Danas na čakovečkom Jugu u župi Sv.Antuna Podovsnskog pod svjetlom svijeća održana jutarnja sveta misa.
Obzirom da je pred sam početak svete mise u južnom dijelu grada došlo do nestanka struje sveta misa koja je počela u devet sati održana je pod svjelom svijeća. Ovaj malo neobičan prizor dojmio je se mnogih nas koji smo bili nazočni. Ovo nas je pomalo i razveselilo jer je ovo nesvakidašnji događaj koji nas je podsjetio na davna vremena dok su naši djedovi i bake nazočili svetoj misi bez struje. Danas je to jako rijedak slučaj ali evo danas se dogodio.
Iz rodne Tuzle u Štrigovu su prije nekoliko godina doselili Selma i MustafaIkinić i zaposlili se kao medicinski djelatnici u štrigovskom domu za starije i nemoćne osobe “Japa”.
U slobodno vrijeme vole se družiti s domaćim ljudima, a posebno pak su se sprijateljili s autoprijevoznikom Robertom Miletićem, njegovom suprugom Marijom i malom Milom. Mustafa, kojega prijatelji zovu Muće, odličan je harmonikaš i često svira na raznim veselicama, a Selma, kad je prilika, pravi pitu krumpirušu. Najbolju, kažu svi oni koji su kušali.
Među sretnicima bili smo i mi, pa vam prenosimo dio atmosfere.
-Nema tu neke tajne, sve je u rukama. Ipak, ako ne zna praviti pitu, djevojka će se u Bosni teško udati. Kod nas umijeće pravljenja pite majka prenosi na kćer, ona na svoju i tako s koljena na koljeno – kaže Selma dok razvlači tijesto. Nakon nekoliko minuta tijesto namaže uljem i posipa na sitne kockice narezanim i po želji začinjenim krumpirom. Uz pomoć stoljnjaka zarola pitu i stavi u okruglu posudu. U tome joj je u Robadju pomogla domaćica Marija, kako bi pita u tepsiji što ljepše izgledala.
Nastavak je u rukama Roberta, koji pitu peče ispod peke nekih pola sata, odnosno prema potrebi. Kad je pečena, pita se poškropi toplom vodom i namaže maslacem te pusti da odstoji nekoliko minuta pokrivena kuhinjskom krpom.
I onda počinje uživanje u piti krumpiruši narezanoj na trokute i serviranoj uz jogurt ili kiselo vrhnje. Bila je ukusna i sočna! Rječju: predobra!
Čitavo vrijeme, dok je Selma pripremala pitu, njezin Mustafa nježno je svirao i pjevao sevdalinke. Utječu li i one na kvalitetu pite, nitko nije znao odgovoriti, ali kompletnom užitku svakako da!
Majka i kći, Marija Fileš i Iva Fileš iz Palinovca, jedne su od vatrogaskinja DVD-a Palinovec koji je na IX. Državnom natjecanju vatrogasaca RH nedavno u Novalji na Pagu, postigao povijesni uspjeh osvojivši čak 4 pehara. Marija (62) dio je uspješne ekipe Žene B koja je osvojila 3. mjesto, a Iva (24) članica uvijek zapažene ekipe Žene A1 – Kobre, koje su osvojile srebro. Dok su Kobre i prošle godine bile druge, Žene B su prvi put sudjelovale na državnom natjecanju i odmah osvojile pehar.
Marija i Iva Fileš
Zvuči jednostavno, no ovaj uspjeh rezultat je puno truda, volje i upornosti, o više o sebi i situaciji „iza kamere“ otkrile su nam ove dvije uspješne vatrogaskinje.
– Moja kći je izrazila želju sa 6 godina, u 1. razredu osnovne škole, da ju učlanim u vatrogasce. U Palinovcu su sva djeca vatrogasci. Iva je bila i u Mažoretkinjama Općine Donji Kraljevec i u tamburašima, no vatrogasci su bili „must“ – kaže mama Marija. U DVD Palinovec stigla je kao podrška kćeri no s vremenom se i sama zainteresirala te postala dio ekipe 30+, Žene B, pa su i mama i kći postale dio ovih uhodanih timova DVD-a Palinovec koji dišu kao jedno.
