Udruga Društvo pedagoga tehničke kulture Međimurske županije u suradnji s Hrvatskim savezom pedagoga tehničke kulture provela je stručnu edukaciju i radionicu iz područja strojarstva za učitelje tehničke kulture Međimurske županije. Aktivnost je održana u okviru Županijskog stručnog vijeća učitelja tehničke kulture Međimurske županije, u prostorima Metalske jezgre Čakovec 29. listopada 2025. godine.
Tema radionice bila je izrada kutijice za alat od lima, a cilj je bio unaprijediti praktična znanja i vještine učitelja iz područja obrade metala te primjene suvremenih tehnologija u nastavi tehničke kulture.
Na radionici je sudjelovalo 12 učitelja tehničke kulture iz osnovnih škola Međimurske županije, koji su kroz praktičan rad imali priliku upoznati procese obrade lima, mjerenja, oblikovanja, urezivanje navoja ureznicom i nareznicom te spajanja metalnih elemenata.
Radionicu je vodila Andreja Galijani Pucović, koja je sudionicima prenijela svoja stručna znanja i praktična iskustva iz područja strojarstva.
Događanje je doprinijelo razmjeni iskustava među učiteljima te potaknulo daljnje stručno usavršavanje i unapređenje nastave tehničke kulture.
Vozači koji žele proširiti svoju B kategoriju kako bi mogli upravljati težim vozilima ili kombinacijama s prikolicama, ubuduće će morati proći dodatnu obuku ili polagati ispit, prema novim pravilima Europske unije. Cilj je osigurati da vozači posjeduju dodatne vještine u vožnji i sigurnosti, prije nego što upravljaju većim vozilima, javlja Večernji.
Svaka država članica EU imat će slobodu odlučiti hoće li zahtijevati samo obuku, samo ispit ili kombinaciju oboje, što je definirano u članku 6. nove EU direktive o vozačkim dozvolama. Program obuke i ispita trajat će najmanje sedam sati te će uključivati i teorijski i praktični dio. Praktični dio može se održavati na javnim cestama ili zatvorenim poligonima, piše Fenix Magazin.
Glavne teme obuke usmjerene su na sigurnu vožnju težih vozila i upravljanje prikolicama. Vozači će učiti o kretanju i stabilnosti vozila težih od 3,5 tona, pravilnom spajanju i odspajanju prikolica, sigurnom utovaru i raspodjeli težine tereta, osiguranju tereta te korištenju sigurnosnih sustava i pomagala u vozilu. Praktični dio treninga fokusira se na situacije iz stvarnog života. Vozači će vježbati ubrzavanje i kočenje s teretom, manevariranje i izbjegavanje prepreka, promjene traka, parkiranje u skučenim prostorima, vožnju unatrag te pravilno spajanje prikolice.
Novi propisi EU-a imaju za cilj povećati sigurnost na cestama i omogućiti upravljanje težim vozilima bez potrebe za prelaskom na C1 kategoriju. Poseban naglasak stavljen je na sigurnost tereta, jer su u prošlosti zabilježene nesreće uzrokovane neosiguranim predmetima u vozilima.
U Čukovcu je na blagdan Svih svetih ponovno održano tradicionalno “cmarenje loja” u Đesijevoj grabi, okupljanje koje već godinama povezuje mještane na taj dan. Riječ je o običaju topljenja voska od upaljenih lampiona i svijeća, koji se potom polijeva na vatru, stvarajući poseban zvuk i prizor. Uz vatru, mještani su se družili uz kuhano vino, domaće pečenice u pecivu, pečene kestene i razna pića. Smijeh, razgovori i miris dima ispunili su park u Đesijevoj grabi, a atmosfera je bila upravo ona koja se najviše pamti – jednostavna, topla i domaća.
Tradicionalno okupljanje nije samo druženje, već i način čuvanja običaja koji su dio sela. Ono spaja generacije, podsjeća na vrijednost blizine, a ujedno je i prilika da se zastane, prisjeti i zahvalno pogleda na sve što je život donio.
Organizator događaja bio je Mjesni odbor Čukovec, a sudeći prema odazivu i lijepoj atmosferi, tradicija će se nastaviti i dalje – baš onako kako su je čuvale generacije prije.
