničku stazu Put sv. Jakoba – Camino, tzv. francusku rutu, od Saint Jean Pied de Porta u Francuskoj do Santiaga de Compostele u Španjolskoj, sa samo dva ruksaka na leđima, žuljevima na nogama i kišom koja im je otežavala putovanje čak 10 dana, bračni par Josip (zvan Jozo) i Otlija Naranđa iz Preloga, ponovno su se otisnuli na novo nezaboravno putovanje života! Ovaj put na portugalsku rutu Camina, od Lisabona do Santiaga de Compostelea!
Na putovanje su krenuli 5. rujna, hodali su od 8. rujna do 3. listopada (ukupno 25 dana), oko 670 kilometara, te se vratili kući 11. listopada 2025. godine, ispisujući novu pustolovinu svog života i novu duhovnu snagu.
Josp i Otilija Naranđa na portugalskom Caminu
KAKO SU SE ODLUČILI NA NOVO PUTOVANJE? – Već dva tjedna nakon povratka s francuskog Camina poželjeli smo krenuti ponovno, ovaj put na portugalsku rutu. Ovakva hodanja postanu zarazna, želiš ih jer tamo si potpuno u sadašnjem trenutku, uživaš u ovdje i sada, a to je prekrasan osjećaj – opisali su odakle motivacija za dalje.
Najvažnije je posložiti si stvari na poslu i unutar obitelji, jer otići na mjesec dana treba dobro isplanirati. Jozo i Otilija morali su „zaustaviti“ svoje poslove na to vrijeme – Jozo je fotograf, a Otilija shiatsu terapeut, kao i obiteljske obveze (imaju tri kćeri i dvoje unučadi). No, život je samo jedan, a 64-godišnji Jozo i 57-godišnja Otlija ne postaju sve mlađi, dok pustolovina zove!
Hodaj, samo hodaj
Podsjetimo, slično kao i na francuskoj ruti, portugalski Camino ruta je koja privlači posjetitelje iz cijelog svijeta. Neki hodaju cijelu stazu, neki samo dio, a putem se nalaze točke stajanja s prenoćištima, najčešće tzv. alberqueima – objektima pretežito od obiteljskih OPG-a, nešto slično planinarskim domovima, samo potpuno uređenim, a čistoća i higijena su na visokoj razini.
PUTOVALI S DVA MALA RUSAKA I OSMIJEHOM Iako, ističu Naranđe, svega manje od 5 posto hodača hoda iz baš religioznih razloga, a puno više njih zbog spiritualnih izazova – da „pročiste“ glavu – ovi hodači se nazivaju hodočasnici, tzv. Peregrinose, a na ovom fizički zahtjevnom putu nema im druge nego sve svoje stvari nositi u dva ruksaka (najosnovniju odjeću – koju peru svakodnevno u prenoćištima, vreću za spavanje, kabanicu, prvu pomoć te vodu i nešto hrane). Hodači putem sakupljaju štambilje u knjižicu koju ovjeravaju na kraju putovanja u Santiagu de Composteleu.
– Ovaj put uzeli smo još manje odjeće kako bi ruksaci bili što lakši, moj je imao oko 10 kg, Otlijin svega 6-7 kg, plus hrana i voda i stvari koje ti trebaju putem i moraš ih kupiti – kaže Jozo. Treba naglasiti da nakon završnog štambilja završava i hodočašće. Više ne možete spavati u prenoćištima, ističu, te je ostatak boravka tamo isključivo turistički.
Josip i Otilija Naranđa sa žigovima koje su skupili na putovanju
PRVIH PAR DANA HODALI 34-37 KM DNEVNO! I njihova nova pustolovina bila je puna izazova, teškoća, ali i ljepote, pružajući iskustvo kakvo se ne može doživjeti ni na koji drugi način.
