Punih pet godina restoran Stari grad u Čakovcu vodi svoje goste kroz gastronomsku priču koja u korijenima međimurske tradicije traži nadahnuće za stvaranje finoća u kojima je moderno kulinarstvo sljubljeno s prstohvatom povijesti i oplemenjeno lokalnim namirnicama iz kojih izviru mirisi i okusi međimurske duše. Njihovi tanjuri prepuni su ljubavi koju prema gostima i hrani dijele Dejanira i Jerko Rajher. Dovoljno je provesti nekoliko minuta u njihovom društvu kako biste shvatili da su onome što rade predani čitavim svojim bićem, kao i da su njihova topla i otvorena srca glavni začin čudesnim jelima koja pripremaju. Iza njih je dugačko putovanje prema cilju kojem su danas potpuno posvećeni, a prati li se put kojim su došli do njega shvatiš da im je jednostavno bilo suđeno na njemu se sresti.
-Školovanje za konobara počeo sam već s 14 godina. Mladenački san bio je raditi na brodu i vidjeti svijet. To me uvelo u ugostiteljstvo koje sam učio radeći. Počelo je tijekom školske prakse u Ribljem restoranu, a tada sam često uskakao i kao ispomoć na svadbama. To mi je uvelike pomoglo razviti radne navike. Osim toga, u to vrijeme radila je „stara garda“ konobara i voditelja restorana od kojih si mogao mnogo naučiti. Svi su se trudili da sve bude na visokoj razini, što danas i nije uvijek slučaj. U svemu tome dočekao sam i taj odlazak na brod gdje sam stekao dragocjeno iskustvo koje sam po povratku kući nadograđivao. Znanje i iskustvo potrebno za voditelja restorana brusio sam u Ribljem restoranu, Terbotzu, Palatinu, Šamperu i sve mi je to pomoglo ovaj posao upoznati u tančine i u njegovom organizacijskom i logističkom dijelu. Jednako tako, samo vas praksa može pripremiti za donošenje odluka kakve svaki voditelj objekta mora donositi svakog dana. U vrijeme korone ponuđeno nam je vođenje ovog lokala i koliko god je to bio veliki izazov, posebno s obzirom na tadašnju situaciju, odlučili smo ga prihvatiti smatrajući da nam sve što smo prošli daje čvrste temelje za tako nešto, svoj put opisuje Jerko.
-Školovala sam se za tekstilnog dizajnera, ali kada nisam uspjela naći posao u struci, krenula sam dalje. Uvijek su me privlačili dinamični poslovi i to me, igrom slučaja , dovelo u ugostiteljstvo. Ovaj posao u potpunosti odgovara mojem temperamentu i karakteru. Komunikativna sam, volim ljude, volim učiti i veseli me raditi više stvari istovremeno kada je to potrebno. Dopalo mi se što sam kroz sve to mogla izraziti svoju kreativnost. Dijelom sam pri tome koristila i znanje stečeno tijekom obrazovanja, posebno u dekoriranju našeg restorana ili aranžiranju svakog tanjura što nam je osobito važno. Jednako nam je tako bitna i komunikacija sa svakim našim gostom. Kroz ovaj posao upoznaješ različite ljude i, na neki način, stekneš praktičnu diplomu iz psihologije. Već u prvih par rečenica možeš procijeniti gosta, način na koji ćeš mu se obraćati i poslužiti ga, prepoznati i ispuniti njegove želje koje su, kada je gastronomija u pitanju, često osebujne i specifične. Susretneš se i s dobrim i lošim stranama, a sve te to formira i dovede do razine na kojoj smo danas. Lijep je osjećaj znati da si gostima popravio raspoloženje i učinio im dan boljim, iznosi svoja iskustva Dejanira.
Za njih i njihovo osoblje gost je uvijek u središtu pažnje.
-Svaki naš gost mora osjetiti da je dobrodošao i da mu boravak kod nas bude jednako ugodan kao da je kod svoje kuće. Naši su nam zaposlenici proširena obitelj i upravo takvu obiteljsku atmosferu želimo njegovati i u našem lokalu. U pristupu gostima i prezentaciji jela svi naši konobari imaju slobodu učiniti to na sebi svojstven način. Unijeti dio sebe i vlastitog iskustva u ono što prenose gostima. Oni kušaju sva naša jela kako bi svojim riječima i emocijama taj doživljaj mogli podijeliti s gostima. Želimo da su u tome opušteni i spontani, ne inzistiramo na njihovom pretjerano strogom dress codeu upravo zato jer je za nas najvažnije ono što je na tanjuru. Želimo da i prije nego što gost sam kuša može osjetiti kakav ga kulinarski doživljaj čeka, nastavljaju razgovor u jedan glas Dejanira i Jerko.
Njihova ponuda postala je prepoznatljiva po lokalnim namirnicama koje su, ovisno o sezoni, uvijek svježe i vrhunske kvalitete.