Nekad mala vatrogaskinja Iva kasnije se priključila Kobrama, mladim vatrogaskinjama koje su već prvu godinu vježbanja odmah osvojile 1. mjesto na općinskom natjecanju te se plasirale na županijsko pa državno vatrogasno natjecanje i na koncu na vatrogasnu Olimpijadu 2023.! Tu su bile pete zbog greške na štafeti, ali zadivile su odličnim izvedbama, a nakon srebra na državnom natjecanju ove godine svi očekuju i njihov odličan plasman na vatrogasnoj Olimpijadi 2026. godine.
Marija i Iva motivirale su jednu drugo
– Sjajan rezultat DVD-a Palinovec dugujemo predsjedniku i mentoru Franji Jančecu i mentoru Ivanu Petru Srpaku, treneru mladeži. U cijeloj ovoj vatrogasnoj priči koja traje već godinama, možda i bitnije od medalja bilo mi je to da se djeca i mladi okupljaju, druže i rekreiraju, a ne da su doma za kompjutorima ili mobitelima. Oni se uvijek vesele vatrogasnim aktivnostima i atmosfera je odlična – istaknula je Marija.
Marija s ekipom Žene B
– Kad sam bila mala, nama djeci je najbolje od svega bilo voziti se u vatrogasnoj cisterni po selu! – rekla je Iva, a ljubav, motivacija i vrijeme koje i danas ulaže u vatrogastvo još su jači. U to svoje srce daje i cijela njezina ekipa.
– Svirala sam tamburicu i bila i članica mažoretkinja pa sam nastojala kombinirati sve to, školske obveze i vatrogastvo. U ekipi Kobra moramo se jako truditi kako bismo se uskladile i vremenski stigle na vježbanje, a često niti nismo sve na kupu. Neke od njih studiraju u Zagrebu, Varaždinu, Osijeku, Vukovaru. Usprkos svemu, snalazimo se najbolje što možemo i dajemo sve od sebe – kaže Iva.
Iva s ekipom Žene A1 – Kobre
I njoj i majci stoga je tim više drago kad za svoj trud vide i rezultate i pohvale.
– Na proglašenju pobjednika na državnom natjecanju na Pagu osjećaj je bio prekrasan. Kad vidite da se natječe 2000 ljudi a vi ste među prve tri ekipe, doživljaj je neopisiv! Svi su se pitali gdje je točno taj mali Palinovec jer cure su bile tako dobro raspoložene i jednostavno su zračile pozitivnom energijom – pohvalila ih je Marija.
Upitali smo ih što je najvažnije kod ekipa za uspjeh na vatrogasnim natjecanjima.
– Brzina, kondicija, spretnost i timski rad, uz malu dozu sreće. Naš mentor zna reći: „Ruke mirno, a noge brzo!“ – kaže Iva.
Iva Fileš na Danu Palinovca 2025
Iva je inače članica i Udruge mladih Palinovčan, u sklopu čega i glumi u dramskim predstavama, u čemu je isto sjajna, a ova svestrana mlada djevojka završila je i Edukacijsko-rehabilitacijski fakultet u Zagrebu, no danas radi u obiteljskoj tvrtki svojih roditelja, Miljenka i Marije, trgovini s bojama i lakovima Color centar u Prelogu.
Čestitke Mariji i Ivi, kao i cijeloj uspješnoj ekipi DVD-a Palinovec, uz puno sreće na Olimpijadi! Ostalo, bez sumnje, imaju!
Tradicija lovačkog krštenja je stari lovački običaj. S tim činom mladi lovac uvodi se u redove Pravih lovaca. Lovačko krštenje stara je tradicija koja je vezana za obred primanja u vitezove. Po lovačkim pravilima, krste se samo oni mladi lovci koji su lovački ispravno odstrijelili prvu divljač.
Običaj je da se lovačko krštenje obavi neposredno poslije održanog skupnog lova u kojem je mladi lovac, lovački ispravno, odstrijelio prvu divljač.
Tako je danas u Lovačkom društvu Vjeverica nakon ustrijeljene svoje prve lovine za lovca kršten Damir Kovačić iz Zasadbrega. Tradicija lovačkog krštenja je običaj koji se treba i dalje njegovati kako bi se ovaj lijepi tradicionalni običaj “Lovačkog krštenja” prenio na mlade naraštaje.
Damire neka ti je sretan tvoj dan postanka lovca te ti želimo puno uspjeha tijekom tvoje lovačke karijere.