– Prvih nekoliko dana su najteži, jer su odmorišta dosta udaljena pa se hoda od 34 do 37 km dnevno, i to na 25-30 stupnjeva, a hoda se dosta po industrijskoj zoni i asfaltu, ja sam dobila žuljeve… I nema šuma i nemaš gdje ni kupiti hranu ili vodu. Zbog toga puno ljudi kreće iz grada Porta te hoda samo 300 km puta – rekla je Otilija, a Jozo je istaknuo prednosti ovog putovanja:
– Punih 30 dana tamo nam nije bilo kiše, osim zadnji dan navečer na cilju u Santiagu, na misi za Peregrinose, dok, prema statistikama, trebala nam je padati kiša 10 dana!
No, za njih, dugogodišnje aktivne planinare Planinarskog društva Prelog (Jozo je dugo godina bio i predsjednik društva) koji su osvojili i mnoge svjetske planinarske vrhove, težak početak nije bio ništa obeshrabrujuće, a dalje je išlo lakše. Za planiranje ruta koristili su mobilnu aplikaciju Gronze ili Buen Camino, koja pokazuje i točke prenoćišta, orkijepe, kilometre svake staze i sl.
Ruta kojom su odhodali Neki od štambilja
PJEŠICE UPOZNALI LJEPOTE PORTUGALA Kažu da ono što nisu odradio hodanjem, kao da nisi ni vidio. Stoga su se Jozo i Otilija nagledali ljepota Portugala. Prolazili su kroz razne krajolike – ruralna područja koja su otkrivala povijest i život ovog naroda, vidjeli su konje i bikove, prekrasne šume eukaliptusa i velikih, starih hrastova, predivne vinograde, lijepe gradove… Od gradova, posebno su ih se dojmili Tomar, vrlo interesantan grad za posjetiti, te Coimbra i Porto, gdje je J. K. Rowling dobila inspiraciju za romane o Harry Potteru.
– Ovdje zaista doživljavate prošlost, kao da ste došli na Hogwarts, neki drugi svijet. Porto je grad s pet mostova, živ grad, živih boja, divan – kaže Otilija.
Neka od prenoćišta bila su također doživljaji za pamćenje.
– Pri dolasku su prenoćili u samostanu svete Klare (Mosteiro de Santa Clara) u gradu Coimbra. Tu je, u srebrnoj grobnici, pokopana Santa Isabela, kraljica Portugala i zaštitnica Coimbre. Isabela je u 13. stoljeću prva prohodala od Coimbre do Santiaga. Jednom smo noćili, dan nakon Porta, u mjestu Vairao. Tu je samostan star iz 10. stoljeća prekrasno prenamijenjen u alberque za Peregrinose, čak ima i sobu za meditaciju s kipom Bude! Imali smo privatnu sobu, na samom vrhu samostana, prekrasan doživljaj – priča nam Jozo.
Samostan u mjestu Vairao prenamijenjen u alberque
U alberqueima cijene noćenja su 10-15 eura po osobi, dok su cijene hostela 20-25 eura. Uz solo romantične trenutke u samostanu s pogledom, ovaj par otkriva kako im nije nedostajalo ni društva.
UPOZNALI I DOBRO DRUŠTVO – Putem smo upoznali dobru ekipu s kojima smo kliknuli na prvu iz Italije, Francuske, Španjolske i Portugala te smo dio puta putovali s njima. Francuzi su znali samo francuski, koji mi ne govorimo, ali nekako smo se sporazumijevali – ispričali su nam.
Dok je na prvom putovanju Jozo dobio temperaturu i snašla ga je prehlada, na ovom putovanju „šećer na kraju“ dočekao je Otiliju, kojoj se upalila Ahilova tetiva, pa je nekoliko zadnjih dana hodala pijući ibuprofene, dok je Jozo nosio i svoj i njezin ruksak.
– Putem sam srela liječnika koji je naglasio kako se portugalski Camino dosta hoda po asfaltu i ravnoj podlozi, pri čemu se stalno opterećuju jedne te iste tetive, dok je francuski Camino dosta po makadamu te ima i uspone i silaze, što je bolje.
– Kad sagledamo francuski i portugalski Camino, koja su oba prekrasna, ipak nam se malo više sviđala francuska ruta koja ima sređenije popratne puteve i manje se hoda po cesti. Portugalski Camino nije uređen u tom postotku – objasnili su.
