Danas, 3. prosinca obilježavamo Dan osoba s invaliditetom, dan posvećen snazi, dostojanstvu i upornosti ljudi koji se svakodnevno suočavaju s izazovima koje mnogi ni ne primjećuju. U toj borbi posebno se ističe Zdravko Soldo iz Strahoninca, čija je životna priča snažan podsjetnik na hrabrost, obiteljsku podršku i nepokolebljiv duh.

Život Zdravka Solde tog 12. svibnja 1986. godine zauvijek se promijenio. Do tada je živio mirnim obiteljskim životom sa suprugom Marijom i sinovima Ivanom i Stjepanom, tada četverogodišnjakom i šestogodišnjakom. Samo tjedan dana nakon proslave 29. rođendana teško je stradao u prometnoj nesreći. Od tog dana počinje borba duga gotovo četiri desetljeća, borba za svaki pokret, za svaki novi dan, za dostojanstven život unatoč teškoj dijagnozi tetraplegije C5–C6.

U vrijeme nesreće dijagnostika nije bila razvijena kao danas. Magnetska rezonanca nije postojala, a rendgenske snimke nisu otkrivale ozbiljnost ozljede. Tek se kasnije pretpostavljalo da je iskočeni vratni pršljen prilikom vraćanja oštetio moždinu. Zdravko je 49 dana proveo na intenzivnoj njezi, s fiksatorima u lubanji i kanilom uz stalnu potrebu aspiracije, što se supruga Marija s tugom, ali i ponosom, prisjetila.

‘Bog uvijek nešto ostavi’

Uslijedila je dugotrajna rehabilitacija, najprije osam mjeseci u Ljubljani gdje su ih neprestano educirali i pripremali za drugačiji način života, potom od proljeća 1987. godine nastavak u Varaždinskim Toplicama. Učio je Zdravko ponovno jesti, držati žlicu, raditi osnovne pokrete. Posebno pamti medicinsku sestru Ljiljanu koja ga je strpljivo poticala – Soldo, ja imam vremena – znala je reći. Uz posebne žlice s nastavkom i rukavice za vježbu s utezima, polako se vraćao u život. – Najbolji lijek je rad, kako za zdravog, tako i za bolesnog čovjeka – kaže Zdravko koji nikada nije klonuo duhom. 

Po struci je agronom ekonomskog smjera, a onomad je čak upisao i poslijediplomski studij koji silom prilika nije završio. Uporan i dosljedan, s vremenom je, unatoč svim preprekama, napredovao do te mjere da je mogao davati instrukcije iz matematike i fizike te uspješno voditi knjigovodstvo za obrtnike i tvrtke. Do 2015. godine vodio je knjige za više od dvadeset subjekata, pa čak i za nogometni klub, a kroz njegove instrukcije prošlo je oko 150 učenika.

-Bog uvijek nešto ostavi, kaže Zdravko Soldo. – Medicinske sestre su govorile dobro da je desna ruka ostala pokretna pa sam mogao pisati i računati. – dodaje.

Danas, kada bolest ide svojim tokom, a godine se slažu, podrška osobnih asistentica igra veliku ulogu. Netom je stigla i osobna asistentica Biljana koja mu pruža bezrezervnu podršku. Naime, Zdravko Soldo osjeća promjene vremena, lijeva strana tijela mu okoštava. Asistentice Biljana Habek i Katarina Drobac izDruštva osoba s tjelesnim invaliditetom  izmjenjuju se svaka u pola radnog vremena budući da Zdravko ima pravo na asistenciju na puno radno vrijeme.

Biljana već dvije godine svakodnevno brine o njemu i kaže kako je obitelj Soldo postala njezin drugi dom – Ovo okruženje meni puno znači, prolazimo sve zajedno. Nekada čak i oni tješe mene – priznaje. Zdravko u šali dodaje – Asistentice su odlične, ali žena je žena!

Velika snaga duha i vječiti optimizam

Njegova supruga Marija, edukacijski rehabilitator u mirovini, godinama je bila oslonac obitelji. I sama ističe koliko je snaga duha presudna, a dodaje kako su djeca od malih nogu bila uključena u brigu, sve se prilagođavalo i usklađivalo, a obiteljska bliskost ostala je najčvršći temelj njihova života.

Posebnu podršku obitelji pruža i Zlatko Domjanić koji je i i sam osoba s invaliditetom, a također je dio DOSTI-a. – Potrebna je empatija i osjećaj poziva za ovaj posao – ističe Zlatko, koji je Zdravka upoznao još 2022. kroz javne radove te mu je i danas podrška.

Obitelj Soldo danas broji šest unuka koji unose radost u njihov dom. Često odlaze u crkvu, njeguju tradiciju i drže se duhovne snage koja ih prati cijelog života. – Može vam netko dati vreću novaca, ali najvažnije je da vam da ruku, podršku – ponavlja Zdravko, dok Biljana ističe – Oni žive vjeru. Uvijek su topli, pozitivni i nikad jedan drugome ne govore teške riječi.

Gotovo četiri desetljeća nakon nesreće, Zdravko i dalje zrači pozitivom i upornošću. Medicinske sestre nekoć su mu govorile – Soldo, ti nisi zabadava u ovoj sobi. Njegova životna priča to potvrđuje – nebrojeni su razlozi zbog kojih je svojim primjerom postao simbol ustrajnosti, obiteljske snage i dostojanstva.