I ove su godine članice Kluba žena operiranih od raka dojke „Nova nada“ sudjelovale na 4. Otvorenom Dragon Boat kupu u Prelogu. Nastupile su revijalno, pod natjecateljskim imenom „Pozojke“, i još jednom pokazale da zajedništvo, snaga i optimizam mogu pobijediti sve prepreke.
Natjecateljice i njihova pratnja istaknule su kako su provele prekrasnu subotu u izvrsnom društvu, a posebno ih je razveselio dolazak njihovih dragih kolegica „Zmajki“ iz Dragon Boat kluba Zadar. „Uz želje za puno uspjeha u daljnjem radu, hrabrim ‘Zmajkama’ od srca želimo da zadrže svoju zaraznu pozitivnu energiju i nasmijanost. Njihov primjer svima može biti inspiracija kako se nositi s teškoćama i uvijek zadržati osmijeh na licu, bez obzira na životne okolnosti“, poručile su Pozojke.
Na kraju su uputile zahvalu Turističkoj zajednici Grada Preloga na pozivu i podršci, kao i svojim skiperima Nevenu i Luki, zahvaljujući kojima su se, kako kažu, izvrsno zabavile. „Jedva čekamo sljedeći trening!“ – zaključile su s osmijehom Pozojke.
Kada je kao tek udana mlada žena sa svojim suprugom Franjom iz rodnog Preka na otoku Ugljanu prije 55 godina krenula prema Međimurju, ni sama nije vjeroivala da će tu provesti cijeli svoj život. Danas ima 80 godina i sretna je u Strahonincu, gdje su njezin Franjo i ona sagradili kuću i imali četvero, danas odrasle, djece.
Da Miriam Vrbanec, koju svi u Strahonincu znaju kao tetu Miru, te 1971. godine nije ni zala kamo ide. U njenom Preku Franjo Vrbanec, kojeg je ona od milja zvala Frano, radio je na izgradnji jednog hotela kao željezosavijač GK “Međimurje”. Stanovao je kod njezine obitelji i ubrzo su se sprijateljili. On je bio visok, naočit, a ona koju godinu starija od njega. Mladost je učinila svoje, zaljubili su se, vjenčali i krenuli put njegovog Strahoninca.
-Sve mi je bilo nepoznato, ali lijepo. Zelene livade, polja, šume… nigdje kamena. U prvo vrijeme falilo mi je more, ali onda je život učinio svoje. Gradili smo kuću, Frano je bio na terenu, a ja sam doma odgajala četvero djece. Prvo je stigla Renata, pa Milica, onda Velimir i na kraju Aleksandar. Bilo je teško ponekad sastavljati kraj s krajem, ali su mi djeca davala snagu da sve prebrodim. Danas mi to višestruko vraćaju. Odrasli su ljudi, vrijedni, imaju i svoje obitelji. Imam i pametne unuke i ponosim se njima. Uskoro bi trebala postati i prabaka – kaže Mira.
Suprug Franjo se razbolio prije desetak godina i umro, ali ona nije posutajala. U Strahonincu je poznaju svi kao majku hrabrosti.
ZASLUŽILA JE VELIKO POŠTOVANJE!
Djecu su joj sada priredila i proslavu 80. rođendana u restoranu Kod Jelene u Gornjoj Dubravi. Svi su se okupili: Renata sa suprugom Ivicom i djecom Majom i Josipom, Milica sa suprugom Krešimirom i djecom Lucijom i Simunom te Velimir i Aleksandar koji još nemaju svoje obitelji. Unuke imaju i svoje partnere, a došli su i susjedi Šoltić. Prkekrasno društvo.
Miriam je bila nekoliko puta u posjeti rodbini u Preku na otorku Ugljanu. Bilo joj je lijepo, ali je jedva čekala, kaže, da vrati u Strahoninec u svoj dom.
-Tu su svi moji najdraži. Cijeli život nisam osjećala toliko ljubavi, koliko mi sada pružaju moja djeca. Nema toga što poželim, a da mi ne udovolje. Ta radost koju osjećam čini me zdravijom i pokretljivijom. Ne želim se zapuštati, ulijeniti – ističe te Mira.