Porto
RAJ ZA LJUBITELJA KAVE I KROASANA S druge strane, portugalska ruta raj je za ljubitelje kafića i slastičarnica, a u Portugalu je to 2 u 1!
– Espresso košta od 65 do 90 centi, najskuplji je 1,10 eura, butelje vina su 4-8 eura. Oni imaju samo pasteralije, a to su kafić i slastičarna u jednom. Ujutro tamo svi mještani piju kavu s cimetom i jedu slastice. Nema kafića bez kroasana i slastica! Imaju i prefine kruhove i peciva, koji vas okusom vraćaju u djetinjstvo – otkrivaju.
Dnevno su samo pješačenjem trošili 2200-2800 kalorija, no gladni nisu bili. Jeli su dosta ribe (oslić, bakalar), hobotnice, variva od leće i sl. Usput su jeli i dosta voća koje si putem hodočasnici slobodno beru, kao što su avokado, mango, naranče (naranče su tamo narančasto-zeleno/žute boje, a slatke su i sočne, kažu – prefine).
BRAČNA IDILA I PROČIŠĆENA GLAVA Također, jedno drugome dojadili – nisu. Dok bi se neki bračni parovi „poklali“ da su tako dugo svaki dan zajedno 24 sata dnevno, Jozo i Otilija ovim su putovanjem samo potvrdili svoju ljubav i poštovanje.
– Jedan hodač nam je rekao kako je dinamika bračnog para jako izazovna te kako on ne bi išao sa svojom ženom. No, nama je bilo dobro, slažemo se i sretni smo da imamo iste interese – istaknuli su.
Jozo i Otilija jedni su od hodača koji su na ovo putovanje došli – baš radi sebe.
– Mnogi ovdje dolaze sabrati misli, riješiti se stresa od posla ili sl. Mi nismo imali poseban razlog, mislili smo da će ovo biti više turističko putovanje, no putem otkriješ sve što čuči u tebi, sve radi, sve je puno emocija, promišljanja o životu, iskustava… Ovdje jednostavno „pročistiš“ glavu, a ovo putovanje je bilo nekako baš za nas dvoje – rekla je Otilija.
Ovo putovanje, istaknuli su, mijenja život. – Osjećamo se ispunjeno! – zaključili su.
A mi smo zaključili da bismo mogli s njima razgovarati još satima, a oni bi o ovome mogli napisati knjigu. No, vrijeme ide i red je da završimo i ovaj članak. Čestitamo Jozi i Otiliji, a vi pogledajte fotografije s njihova putovanja i malo zavirite u sebe. Možda osjetite bar mrvicu Camino duha, osvijestite kako je najvažnije ne opterećivati se prošlošću i budućnošću i biti prisutan ovdje i sad. U tome je, na koncu, tajna sreće!
Učenici 3. KU razreda Srednje škole Prelog uključili su se u promociju svoje struke i još jednom pokazali da biti kuhar nije samo posao – to je poziv, ljubav i maštovitost prema zanimanju.
Iako nisu svi učenici mogli prisustvovati, oni koji su bili u školi, zajedno sa svojim nastavnicama kuharstva Milenom Štajerec i Anicom Naranđa, prihvatili su izazov pripreme jela od ponuđenih namirnica.
Na stolovima se našla prava paleta kulinarskih delicija – od hladnih želiranih predjela, pjenica i jaja sa žumanjkom, do toplih jela poput rižota s kozicama i domaćim vrganjima te domaćih raviola punjenih kozjim sirom i špinatom.
„Važno je da učenici svoju kreativnost prenose na tanjur, stvaraju nezaboravne trenutke i, što je najvažnije, grade samopouzdanje u poslu kojim se bave,“ naglasila je strukovna nastavnica Milena Štajerec.
Sve korištene namirnice nabavljene su od lokalnih proizvođača, a aktivnost je provedena u sklopu projekta SHE, u kojem sudjeluje i škola. Učenici su tijekom pripreme morali paziti da svaki tanjur ima sve potrebne komponente.