Hrvoje Hranjec, poduzetnik iz Preloga, proslavio je svoj 40. rođendan, a slavlje koje su mu priredili obitelj i prijatelji zasigurno će još dugo ostati u lijepom sjećanju. Sve je započelo posebnim iznenađenjem od njegovih prijatelja iz Zrinske garde Čakovec, čiji je Hrvoje dugogodišnji i aktivni član. Gardisti su mu na svoj način uputili čestitku, čuvajući tradiciju, prijateljstvo i međusobno poštovanje koje ih povezuje.
No, iznenađenjima tu nije bio kraj. Drugi, još veći, dio slavlja pripremila je njegova supruga Miroslava, koja je organizirala rođendansku feštu na preloškoj Marini. Uz obitelj, rodbinu, kumove i prijatelje, vesela atmosfera nije nedostajala, a za glazbeni ugođaj pobrinuli su se popularni Frikovi, čije pjesme i ritam brzo podižu raspoloženje.
Uz smijeh, zagrljaje, zdravice i dobro društvo, Hrvoje je svoj 40. rođendan obilježio baš onako kako i treba – okružen ljudima koji mu najviše znače.
Hrvoje, želimo ti od srca sretan rođendan, puno zdravlja, radosti i lijepih trenutaka u godinama koje dolaze!
Tamburaška glazba u Međimurju ima dugu tradiciju, a posljednjih godina dobila je i novu, svježu energiju zahvaljujući Tamburaškom sastavu Gažeri. Riječ je o šest mladih glazbenika iz Donjeg Međimurja – iz Preloga, Kotoribe, Donjeg Vidovca, Donje Dubrave i Čukovca – koji već gotovo tri godine zajedno stvaraju prepoznatljiv zvuk i raspoloženje na svadbama, rođendanima, feštama i svim vrstama proslava.
Ideja o osnivanju benda rodila se upravo kroz folklor i KUD-ove. Većina članova odrasla je uz tamburu, nastupe i tradiciju, pa je bilo sasvim prirodno da se njihova glazbena priča pretvori u bend. Svaki od njih iza sebe već ima glazbeno iskustvo iz različitih sastava, što ih čini sigurnim, uvježbanim i, kako sami kažu, uvijek spremnima za dobru atmosferu.
Sastav čine: Štefan Štirinić – harmonika, Vilim Čituš – bisernica, Benjamin Štirinić – brač, Abel Madić – gitara, Renato Mikulan – bas i Vinko Oto – brač.
Kada nekoga spriječe privatne obaveze, svoje mjesto najčešće preuzima Damir Jakšić, na bas-harmonici.
Repertoar Gažera je širok – od tradicionalnih tamburaških skladbi i starogradskih pjesama, preko narodnih i zabavnih hitova, pa sve do domoljubnih pjesama. Prilagođavaju se publici i prigodi, bilo da je riječ o intimnoj obiteljskoj proslavi ili velikoj fešti pod šatorom.
Najčešće ih se može čuti u Donjem Međimurju, no njihova popularnost sve se više širi i po Varaždinskoj i Koprivničko-križevačkoj županiji.
Kažu da im je cilj jednostavan: “Svirati od srca i za srce, i ostaviti ljude s osmijehom.” Po svemu sudeći – u tome uspijevaju.
Kujica Tiara u čakovečki azil stigla je s ogromnim otvorenim tumorom. Nakon operacije otkriveno je da se radi o mastocitomu 4. stupnja, što je bila vrlo loša vijest. Nažalost, tumor se ubrzo počeo vraćati i ponovno rasti.
U skloništu su tada radili volonteri, među kojima je bila i veterinarka Eileen. Iako nije planirala udomiti psa, tjedan dana nakon što je otišla, javila se skloništu i rekla da ne može izbaciti Tiaru iz glave te da želi pružiti kujici preostalo vrijeme u miru i ljubavi.
Jučer je Tiara prevezena u svoj novi dom, gdje uživa pod skrbi iskusne dr. med. vet. Čuda se ipak događaju – Tiara će barem u posljednjim danima svog života osjetiti što znači imati dom i ljubav.
