Rano jutros organizatori iz Grada Čakovca i Turističke zajednice GČ su mogli odahnuti. Porcijunkulovsko proštenje je završilo bez incidenata. Deseci tisuća posjetitelja, domaćih i stranih, svakog dana trajanja ove jedistvene turističke, zabavne i vjerske manifestacije, okupirali su Čakovec, ali je sve prošlo u najboljem redu.
Istina, organizatori ne mogu protiv više sile, ne mogu utjecati na vrijeme, na kišu, niti na cijene langoša i drugih finota, kojih se pojelo i popilo na tisuće i tisuće, ali zato mogu na sigurnost gostiju, na sadržaj, smještaj i sve to držati pod kontrolom. Neprimjetno! Jeste li možda vidjeli kojeg policajca u odori da prolazi glavnom čakovečkom “žilom kucavicom” od uprave Grda Čakovca, do Staroga grada? Niste! Jesu li vas kao gosta Porcijunkulovskog proštenja maltretirali oni mali “žicari” tamne puti, kao ranijih godina? Nisu! Jer, ako su se i pojavili, gradski redari su to riješili na vrijeme i efikasno.
Nije bilo ni značajnih prigovora koji bi išli na dušu sadašnje gradske i turističke garniture. Naravno, uvijek sve može bolje, ali, ruku na srce, nakon dugo vremena ovo je bilo najbolje i najsveobuhvatnije Porcijunkulovsko proštenje u zadnjih desetak godina. Oni koji su svakodnevno boravili na ulicama Čakovca proteklih pet dana imaju samo riječi pohvale za sve što se događalo. “Štandari” trljaju ruke, ugostitelji, vinari, glazbenici, pjevači, prodavači svega i svačega… Svi oni koji su nudili kvalitetu, dobro zaradili! Ostali nešto malo manje. I svi oni iz drugih krajeva lijepe naše, koji su u Čakovec došli prodati svoje proizvode, već su se pribilježili za iduću godinu.
Teško je u ovih nekoliko rečenica nabrojiti sve programe, koji su bili bolji, a koji slabiji!? Stvar je ukusa, afiniteta, očekivanja… Ali, treba priznati da je svatko mogao naći nešto za sebe: od onih malih uličnih svirača, pravih glazbenih bisera, koncerta gradskog Tamburaškog orkestra i njihovih gostiju, do velikih zvjezdanih koncerata kod stadiona SRC “Mladost”. Svi su imali svoje poklonike i sav raspoloživ prostor za publiku bio je popunjen. Da, bilo je dušebrižnika koji su napadali jedra, koja su postavljena u glavnoj šetnici i žalili za Boškom i kišobranima. Kad su ih pred otvorenje obasjala raznobojna svjetla, potpuno su okrenuli ploču. Jedra su zasjala svojim pravim sjajem, a Čakovčani se ponosili pred svojim gostima. Za utjehu, bilo je i kišobrana kod gradske uprave, ako ih se baš netko zaželio.
Svjedočili smo i bojazni pojedinih gradskih oporbenjaka i osobenjaka (ili što li su već), koji su se pobojali da će brojna publika na koncertima kod SRC-a ostati žedna i, sačuvaj Bože, gladna! Čak su putem svojih tekliča odapinjali svoje strelice prema javnosti, da se nešto poduzme. Kad, gle čuda, na koncertima se moglao kupiti hot dog i druga slična jela, a flašice s vodom dijelile su se besplatno. Uz to, sponzori su osigurali i određen količine piva u limenkama, koje su se također dijelile besplatno.
Iako se dojmovi još nisu slegnuli, konstatacija da moramo više cijeniti svoje. Da smo slučajno bili na nekoj sličnoj manifestaciji negdje drugdje, u Slavoniji, Dalmaciji ili Istri, hvalili bi je na sva usta. Prema ovoj domaćoj smo često preošti kritičari. Iza svega toga stoji veliki rad i velika odgovornost. Zbog svega lijepoga, i ovi naši turistički očevi i gradske majke zaslužuju pljesak. I to dugotrajan.
Čakovec je kulturan grad, kulturnih stanovnika i gostiju. I iz policije dolaze informacije koje to potvrđuju: još nikad nije na Porcijunkulovu bilo toliko ljudi i tako mirno, bez incidenata.
Ponosno dignimo glave zato što smo to što jesmo! Bravo MI!