„Može izgledati predivno, ali pravi doživljaj krije se u okusima koje treba znati sjediniti i povezati. No to nije sve – povodom Međunarodnog dana kuhara uskoro nas očekuje još jedna radionica s gostom iznenađenja, mladim chefom,“ otkrila je nastavnica Anica Naranđa.
Kroz ovakve aktivnosti učenici ne samo da razvijaju svoje kulinarske vještine, već uče kako strast, znanje i kreativnost čine temelj svakog velikog kuhara.
Varaždin, 20. listopada 2025. – Na Fakultetu organizacije i informatike (FOI) danas je svečano otvoren 14. Tjedan karijera, najveći regionalni događaj koji povezuje studente, poslodavce i alumnije FOI-ja. Ovogodišnje izdanje, koje se održava od 20. do 24. listopada, donosi niz dinamičnih aktivnosti posvećenih umjetnoj inteligenciji, budućim karijerama, generičkim vještinama i kibernetičkoj sigurnosti.
Otvorenje je započelo tradicionalnim Karijernim špancirom, druženjem i umrežavanjem studenata i poslodavaca u dvorištu FOI-ja, nakon čega je uslijedio panel „AI i junior – tko dobiva prvi posao?“. O ulozi umjetne inteligencije u zapošljavanju mladih raspravljali su Vedran Bajer (Wonderful), Maja Benkus (Span) i Frano Borozan (Unit Croatia, SysKit), uz moderaciju studentice FOI-ja Larije Jukić.
Dekanica FOI-ja prof. dr. sc. Marina Klačmer Čalopa istaknula je kako Tjedan karijera već četrnaestu godinu zaredom povezuje studente s poslovnim sektorom i daje im priliku da razvijaju vještine ključne za budućnost. „Posebno nas veseli što je ovogodišnji program usmjeren na aktualne teme poput umjetne inteligencije i kibernetičke sigurnosti, koje oblikuju tržište rada i karijere naših studenata“ – naglasila je dekanica.
Voditeljica Centra za podršku studentima i razvoj karijera Amalija Koren Cavaleiro dodala je da je cilj Tjedna karijera omogućiti studentima konkretne prilike za učenje i povezivanje s poslodavcima kroz radionice, panele i praktične aktivnosti. „Tjedan karijera nije samo događaj – to je prostor za rast, razmjenu iskustava i otkrivanje profesionalnih puteva, a ove godine dodatno ga obogaćujemo novim konceptima poput Karijernog Blitza i FOI Game Jama“ – istaknula je.
Govoreći o utjecaju umjetne inteligencije na zapošljavanje, Frane Borozan iz udruge Unit Croatia i tvrtke SysKit poručio je kako se AI ne treba promatrati kao prijetnja. „Umjetna inteligencija nije nešto čega se trebamo bojati – ona otvara nove mogućnosti. FOI vidim kao mjesto koje studentima pomaže naučiti kako pametno koristiti AI alate, jer upravo će ta znanja poslodavci prepoznati kod mladih kandidata“ – rekao je Borozan.
S druge strane, studentica Larija Jukić, moderatorica panela, istaknula je kako je mladima danas važno da mogu birati i pronaći se u onome što žele raditi. „Poslodavci koji nude fleksibilnost i prostor za osobni razvoj privlače našu generaciju, a ovakvi događaji pomažu nam da te prilike i prepoznamo“– zaključila je.
U nastavku tjedna FOI-jevi studenti imat će priliku sudjelovati u stručnim radionicama, panel diskusijama, prezentacijama poslodavaca i aktivnostima umrežavanja. Ovogodišnji program donosi i dvije nove aktivnosti – Karijerni Blitz, simulacije razgovora za posao s više od 20 poslodavaca, te FOI Game Jam, prvo fakultetsko natjecanje u izradi videoigara. Završni dan bit će posvećen Danu kibernetičke sigurnosti, koji se održava u sklopu Europskog mjeseca kibernetičke sigurnosti, uz predavanje dr. sc. Tonimira Kišasondija i panel o karijerama u cyber sigurnosti.
U sklopu Gradskogdruštva Crvenog križa Čakovec djeluje i Klub mladih. Oni su izabrali novo klupsko vodstvo pa je od sada na mjegovom čelu Ivano Rodek, dok će funkciju dopredsjednice obnašita Jana Cecilija Fuček.
