Romina Volar, koja je od 1. rujna 2025. godine nova ravnateljica Osnovne škole Jože Horvata u Kotoribi, jednostavno je nevjerojatna žena, koja danas, 27. listopada 2025. godine slavi 48. rođendan. Osoba je to koja je pokazala da se sve može s dovoljno upornosti, truda i želje. Predana svojim ciljevima, Romina je ostvarila sve, i još više od toga!

UZ FAKULTET, DVOJE DJECE I VJENČANJE!

Kao mlada djevojka, Romina je bila svestrana učenica i studentica, a trenirala je i nogomet. Za vrijeme studija se zaljubila i rodila prvog sina, Darija. Unatoč trač prognozama da zato nikad neće završiti fakultet, Romina je i brinula za bebu i marljivo učila, kao i glačala rublje u kasnim večernjim satima, te 2003. uspješno završila Visoku učiteljsku školu u Čakovcu, postavši diplomirani učitelj razredne nastave s pojačanim programom iz nastavnog predmeta povijest. U međuvremenu se i udala za supruga Alena, a iste godine rodila i drugog sina, Deana, danas uspješnog nogometaša NK-a Vidovčan.

– Dario je vlasnik tesarskog obrta, u kojem radi i Dean, te sam neizmjerno ponosna na svoje sinove jer su dobri i uspješni – kaže Romina.

16 GODINA RADILA JE PARALELNO U ŠKOLAMA U SVETOJ MARIJI I KOTORIBI

Rodom iz Svete Marije, Romina već 20 godina živi u Kotoribi sa svojim dečkima. Kao učiteljica povijesti, 16 godina radila je u dvije škole, OŠ Sveta Marija i OŠ Jože Horvata u Kotoribi, dok je zadnjih 5 godina radila na puno radno vrijeme samo u kotoripskoj školi.

Svih tih godina, Romina je stekla reputaciju izvrsne učiteljice i kolegice. U radu s učenicima, ostvarila je niz značajnih rezultata, uključujući sudjelovanja i nagrade na županijskim i državnim natjecanjima iz povijesti, građanskog odgoja i obrazovanja te turističke kulture. Posebno se istaknula vođenjem izvannastavne aktivnosti „Mladi čuvari baštine”, kroz koju su realizirani brojni projekti očuvanja i promocije lokalne kulturne baštine, od kojih su mnogi nagrađeni među najboljima u Hrvatskoj.

ZA OBLIKOVANJE MALIH UMOVA POTREBNO JE VELIKO SRCE

– Misao voditelja uvijek mi je bila : „Za oblikovanje malih umova potrebno je veliko srce“. Da nemam veliko srce, pola toga ne bi ni bilo napravljeno kako treba, a djeca to znaju i osjećaju dok netko radi srcem – rekla je Romina, koju djeca obožavaju.

Kao učiteljica, svih tih godina bila je voditeljica mnogobrojnih projekata, a spomenimo i da je prije 4 godine u školi u Kotoribi potaknula osnivanje izvannastavne aktivnosti Izviđačke družine Kotoriba u sklopu Odreda izviđača Sirius te je vodila djecu na kampiranja, izlete i razne izviđačke aktivnosti. Sudjelovala je i u Erasmus+ projektima, kulturnim istraživanjima te suradnjama s institucijama i udrugama, bila je dugogodišnja predsjednica Školskog odbora, članica je Općinskog vijeća Općine Kotoriba i predsjednica Upravnog vijeća Dječjeg vrtića Kotoriba. Sa 47 godina postala je ravnateljica OŠ Jože Horvata Kotoriba i tako okrenula novu stranicu u svojoj karijeri.

VELIKU ZAHVALNOST DUGUJE SVOJOJ OBITELJI

– Svi moji uspjesi ne bi bili mogući da nisam imala ogromnu podršku svoje obitelji. Roditelji, tata Milenko i pokojna mama Katarina, su mi maksimalno pomagali u svemu, čuvali djecu i podržavali me u mojim odlukama, kao i suprug Alen, koji je preuzeo brigu o kućanstvu i uskakao kad god me nije bilo doma. Danas su mi velika podrška i moji već veliki sinovi, Dario (26) i Dean (22). Svima njima zahvaljujem od srca! – ističe Romina, koja je unatoč raznim projektima, idejama i školskim obvezama uvijek bila i brižna supruga i majka, a izrazito se veseli što će uskoro prvi put postati i – baka!

‘NEDOSTAJE MI MOJ RAZRED, 8.B!’

Nakon dva mjeseca na funkciji ravnateljice, upitali smo je kakvi su dojmovi.

– Pohvatala sam niti, trudim se da budu zadovoljni i učenici i učitelji te cjelokupno osoblje škole. Moja vrata su svima uvijek otvorena i što god treba, zajedno ćemo riješiti – govori Romina, koja je sve što treba rješavala i kao učiteljica, poklanjajući djeci i znanje i svoje životno iskustvo i savjete, a kolegama punu podršku.

– Kad sam u razredu vidjela da netko nije dobro, popričala sam s učenikom. Uvijek sam imala vremena i za sve važne situacije u životu svojih učenika. Stigla sam ih naučiti sve gradivo iz povijesti, ali i pitati kako su – opisuje Romina i dodaje kako su veze između učenika i učitelja snažne, posebno kad si i voditelj izviđača te si 11 dana 24 sata s djecom u šumi i šatoru i sve dijeliš s njima. Taj dio je i ono što joj nedostaje u poslu ravnateljice.