Sklonište zahvaljuje svima koji su pomogli s troškovima njezine operacije i terapija. Njihova podrška omogućila je Tiaru da doživi sretne trenutke koje svaka kujica zaslužuje.
Hrvatski Crveni križ ovih je dana obilježio Dan dobrovoljnih davatelja krvi, a prema najnovijem izvješću objavljenom na portalu Župan.hr, Međimurje je ponovno pokazalo da ima veliko srce – i to osobito žene. Naime, upravo je Međimurska županija jedna od onih s najvećim udjelom žena koje daruju krv, što je podatak koji govori mnogo o vrijednostima solidarnosti, empatije i zajedništva koje se njeguju u međimurskom kraju.
Prema podacima Hrvatskog Crvenog križa, tijekom 2024. godine u Hrvatskoj je prikupljeno 202.508 doza krvi, a u akcijama Crvenog križa njih 161.538 – čak 8.268 više od planiranog. HCK danas okuplja oko 150.000 aktivnih darivatelja, a lani je krv prvi put dalo više od 10 tisuća novih darivatelja, među kojima su žene sve zastupljenije.
Među županijama koje prednjače po broju darovanih doza u odnosu na broj stanovnika nalaze se Osječko-baranjska, Koprivničko-križevačka i Varaždinska županija, no ono što posebno plijeni pozornost jest podatak da upravo Međimurke čine među najvećim udjelom žena darivateljica u cijeloj Hrvatskoj. U Međimurskoj županiji, navodi Župan.hr, čak 1.251 žena doniralo je krv, što je oko 25 posto svih darivatelja, iznad nacionalnog prosjeka. Među njima je i Darinka Sović iz Kotoribe koja je krv dala 76 puta. O njoj smo nedavno pisali.
Ovaj podatak nije samo statistika – on govori o ženskoj hrabrosti, brizi za drugoga i tihoj, ali snažnoj spremnosti pomoći ljudima koje većina nikada neće upoznati. Darivanje krvi jedan je od najplemenitijih oblika humanosti, jer spašava živote neposredno i bez ikakve koristi za onoga tko daruje – osim osjećaja da je učinio nešto duboko dobro.
Hrvatski Crveni križ ove godine posebno naglašava važnost uključivanja mladih u akcije darivanja krvi. Međimurske žene, čini se, mogu tu biti snažan uzor – svojim primjerom, jednostavno i tiho, bez velikih riječi, ali s velikim srcem.
Danas, u nedjelju, na prostoru MESAP-a u Nedelišću održava se tradicionalni Sajam malih životinja, koji je i ove godine privukao velik broj izlagača i posjetitelja.
Na sajmu se mogu vidjeti razne vrste kunića, peradi, golubova i ptica, a mnogi posjetitelji uživaju u bogatoj ponudi domaćih proizvoda i rukotvorina.
Organizatori ističu kako je cilj sajma promicanje uzgoja malih životinja te poticanje interesa mladih za bavljenje ovom vrijednom tradicijom. Uz izložbeni dio, posjetitelji mogu razgovarati s uzgajivačima o načinima uzgoja i njege životinja.
Kako je u Nedelišću, pogledajte u našem videu i fotogaleriji Stjepana Hranilovića.
Na posljednjoj sjednici Vijeća Općine Donja Dubrava, pod točkom Razno govorilo se o pismu kritike na račun ovogodišnje manifestacije „Dani ljuka“ u Donjoj Dubravi, koje je u općinu poslao, sa zamolbom da se pročita svim vijećnicima i načelniku javno na vijeću, začetnik i prvi organizator „Dana ljuka“ Josip Sabol (pismo prilažemo na kraju).
„ORGANIZACIJA ‘DANA LJUKA’ BILA JE NUŽNO ZLO!“
Tako je predsjednik OV-a Romeo Čituš pročitao cijeli sadržaj pisma, u kojem je Sabol istaknuo kako je prva takva manifestacija prije 18 godina bila isključivo na teret njega i njegove obitelji te se hrana pripremala u njegovu domu, ali je kasnije zbog obima poslova organizacija prenesena na općinu, uz suradnju s njim, koji je zaslužan i za priznanje dobravskog ljuka kao sorte te kako pripremi svakog događanja prilazi ozbiljno i studiozno. Međutim, Sabol je organizaciju ovogodišnjih, 18. po redu „Dana ljuka“ organizacijski prozvao „nužnim zlom“.
