Četvrtaši su na nacionalnim ispitima ove godine najviše problema imali sa zadatkom pisanja iz hrvatskog, odnosno sastavljanjem izvješća od podataka sa slike. Na tom zadatku čak 37,5 posto učenika nije ostvarilo ni bod, što znači da nisu napisali dovoljan broj riječi ili su pogriješili temu, pišu s portala Srednja.hr.
Međutim prosječna točna riješenost tog zadatka bila je 50,6 posto, što je značajno bolje od prošle godine, kad je prosječna točna riješenost zadatka pisanja bila samo 26,8 posto, a 39,6 posto učenika nije ostvarilo ni bod. Prosječna točna riješenost ispitne knjižice bila je 60 posto, a ukupna prosječna točna riješenost ispita 48 posto.
Što se tiče rezultata osmih razreda prosječna riješenost ispitne knjižice bila je 61 posto, zadatka pisanja 53,6 posto, a ukupna prosječna riješenost ispita 58,4 posto. Učenici su Engleski napisali nešto bolje, ukupno u prosjeku 59 posto ispita.
Kad se uzmu u obzir rezultati državne mature, vidi se da je godinama prosječna riješenost mature iz Engleskog na obje razine bolja nego riješenost ispita iz Hrvatskog, koji se piše na jednoj razini. Tako je školske godine 2024./2025. na ljetnom roku prosječna riješenost mature iz Hrvatskog bila 53,6 posto, mature iz Engleskog na osnovnoj razini 66,4 posto, a na višoj razini 71,5 posto.
O tome da učenici sustavno nacionalne ispite i državne mature iz Engleskog pišu bolje nego iz Hrvatskog, iz portala Srednja.hr razgovarali su s profesoricom Hrvatskog i Engleskog jezika Majom Labaš Horvat. Ona trenutačno u Srednjoj školi Prelog predaje Engleski jezik, ali se Hrvatskim aktivno bavila tijekom kurikularne reforme, u kojoj je i aktivno sudjelovala.
– Tvrdnja da učenici ‘bolje znaju’ engleski nego materinski jezik česta je zabluda koja proizlazi iz površnog gledanja na postotke riješenosti. Ključ odgovora leži u značajno različitim razinama i vrstama znanja koje ovi ispiti provjeravaju, kao i u samoj prirodi ishoda unutar kurikuluma, odgovara Labaš Horvat.
Pojašnjava da Hrvatski na nacionalnim ispitima i maturi ne provjerava samo bazičnu komunikacijsku kompetenciju, već zahtjeva poznavanje teorijske gramatike, povijesti jezika, poznavanje složenih stilskih i normativnih pravila te teorije književnosti. Od učenika se na Hrvatskom traži produktivno, analitičko i kritičko mišljenje na najvišoj kognitivnoj razini.
S druge strane Engleski se ispituje kao strani jezik, prema Zajedničkom europskom te su provjere usmjerene na komunikacijsku kompetenciju. Ispiti provjeravaju funkcionalnu pismenost, odnosno razumije li učenik smisao teksta (slušanjem i čitanjem) te može li se izraziti u zadanim okvirima.
– Engleski jezik na maturi (čak i na višoj razini koja cilja na B2) ne traži od učenika povijest engleskog jezika, analizu Shakespeareovih soneta u izvorniku niti poznavanje teorijske sintakse na način na koji se to traži iz Hrvatskog jezika. Dakle, ne radi se o tome da učenici bolje vladaju engleskom gramatikom nego hrvatskom, već o tome da su zahtjevi ispita iz materinskog jezika kognitivno i akademski znatno kompleksniji, objašnjava profesorica Labaš Horvat.
Međutim činjenica je da mladi danas u slobodno vrijeme engleski praktički koriste više od hrvatskog. To ima učinak brisanja standardnih granica materinskog i stranog jezika pa se zato čini kao da su ispiti iz Hrvatskog preteški, a iz Engleskog prelaki.
– Ispiti iz Engleskog nisu nužno ‘prelaki’ sami po sebi, već su standardizirani prema europskim normama (ZEROJ) koje točno propisuju što učenik na kraju osnovne škole (A2/B1) ili srednje škole (B2 na višoj razini) mora znati. Međutim, činjenica je da naša populacija učenika profitira od fenomena implicitnog usvajanja jezika. Današnja djeca ‘žive’ engleski jezik kroz digitalno okruženje – videoigre, streaming servise, društvene mreže i algoritme. Oni u učionicu ulaze s golemim pasivnim vokabularom i izvrsnim intuitivnim osjećajem za jezik (tzv. language awareness). Kada takva generacija pristupi ispitu koji je koncipiran da provjeri bazičnu funkcionalnost, postoci su logično visoki. S druge strane, izloženost formalnom, standardnom hrvatskom jeziku u slobodno vrijeme mladih je na povijesno najnižim razinama, pa stoga standardni hrvatski jezik u kognitivnom smislu njima u nekim segmentima počinje funkcionirati gotovo kao ‘strani’ jezik koji moraju svjesno učiti, tvrdi profesorica Labaš Horvat.
Cijeli članak pročitajte klikom ovdje.
