Zbog izvođenja radova na sanaciji habajućeg sloja asfalta u Ulici Tome Masaryka te dijelu Ulice Ivana Gorana Kovačića, na dionici između Ulice Tome Masaryka i Ulice ZAVNOH-a u Čakovcu, od 1. do 3. srpnja 2026. godine bit će uspostavljena privremena regulacija prometa.
Za vrijeme trajanja radova promet će biti preusmjeren na obilazni pravac koji vodi Ulicom Ivana Mažuranića i Ulicom ZAVNOH-a. Privremena prometna signalizacija bit će postavljena u skladu s važećim propisima kako bi se osigurala sigurnost svih sudionika u prometu te omogućilo nesmetano izvođenje radova.
Regulacija prometa organizirana je na način da se u najvećoj mogućoj mjeri smanje poteškoće u prometovanju i izbjegnu veći zastoji.
Mole se građani i svi sudionici u prometu za razumijevanje, poštivanje privremene prometne signalizacije te povećan oprez tijekom izvođenja radova.
Varaždinski biskup Bože Radoš u nedjelju 28. lipnja 2026., tijekom nedjeljnoga misnog slavlja u župi Pohoda Blažene Djevice Marije u Macincu, krstio je Josipa, peto dijete Nikole i Ivane Tkalec.
Svetom obredu krštenja nazočili su domaći župnik Filip Jakupec te biskupov tajnik Mišel Kovačević. Uz okupljenu župnu zajednicu i rodbinu, u slavlju su sudjelovali i starija braća i sestra krštenika: Mato, Ana Marija, Ivan i Petar.
U prigodnoj homiliji, polazeći od evanđeoskoga ulomka nedjelje (Mt 10,37-42), biskup Radoš podsjetio je kako se u liturgijskom vremenu kroz godinu sluša Isusova priprava apostola za poslanje. Tumačeći taj ulomak, obitelji Tkalec i okupljenim vjernicima poručio je da Bog u životu vjernika i obitelji treba biti ispred svega te da djeca povjerenje u Boga stječu gledajući povjerenje svojih roditelja. Govoreći o križu i darivanju, naglasio je da nema rasta bez darivanja te pozvao sve nazočne da se uče darivati u malim stvarima, korak po korak i dan za danom.
Biskupova prisutnost na slavlju krštenja petog i svakog sljedećeg djeteta u obitelji znak je podrške obiteljima koje otvorena srca prihvaćaju dar života, kao i ohrabrenja na njihovu putu vjere i obiteljskog zajedništva.
Antonia Ružić danas će po prvi puta zaigrati u glavnom dijelu najvećeg svjetskog turnira na travi Wimbledona. Nakon što joj je u petak ždrijeb dodijelio Emmu Raducanu, jučer je stigla šokantna vijest o povlačenju najbolje domaće tenisačice s turnira u Londonu zbog ozljede. Tako će Tonka u prvom kolu trećeg Grand Slama sezone igrati protiv latvijske igračice Darje Semenistaje, 102. tenisačice svijeta. Ona je u kvalifikacijama svladala Šiškovu i Hibino, da bi u odlučujućem meču izgubila od Gasanove., ali je, nakon povlačenja Raducanu, “upala” u turnir kao “sretna gubitnica”.
Za nas je najvažnije da Tonka u današnji dvoboj uđe potpuno spremna i zdrava. Prošlog tjedna je i sama, u dvoboju s Marčinko, “zaradila” bolno istegnuće tetive, ali pokazalo se da ozljeda nije toliko teška da bi spriječila njezin nastup. Već u četvrtak krenula je s treninzima i nadamo se da će protiv Semenistaje biti na sto posto.
Osim promjene suparnice, Tonka sada ima i drugačiji raspored. Trebala je igrati na terenu broj 1 od 14 sati, ali sada će igrati na terenu broj 17, drugi meč dana, ne prije 13 sati. Biti će to njihov drugi meč, a Semenistaja je uvjerljivo dobila prvi, odigran prošle godine u sklopu kvalifikacija BJK Cupa. Nadamo se da je Tonka izvukla pouke iz tog dvoboja i da će odnos snaga na “svetoj” travi All England Cluba ići u njezinu korist. Eventualna pobjeda u drugom bi je kolu vodila na bolju iz meča Ostapenko – Dart.
Svoj prvi meč u Wimbledonu, s kojim završava sezona na travi, ali i prvi dio ove sezone, Tonka dočekuje na 61. mjestu svjetske rang-liste. Prolazak dalje nosi 60 bodova i uspon na ljestvici, pa bi današnja pobjeda bila tim važnija i slađa. Našem teniskom čudu iz Orehovice držimo palčeve da dođe do svoje druge Grand Slam pobjede.
Subota, 27. lipnja 2026. godine, ostat će upisana zlatnim slovima u povijest Pribislavca. Završena je 50. jubilarna Pribislavijada, jedan od najdugovječnijih malonogometnih turnira u Međimurju, a slavlje je pripalo ekipi Crni biseri koja je u spektakularnom finalu svladala Podgoricu rezultatom 3:2. Istoga dana predstavljen je i novi hodometni sastav sastavljenod klupskih legendi NK Poleta Pribislavec, čime je obilježavanje velikog jubileja dobilo dodatnu simboliku.