Zdravlje je dobro služi, sama radi sve poslove u kući. Redovno kuha za sinove, pere, čisti… Obilazi susjede. Sigurno bolje poznaje sve mještane, nego načelnik Općine. Zna gotovo o svakom sve. Rado se druži, razgovara. Tek ponekad joj “pobjegne” neka riječ s dalmatinskim naglaskom.
Mira, želimo ti zdrav i sretan život u krugu tvojih najmilijih. Svojom borbom za obitelj to si višestruko zaslužila! Bravo!
Na prvoj Turenskoj jesenskoj košarici u Podturnu, među brojnim izlagačima koji su donijeli duh međimurske jeseni, pažnju posjetitelja privukao je štand na kojem se sve sjajilo – od meda, voska, pa sve do osmijeha dvoje vrijednih ljudi.
Nevenka i Franjo Trstenjak iz Mačkovca već četvrt stoljeća vode Obiteljsko pčelarstvo Trstenjak, a njihov rad danas okuplja cijelu obitelj. Na njihovom se štandu moglo pronaći sve što srce ljubitelja prirode može poželjeti – med od bagrema, suncokreta, kestena i cvjetni med, ali i mali „medeni dragulji“ poput medvjedića i suvenira Priča o medvjediću.
Posebnu toplinu ambijentu davale su svijeće od voska, izrađene s pažnjom i ljubavlju, a novost u njihovoj ponudi izazvala je veliko zanimanje – prirodni kozmetički proizvodi na bazi meda i voska. Uz sve to, obitelj Trstenjak bavi se i uzgojem lješnjaka, čime zaokružuje svoju priču o prirodi, radu i predanosti.
– Sve radimo zajedno i s ljubavlju. Med nas je povezao, a pčele su postale dio naše svakodnevice – rekli su nam Nevenka i Franjo uz osmijeh, dok su posjetiteljima nudili svoje proizvode i medeno srce domaće topline.
U subotu, 25. listopada 2025. godine, u prostorijama Doma kulture u Svetoj Mariji s malim zakašnjenjem obilježen je Međunarodni dan starijih osoba. Ove godine pokroviteljstvo te proslave na sebe je preuzela Općina Sveta Marija. Sve predradnje, pripremu i dekoraciju prostora Doma kulture odradili su članovi Podružnice umirovljenika Sveta Marija.
Što se samog kulturnog programa tiče, veliki dio na sebe su preuzeli članovi KUD-a -Ivan Mustač – Kantor te Pjevačka skupina umirovljenika Svete Marije.
Program je započeo himnom te pozdravnim govorom predsjednika podružnice Antuna Petera. Riječ je zatim preuzela načelnica Općine Sveta Marija Đurđica Slamek, koje je uz pozdrav prisutnima dala obećanje da će općina uvijek stajati uz starije osobe u svakom pogledu. Potom je riječ preuzela dr. Martina Jambrović – Biškup, te svojim dojmljivim i nadasve edukacijskim predavanjem pobliže objasnila kako prepoznati i kako se nositi s problemom povećanog šećera u organizmu. Njezin govor popraćen je pljeskom, a ona je rado odgovarala i na pitanja umirovljenika.
Dr. Martina Jambrović – Biškup
Miljenko Kanižaj na svoj osebujan način uveo je umirovljenike u kulturni dio programa, gdje su nastupali: Mali tamburaši pod vodstvom Nikole Karažinca, recitacije u par navrata Milice Karažinec s recitacijama,glumačka grupa KUD-a Ivan Mustač Kantor sa skečom na temu teškog života današnjih umirovljenika te Pjevačka skupina Podružnice umirovljenika Svete Marije.
Kako je kulturni dio išao kraju sve se više prostorijom počeo širiti miris svježe kuhanog graha, kojeg su skuhali Ivo Kranjec i Josip Peter, uz pomoćnike Matiju Komorski i Zdravka Sabola. Vrijedne članice udruge podijelile su jelo po stolovima te su uz vodstvo župnika Mirka Pilaja izmolili molitvu zahvale za jelo. Stolovi su bili puni i kolača i pića za okrijepu te se druženje nastavilo do predvečer.
Najmlađa i najstarija sudionica priredbe, Astrid i Anđela
Zanimljivo je da je najmlađa, odnosno i najmanja sudionica priredbe bila djevojčica Astrid Karažinec s tek nekoliko godina, dok je najstarija, Anđela Barić, članica Pjevačke skupine, prošla 90-u, što potvrđuje da kulturno djelovanje u ovoj općini nema dobne granice!