Romeo Čituš
Istaknuo je nonšalantnost i neodgovornost ljudi koji vode općinu i ukazao kako se osjeća kao da je postao „višak“ organizaciji ovog događaja, ukazao je na nedostatak kulturnog poslijepodnevnog programa, nedolazak načelnika na sastanak i preferiranje Mažoretkinja Kotoriba umjesto domaćeg KUD-a za nastup. Rekao je i da općinski djelatnici nisu imali vremena uručiti poklon mažoretkinjama te da se Željku Sobotki poklon predao prije predavanja te kako se nakon manifestacije nije održao zajednički sastanak na kojem bi se sve raspravilo, tzv. „večera za pet“, koja je otkazana odlukom načelnika.
‘OVO JE NAPISALA NEPISMENA OSOBA’
Načelnik Damir Vidović na sjednici je odgovorio na ove kritike na način da se, očito pogođen ovom pismom, u prvom redu obrušio se na mnogobrojne pravopisne greške, tipfelere te greške u pisanju imena u ovom dopisu, a zatim i na sam sadržaj, odnosno činjenice iznesene u pismu.
– Ovo pismo je napisao netko tko je napola pismen ili nepismen, kad pogledate riječi, kao što su slaga, pozitiv stvari, Tamar… Nisam znao da u općini imamo nekoga tko se zove „Tamar“…. Nadalje, sastanak nije bio 8.8. već 7.8. i na njemu nisu sudjelovali Romeo Čituš i Tamara već Romeo Čituš i Monika. To je samo još jedan pokazatelj kako gospodin Sabol pristupa „ozbiljno i studiozno“ ovome, kad ne zna ni kad je točno bio sastanak niti tko je uopće prisustvovao. Također, napisao je da sam mu na njegov upit o tome zašto nisam bio na sastanku odgovorio da imam drugih 1650 problema osim njega. To nije istina, rekao sam 5 milijuna i 555 problema, koliko vrijedi i Palača Međimurske popevke – rekao je načelnik i nastavio:
– 25.8. sastanak Vidović – Monika… Gospodin Sabol nigdje ne piše da je na njegov prijedlog organizirana podjela zahvalnica izlagačima, koju su odradili Vidović i Monika. Nigdje ne piše ni da je gospodinu Sabolu dogovorena i plaćena radijska emisija. Nadalje, nastup mažoretkinja dogovorila je predsjednica Odbora za turizam. Poklon koji je dao Anđelko Peranec, uz njega je bila djelatnica općine Monika Žinić, a to što gospodin Sabol nije gledao pa ne zna, je njegov problem. Nastup KUD-a Podturen dogovoren je naknadno prilikom dolaska, no KUD Podturen nije nastupao, a ni to ne zna gospodin Sabol!
Josip Sabol
„SOBOL JE SJEDIO ZA STOLOM S VARGOM I NIJE NAM NI PRIŠAO“
Josip Sabol je u dopisu napisao i da ga je iznenadio „propust djelatnika predaja poklon košarice profesoru Željku Sobotki“, što je načelnik Vidović komentirao:
– Sobotka je došao sa suprugom i sjedio sa mnom za stolom, dok je gospodin Sabol sjedio za stolom s gospodinom Vargom i nije pristupio gospodinu Sobotki, s kojim sam ja razgovarao sat vremena. S obzirom na obveze kasnije, poklon mu je bio tada uručen.