– Svaki posao ima svoje prednosti i nedostatke. Nedostaje mi rad s djecom. Djeca su iskrena, puna pitanja, tim više što sam predavala povijest, gdje je puno pričica i uvijek su bili zainteresirani i htjeli su znati više. Nedostaje mi ta dječja znatiželja i jako mi nedostaje moj razred. Sada su 8.b i teško mi je što im nisam razrednica zadnju godinu u osnovnoj školi – kaže Romina i otkriva kako je posao ravnatelja posao u mirnijem okruženju, bez žamora djece, a dobro je što nema opterećenja sa stalnim gledanjem na sat.

IZRAZITA SURADNJA ŠKOLE S LOKALNOM ZAJEDNICOM

Kao ravnateljicu, Rominu sad ne pritišće sat školskog zvona već rokovi za natječaje i projekte. Sve svoje dnevne zadatke, savjesna i odgovorna, pažljivo zapisuje na post-it papiriće složene na tabli uz računalo. Kao ravnateljica, daje sve od sebe za dobrobit djece i zajednice, a mnogo sjajnih stvari, koje smatra izuzetno važnim, već je i posloženo.

– Jako cijenim suradnju naše škole s udrugama (Društvom žena Kotoriba, Društvom „Naša djeca“ Općine Kotoriba i Podružnicom umirovljenika Kotoriba), a imamo i odličnu suradnju s općinom. Svi smo tu jedni za druge, sviđa mi se što postoji ta sinergija škole i zajednice. Npr. naši izviđači posjećuju djecu u vrtiću, umirovljenici uče djecu šivati gumbe i raditi cvijeće od krep papira, s Društvom Naša djeca organiziramo priredbe, a Društvo žena u školi je održalo radionicu pečenja kolača. Svi smo otvorenih vrata i srca, u zajedničkim aktivnostima – opisuje Romina.

Dodaje i kako je ovoj školi važno naučiti djecu i nekim praktičnim i temeljnim životnim vještinama i vrijednostima, kao što komunikacija, poštovanje starijih, prihvaćanje različitih, učenje o važnosti druženja i zajedništva.

PROMOTORICA KOŠARAŠTVA

Kao učiteljica i sada ravnateljica, Romina je bila i jedna od osoba koja se založila da umijeće izrade predmeta od vrbove šibe u Kotoribi postane dio kulturnih dobara RH, a za promociju košaraštva zalaže se i dalje:

– Naša škola je i nositelj košaraštva kao kulturnog dobra RH pa su djeca prošlog tjedna plela „lampašeke“ od slame, s kojima će ove godine, i malim korpicama, ukrasiti i bor na općini. Učenici će posjetiti i Košaraštvo Pogorelec – rekla je.

PLANOVI ZA ŠKOLU ZA DALJE?

O planovima OŠ Jože Horvata za dalje, Romina se kao prvo osvrnula na želju da ponovno budu u projektu Erasmus+, u kojem je škola sudjelovala 2017.-2019.

– Smatram da je to odlično iskustvo i za učenike i za učitelje, jer ponekad je potrebno malo izaći iz zone komfora, steći nova iskustva, upoznati nove zemlje… – rekla je, a primjer toga bila je i ona sama. Naime, Romina se odvažila u sklopu u Erasmus+ projekta za učitelje 2018. godine s još jednom učiteljicom otputovati na 8 dana u Irsku, Dublin, unatoč tome što je u školi učila njemački jezik i engleski joj ide slabije. Do povratka se, kaže, međutim, toliko snašla da im je, koristeći se engleskim jezikom, sredila povratni let nakon kašnjenja i kaosa na aerodromu, a u ponedjeljak u školi se nije mogla sjetiti nekih hrvatskih riječi, dolazile su joj samo engleske.

‘USUDITI SE JE CIJENA NAPRETKA’

– Najlakše je biti u svom poznatom i sigurnom okruženju. No, ako želite nešto postići, treba izaći iz zone komfora, pomicati granice. Usudite se je cijena napretka – istaknula je Romina.

Nadalje, u planu je i nastavak razvoja kvalitetnih obrazovnih program, jačanje suradnje s roditeljima i zajednicom, osnaživanje projekata koji učenicima omogućuju učenje kroz iskustvo i istraživanje te proširenje škole.

– Nedostaje nam nekoliko učionica, proširili bismo i školsku knjižnicu. Idejno rješenje imamo, sljedeći korak je suradnja sa županijom – rekla je.

Na kraju, upitali smo ju što joj se zasad čini kao najveći izazov u poslu ravnateljice.

– Voljela bih da su svi zadovoljni, no nažalost ograničena sam financijskim sredstvima koja bi nam mogla pomoći u kvalitetnijem radu škole, za edukacije, opremu itd.

Romina je primjer da je u životu moguće ostvariti sve što želiš, ako to dovoljno želiš, kao i da ljubav koju daješ drugima vraća se s kamatama. Dobra, strpljiva, puna ideja i želja za bolji život cijele zajednice u kojoj živi, dragoj Romini još samo možemo poželjeti jedno: puno sreće i uspjeha u radu ravnateljice te sve najbolje za 48. rođendan!