Ponosni smo što gotovo sve imamo svoje. Počevši od uvijek svježeg, sezonskog povrća, koje dolazi s naših lokalnih OPG-a. Na našim počecima trebalo im je vremena da bi u potpunosti shvatili što od njih želimo, ali sada je međusobna suradnja i povjerenje na vrlo visokoj razini. Ponekad se desi da nam pojedini OPG ne može osigurati dovoljne količine ili ne raspolaže namirnicom koju tražimo. Zato surađujemo s većim brojem lokalnih dobavljača i sa svima smo iznimno zadovoljni. Od povrća do vina, Međimurje se može pohvaliti namirnicama visoke kvalitete. Naši su ljudi skromni i samozatajni, ponekad i previše, ne vole govoriti o onome što rade u superlativima, ali činjenica da je se iznimno trude da bi njihovi proizvodi bili vrhunski. Često i bolji od nekih iz drugih sredina koje svoje proizvode dižu u nebesa. Ponosni smo, također, na vlastitu proizvodnju mesa z tiblice, kobasica, kruha, focaccie, mlinaca, njoka, tjestenine i brojnih drugih proizvoda. I svi naši deserti, primjerice, imaju naglašeni domaći štih. Ne težimo slastičarskoj perfekciji, ali trudimo se naše slastice domaće recepture dovesti do savršenstva. Tim su nam draže reakcije naših gostiju koji to prepoznaju. Tako nam je, svojevremeno, došla starija gošća i pitala tko je pekao gibanica s kojom se baš namučili taj dan. Pokazalo se da je ona sam bila kuharica, koja je čitav svoj radni vijek pripremala međimursku gibanicu. Rekla je da već dugo nije jela tako dobru kao kod nas. Upravo to je za nas najveći kompliment i potvrda onoga što radimo, govore naši domaćini.
Pitali smo ih i kakvi im gosti dolaze i odakle te pripremaju li im i kakva nova iznenađenja.
-Veseli nas što nam dolaze gosti svih generacija i to iz cijele Hrvatske, pa i šire. To nam omogućuje da goste iz našeg kraja podsjetimo na međimursku gastronomsku tradiciju, odnosno da je predstavimo onima iz drugih sredina. Ozbiljnija i zahtjevnija publika više bira tradicionalna jela koja traže složeniju i dužu pripremu, poput race, kokota, jelena, raznih jušnih jela, ragua i slično. Mlađu publiku većinom privlače jednostavnija jela kao što su tjestenine, rižoto, salatni tanjuri i drugo. Mada će i oni često krenuti u gastronomsko istraživanje međimurske kulinarske tradicije. Veseli nas što su brojni mlađi gosti oduševljeni međimurskom gibanicom, a otkriće im je međimurska kava. Mi smo među rijetkim lokalima koji je još uvijek pripremaju. Dijelom je razlog i vrijeme u kojem živimo, sve je nekako ubrzano i kava se pije s nogu, a nekada je, primjerice u Međimurskoj hiži, ispijanje međimurske kave bio ritual koji je trajao i po pola sata. Jednako nas tako raduje što nam dolazi sve više mladih obitelji s djecom iz različitih krajeva. Posjet Muzeju i Riznici te ručak kod nas pretvore u jednodnevni izlet u kojem istinski uživaju. Jedna od novosti koju pripremamo gostima su ručkovi s različitim menijima koje ćemo, svakodnevno od 11 do 17 sati, nuditi našim gostima po vrlo pristupačnoj cijeni od 16 do 18 eura, iznosi nam lijepu novost obitelj Rajher.
Smješteni u Starom gradu Zrinskih osjećaju obvezu i odgovornost da njegovu povijest obogate prigodnom ponudom.
-Lokacija na kojoj se nalazimo je velika odgovornost, ali i veliki izazov. Za nas je to pozitivan i poticajan osjećaj koji nas stalno tjera naprijed. Tako smo osmislili i Večeru Zrinskih. Njeni počeci sežu još u doba Šampera, ali je u međuvremenu ovaj vrijedan turistički proizvod osmišljen u cijelosti kao jedinstveno i posebno iskustvo. U tome nam je veliku pomoć pružila TZ Međimurske županije i njezin direktor Rudi Grula. Ranije se cijela priča bazirala na oproštajnom pismu upućenom Katarini Zrinski, ali danas je nadograđena predstavom Oproštaj te predivnim međimurskim popevkama. Tako je zaokružena u cjelinu čiji su temelj jelovnici bazirani na knjizi Kako se blagovalo u dobra Zrinskih predstavljeni u duhu moderne gastronomije. Uz to ide prezentacija Pušipela pojedinih međimurskih vinara, kao i kušanje drugih međimurskih vina, otvaranje šampanjca sabljom, pucanj iz topa čime se nekada iskazivala počast gostima, kao i dobrodošlica Zrinske garde, opisuju nam ovaj izniman doživljaj Dejanira i Jerko.
Kada razgovarate s njima teško je vjerovati što su sve postigli u samo pet godina, ali tim više ne čudi što i dalje imaju velike planove.
-Sve ono što smo dosada radili dobro, ubuduće želimo raditi bolje. Standard usluge koju pružamo našim gostima ne smijem imati granice, ni ograničenja. Drago nam je što nas u tome prate i naši zaposlenici koji u našem radu pronalaze inspiraciju i za nastavak vlastitog obrazovanja u ovom segmentu. Naglasak na domaće, lokalno i sezonsko ostaje i dalje te se nadamo da ćemo dodatno proširiti krug vrhunskih dobavljača s kojima surađujemo. Put kojim idemo je utaban, postavljeni su mu čvrsti temelji, ali uvijek ostajemo otvoreni za sve ono čime našim gostima možemo poboljšati i unaprijediti doživljaj ne samo našeg restorana, nego cijele naše sredine. Mi ovdje ne predstavljamo samo sebe, nego i čitavu našu zajednicu i uvijek ćemo se truditi prezentirati Čakovec i Međimurje u najboljem mogućem svjetlu, s puno ponosa poručili su naši sugovornici.
Staza i put su utabani povratka nema ali smo uvijek otvoreni za novitete pri čemu uvijek želimo uključiti prezentaciju cijele zajednice jer ovdje ne predstavljamo samo sebe
Domaće, lokalno,