Sobol je napisao i „Ove negativne stvari je trebalo raspraviti na zajedničkom druženju voditelja i napravljenom rezimeu i predajom zahvalnica zaslužnima, „takozvana večera za 5“ otkazan vašom odluku jer nemam nikavu ljudsku poruku“. Načelnik Vidović je ovo komentirao:
„DONESITE MI DOKAZE ZA ‘VEČERU ZA 5!“
– Svima su zahvalnice bile predane na Danima ljuka, isto kao i gospodinu Sabolu. Pozivam javno gospodina Sabola neka dostavi moju odluku kojom sam otkazao „večeru za 5“, ako je uopće trebala biti. U općini nema ni jednog zapisa o zajedničkom druženju i rezimeu od prijašnjih 17 ovih manifestacija. Pozivam ga javno da tu donese zapisnike o dosadašnjim zajedničkim druženjima i rezimeima što je trebalo napraviti i popraviti. Za mjesec dana bit će sjednica vijeća i nadam se da će moju odluku i zapisnik s tzv. „večere za pet“ dostaviti općini, kao što je dostavljeno ovo pismo!
Načelnik Damir Vidović
– Ovo pismo gospodina Sabola puno je laži i neistinitih stvari jer je 90 posto odrađeno od strane općine. Neću više ništa komentirati – na kraju je zaključio načelnik Damir Vidović.
Načelnik Damir Vidović, župan Matija Posavec i osnivač Dana ljuka Josip Sabol na Danima ljuka 2025.
MARIJAN VARGA: „NAČELNIČE, POZOVITE GA NA JEDAN LIJEPI RAZGOVOR’
Za riječ je zamolio vijećnik i bivši načelnik Marijan Varga, koji je naizgled pokušao izgladiti situaciju:
– Ja sam sa Sabolom ovo počeo raditi, a Sabol je zaista dao cijelog sebe u to. Izvisili smo u jednom segmentu s obrtničkim sajmom i trebali smo se posložiti. Sabol je našao Sobotku, koji je to posložio i da dobravski ljuk bude certificirani proizvod po nutritivnoj vrijednosti to je bila Sabolova ideja i uz pomoć Duge, čiji je bio prije predsjednik, realizirani su naši Dani ljuka. Ovo su teške riječi i ne treba ih koristiti netko tko je bio u tome i koji nije od toga imao previše koristi, ili čak i trošak… Sabol je uvijek htio tu da idemo, napravimo nešto i da Dobrava po nečemu bude prepoznata…
Dobravski ljuk
Ne podržavam vas načelniče previše u kritikama oko pravopisa i datuma. Sabol je zaljubljen u to i pisao je s emocijama, a kad pišeš s emocijama nastaju greške… A to nije nepismenost, to je druga priča. Predlažem da se sjednete s njim, da ga pozovete na jedan lijepi, kulturan razgovor i da se zadrži i dalje. Najmanje 50 posto ljudi ovdje dolaze radi njega, a ako on njima kaže to je bedastoća, morat ćemo zatvoriti Dane ljuka, što je velika šteta. Također, ističe nam licenca za dobravski ljuk i trebalo bi razmišljati da se ona produži. Po meni, malo emocije smanjite, načelniče i otiđite se porazgovarati s njim – zaključio je Varga.
Marijan Varga
„NEĆU DOPUSTITI DA ITKO VRIJEĐA DJELATNIKE OPĆINE!’
Načelnik Vidović mu je rekao da zna da je taj čovjek dao sebe za Dane ljuka i svaka mu čast, ali:
– Neću dopustiti da djelatnike općine naziva nesposobnima, kakve god bile njegove emocije! Niti sam ja savršen, niti je gospodin Sabol savršen i svi možemo griješiti, ali kad počne s riječima kao što su „ne želim sudjelovati u vašim nesnosnostima“ i sl.? Moje teške riječi? Morate znati da je to pismo došlo nakon što je gospodin Sabol dobio obavijest od komunalnog redara da počisti svoje zemljište. Neću dozvoliti da bilo tko proglašava nesposobnima djelatnike općine, jer su oni odradili 90 posto stvari. Tamara je došla, imala hodogram i išla „to, to i to“, gospodin Sabol je to odobrio i na njegovu inicijativu Monika i ja smo radili zahvalnice. Sve smo prihvatili! A onda dođe ovakvo pismo. Sori, ali to je neprihvatljivo!