Oboje će svojim entuzijazmom, energijom i željom za promicanjem volonterstva, zajedništva i humanosti nastaviti voditi Klub mladih prema novim uspjesima i projektima koji povezuju mlade i potiču ih na djelovanje u zajednici.
– Čestitamo novom vodstvu i želimo im mnogo uspjeha u daljnjem radu! – poruka je GDCK.
Danas, 20. listopada, u povodu Svjetskog dana jabuka, Udruga voćara, vinogradara i povrćara Općine Sveti Martin na Muri, priredila je zanimljivu izložbu starih i novijih sorti jabuka u Voćnjaku starih sorti jabuka u Brezovcu (Kotić).
Okupljene goste, voćare, uzvanike i brojne učenike Osnovne škole Sveti Martin na Muri, prvo je pozdravio domaćin i vlasnik voćnjaka Mladen Dobranić, poznati voćarski stručnjak iz Brezovca. O sortama jabuka, njihovoj hranjivosti govorio je predstavnik Ministarstva poljoprivrede i šumarstva dipl.inž.agr. Milorad Šubić, voditelj poljoprivredno-savjetodavne službe Međimurske županije, dok je izložbu službeno otvorio Martin Srša, načelnik Općine Sv. Martin na Muri.
Pripremljen je bogat program: od stručnog osvrta na ovogodišnju proizvodnju, degustacije jabuka i sokova, do zabavnog dijela i druženja uz domaće kolače i pogače.
Svoje proizvode izložili su članovi Udruge voćara, vinogradara i povrćara Općine Sveti Martin na Muri, Učenička zadruga „Tinček“ OŠ Sveti Martin na Muri, voćar Petar Vuković, OPG Dobranić Mladen, Udruga „Izvor Ivanovec“, OPG Čekunec Nedelišće, Pčelarstvo Vinko Mladen, OPG B_und_eva Pintarić…
U popodnevnim satima druženje su nastavili voćari i njihovi gosti uz mesne delicije i napitke od jabuke, kako bi dostojno obilježili Svjetski dan jabuka!
Provodeći projekt sportskog natjecanja, rehabilitacije, druženja i promicanja vrijednosti Domovinskog rata, članovi ZU HVIDR-a Međimurske županije sudjelovali su na 29. Svešportskom natjecanju invalida Domovinskog rata (SŠNIDOR), koje je održano od 10. do 12. listopada na Malom Lošinju.
U natjecanju je sudjelovalo 22 ekipe s ukupno 1000 natjecatelja, a natjecanje se odvijalo u disciplinama: šah, sportski ribolov, stolni tenis, boćanje, elektronski pikado, utrka u invalidskim kolicima, viseća kuglana, kuglana i streljaštvo.
U vrlo jakoj konkurenciji, ekipa Međimurske županije u ekipnom je plasmanu osvojila 11. mjesto.
Posebne pohvale zaslužuju:
Alen Ružić, za osvojenu zlatnu medalju u elektronskom pikadu i brončanu medalju u utrci u invalidskim kolicima,
Ivica Vugrinec, za osvojenu srebrnu medalju u disciplini športski ribolov.
Također, ribolovna ekipa za športski ribolov ekipno je osvojila četvrto mjesto od 22 ekipe, što je vrijedan uspjeh i razlog za ponos.
U sklopu natjecanja održan je i 25. izborni Sabor HVIDR-a RH, na kojem je ponovno za predsjednika izabran Josip Đakić. Održane su i edukacije za sudionike natjecanja.
Trodnevno druženje starih prijatelja, ispunjeno sjećanjima na dane ponosa i slave, proteklo je u ugodnom ozračju.
Ovaj projekt realiziran je sredstvima Međimurske županije i Grada Čakovca, na čemu organizatori izražavaju iskrenu zahvalnost. Zahvaljuju se i sponzorima koji su podržali nastup međimurskih ribiča te sponzoru koji je donirao majice za natjecatelje ZU HVIDR-a Međimurske županije.