Umirovljenici zahvaljuju Općini Sveta Marija, KUD-u Ivan Mustač – Kantor, rukovodstvu i članovima Podružnice umirovljenika Sveta Marija te svima koji su na bilo koji način doprinijeli da održai ova uspješna svečanost na kojoj je bilo prisutno čak stotinjak ljudi, što izvođača, što gledatelja.
Naši rukometni predstavnici u elitnom rangu sinoć su upisali polovičan uspjeh. Rukometašice ŽRK Zrinski do pete uzastopne pobjede došle su na domaćem terenu protiv riječkog Zameta s 32:23 (17:8), dok je MRK Čakovec posustao u završnici gostovanja kod Umaga i izgubio 35:33 (12:14).
Kod rukometašica samo su uvodne minute bile izjednačene do 3:3, da bi Zrinski već na isteku 20. minute vodio 11:4. Do kraja poluvremena ta je prednost narasla na 9 golova. U nastavku čakovečke rukometašice sigurno su održavale prednost, koja je u 43. minuti narasla i na +12 te su potom, u revijalnom tonu, susret sigurno privele kraju. Najefikasnija je bila Miklić sa 7 golova, Ivančić i Zebić su dodale po 6, a Krsnik 5 pogodaka. Podravka i Lokomotiva su nedodirljive na vrhu, a Zrinski će, po svemu sudeći, voditi borbu za treće mjesto s Bjelovarom i Dalmatinkom.
Rukometaši su u drugi dio natjecanja po grupama Paket24 Premijer lige nažalost ušli porazom, iako se većim dijelom susreta činilo da će u Čakovec stići bod(ovi). Umag je, tražeći prvu pobjedu, bolje otvorio susret i poveo 5:3. Čakovčani su to odmah sustigli i u najboljem periodu igre od petnaeste do dvadesete minute poveli 6:11. U završnici prvog dijela domaći ipak smanjuju na -2. I početak nastavka pripao je domaćem sastavu koji preokreće na 19:16. Sredina nastavka ponovno je dobra za našu momčad koja jedanaest minuta prije kraja vodi 24:26. Čakovec ne uspijeva prelomiti utakmicu, a Umag u završnom naletu ponovno preuzima vodstvo i čuva ga do kraja utakmice. Ozljede koje su prorijedile čakovečke redove ostavile su traga u ovom susretu. Smanjena mogućnost rotacije osjeti se kako u napadačkoj fazi, tako i u čakovečkoj obrani koja je u drugom poluvremenu primila čak 23 gola. U oči ponovno upada i nerazmjer sudačkog kriterija. Tako su domaći imali 7, a čakovečki rukometaši samo 1 sedmerac. Našima je dosuđeno 14 minuta isključenja, a domaćem sastavu 8 minuta. Sve to u posljednjim se utakmicama prečesto dešava da bi bilo slučajno, pa će se okrnjeni čakovečki sastav nažalost morati boriti i protiv toga. U domaćim redovima briljirao je Buvinić s 14 golova, a u čakovečkom sastavu Ude 8, Mađerić 7 i Goričanec 6 pogodaka. Nakon dvotjednog predaha Čakovec ugošćuje Zagreb.
Subotnje prijepodne na preloškoj Marini proteklo je u ritmu dobre glazbe i pozitivne energije zahvaljujući nastupu dvojice glazbenika koji osvajaju i osmijehom i svirkom – Nenadu i Darku Podgorelcu, jednojajčanim blizancima iz Preloga koji nastupaju pod imenom Civilizacija.
Publika je uživala u njihovoj svirci, prepoznatljivom spoju rocka i popa, ali i toploj atmosferi koju samo istinski glazbeni entuzijasti mogu stvoriti. Nenad, po struci učitelj, i Darko, inženjer elektrotehnike, pokazali su da ih, osim bratske povezanosti, spaja i ljubav prema glazbi i sportu, posebice trčanju.
– Najviše sviramo rock i pop, to je glazba u kojoj se najbolje osjećamo – rekli su blizanci, dodajući kroz smijeh da se i u imenima krije simbolika:
– Ja sam Dar božji (Darko), a on je bio nenadani (Nenad) – našalili su se. Svojom energijom, iskrenošću i zaraznim ritmom, Nenad i Darko osvojili su publiku.