OPĆINA I DALJE PODRŽAVA MANIFESTACIJU „DANI LJUKA“
Vijećnica Renata Vučenik pitala je namjerava li općina, bez obzira na nesuglasice Sabola i većine djelatnika, i dalje podržavati Dane ljuka, na što je načelnik rekao kako nikad nije bila riječ da se Dani ljuka ukidaju te će naravno podržati njihovo daljnje održavanje. Jedino o čemu su razmišljali, istaknuo je, bilo je kamo će staviti sve veći broj posjetitelja.
Dani ljuka 2025
Predsjednik OV-a Romeo Čituš je istaknuo kako su djelatnici uložili jako puno truda u organizaciju Dana ljuka te se ne slaže u ovakvom pristupu gospodina Sabola. Pročelnica Monika Žinić je samo naglasila i kako je ove godine bilo najviše izlagača u odnosu na prijašnje godine te kako su, kad su im dijelili zahvalnice, svi izrazili zadovoljstvo i želju za ponovnim dolaskom.
Monika Baranić iz Gradinovca uskoro će proslaviti svoj 32. rođendan, no prije toga jučer je obilježila poseban datum – svoj šesti rođendan života. Na torti je zapalila samo jednu svijeću, koju je zamislila kao simbol nade, zahvalnosti i novog početka.
Dan koji joj je promijenio život
„Bio je to dan kada sam prije šest godina dobila dijagnozu karcinoma debelog crijeva“, započinje Monika. „Otišla sam u bolnicu misleći da nije ništa strašno, a onda sam čula one najgore riječi koje nijedno dijete ne bi smjelo čuti. Rekli su mi da se oprostim od svojih jer možda neću preživjeti operaciju – da se radi o zloćudnom tumoru.“
No, umjesto da se preda, Monika je tada odlučila boriti se.
„Sjećam se suza i pogleda mog tate koji je govorio mami o mom ‘podstanaru’, misleći na zlo u meni. Sjećam se i suza svog djeteta koje odlazi bez zagrljaja. Tada sam si rekla samo jedno: Neću odustati!I nisam. Uspjela sam. Kirurg je uspio. I oni gore, koji su me čuvali. Zato slavim svoj rođendan, ali ne onaj kada sam se rodila, nego onaj kada sam se ponovno probudila i rodila – dan kad sam pobijedila ono što su rekli da je nepobjedivo“, ponosno kaže Monika.
Život nakon pobjede
„Buđenjem su stigle i moje stome, moj ožiljak – moja medalja hrabrosti i dokaz da sam preživjela. Mjeseci i godine prolazili su, bolnički hodnici postali su moj drugi dom, sestre moja obitelj, a kirurzi najbolji prijatelji. Znala sam ono što oni nisu – da nema bolesti jače od mog duha“, dodaje.
Unatoč svemu, Monika je ostala snažna. „Bilo je trenutaka kad je sve bilo nepodnošljivo, ali odustajanje nikada nije bila opcija. Imala sam ono što mi dijagnoza nije mogla oduzeti – vjeru, ljubav, prijatelje, obitelj i svoje dijete.“
Šest godina kasnije, Monika ne slavi samo sebe – slavi život. „Zato ne gasim svijeću na torti, nego palim svjetlo nade. Za sve nas. Za one kojima su rekli da nemaju šanse, a sami su je stvorili. Za one koji misle da su slabi, a u sebi nose snagu koju još nisu otkrili. Nikada ne odustaj. Neka govore brojeve i statistike, ali ti budi iznimka. Ti budi priča o pobjedi“, poručuje Monika.
Danas – simbol nade i inspiracija drugima
„Tu sam, smijem se i volim. Živim zbog sebe, zbog onih koje volim i onih koji vole mene. Kad pogledam iza sebe, vidim put prekriven ožiljcima, ali i svjetlom. Svaki korak, svaka suza i svaka borba dio su priče zbog koje danas stojim uspravno. Dišem, volim, postojim, putujem i plešem. Sretan mi šesti rođendan! Život je moj najljepši poklon“, zaključuje Monika.
Danas je Monika predsjednica ILCO kluba Županijske lige protiv raka Čakovec. Aktivna je, vedra i uvijek spremna pomoći drugima koji prolaze kroz slične borbe. Svojim primjerom, osmijehom i optimizmom pokazuje da se i iz najtežih trenutaka može roditi novi život.