Pribislavijada je donijela mnoštvo uzbudljivih dvoboja, atraktivnih poteza i neizvjesnih završnica, a veliko finale opravdalo je sva očekivanja. Crni biseri do pobjedničkog su pehara stigli nakon velikog preokreta protiv Podgorice te zasluženo ponijeli naslov pobjednika jubilarnog izdanja Pribislavijade.
Njihov uspjeh posebno dobiva na vrijednosti zbog činjenice da su upravo Crni biseri jedina momčad koja je nastupila na svih 50 dosadašnjih izdanja Pribislavijade. Time su još jednom potvrdili svoju povezanost s turnirom i ispisali još jedno vrijedno poglavlje njegove bogate povijesti.
Ni susret za treće mjesto nije razočarao gledatelje. Grofovi i Krešeki & Co odigrali su odličnu utakmicu koja je nakon regularnih 3:3 otišla u raspucavanje penala. Više koncentracije imali su Grofovi koji su na kraju osvojili treće mjesto.
Organizatori su po završetku turnira uručili i pojedinačna priznanja najboljim pojedincima. Za najboljeg igrača proglašen je Predrag Višnjić iz Crnih bisera, dok je naslov najboljeg strijelca osvojio njegov suigrač Santino Debelec s čak 23 postignuta pogotka. Priznanje za najboljeg vratara pripalo je Niki Trupkoviću iz Podgorice.
Posebno emotivan trenutak uslijedio je uoči finalne utakmice kada je NK Polet Pribislavec predstavio svoju prvu hodometnu ekipu, sastavljenu od klupskih legendi. Novi sastav odigrao je dvije revijalne utakmice protiv ekipa HU Belički prijatelji i Starih šmekera iz Goričana, a susreti su protekli u prijateljskom ozračju, uz brojne uspomene i veliko zanimanje publike.
Nakon utakmica druženje je nastavljeno u tradicionalnom “trećem poluvremenu”, gdje su se okupili bivši i sadašnji igrači, navijači i prijatelji kluba. Iz NK Polet poručuju kako je osnivanje hodometne ekipe tek početak jedne lijepe sportske priče koja će okupljati veterane i čuvati bogatu tradiciju kluba.
Organizatori su zahvalili svim ekipama, sucima Tomislavu Čurili, Jadranu Kukovcu i Ivanu Žgancu te brojnim volonterima, prijateljima kluba i navijačima koji su svojim angažmanom pomogli da 50. Pribislavijada bude dostojna velikog jubileja. Jubilarno izdanje još je jednom pokazalo koliko ovaj turnir znači Pribislavcu i međimurskom nogometu te potvrdilo da njegova priča uspješno traje već punih pola stoljeća.
Naš hrvatski košarkaški drugoligaš Međimurje iz Čakovca u petak je ugostio jednu od najspektakularnijih momčadi koja je posljednjih godina gostovala u našem kraju – Oklahoma Baptist Bison, člana NCAA Division II, drugog ranga jedne od najjačih košarkaških liga na svijetu.
Atraktivnost američke momčadi prepoznali su i ljubitelji sporta i košarke koji su do posljednjeg mjesta ispunili tribine sportske dvorane II. OŠ Čakovec.
Unatoč visokim temperaturama, više od 300 gledatelja stvorilo je odličnu atmosferu i tijekom cijele utakmice glasno bodrilo domaću momčad i uživalo u atraktivnim potezima s jedne i druge strane, ali ponajviše u zakucavanjima američke ekipe koja su izmamila uzdahe i pljesak.
Naša je ekipa u susret ušla oslabljena neigranjem nekoliko standardnih igrača, a momčad se samo za ovu utakmicu vratila iz ljetne stanke i praktički uskočila u trening, no unatoč tome svi su igrači dali svoj maksimum kako bi pružili što jači otpor sjajnoj američkoj ekipi.
Američka ekipa su tijekom susreta pokazala je svu raskoš moderne košarke – brzinu, atletiku, atraktivna zakucavanja i odličnu tranziciju, pruživši publici pravi košarkaški spektakl.
U Hrvatsku su stigli u jakom sastavu koji je bio polufinalist NCAA II. divizije u netom završenoj sezoni, uz nekoliko novaka koji se bore za sastav u novoj sezoni.
Iako je utakmica protekla u prijateljskom i revijalnom tonu, obje su momčadi igrale natjecateljski i s velikom željom, a naši su igrači imali priliku steći vrijedno iskustvo te iz prve ruke vidjeti i naučiti mnogo od jedne od najboljih NCAA Division II momčadi.
Na kraju je rezultat glasio 48:106 u korist Oklahoma Baptist Bisona, no ovoga je puta rezultat bio u drugom planu.
Ono što će ostati u sjećanju jest vrhunska atmosfera, ispunjena dvorana, odlična promocija košarke i zajednička fotografija obje momčadi za uspomenu na jedan poseban sportski događaj u Čakovcu.
Za Međimurje su igrali: Šarić 12 (1×3), Gašparić 13 (2×3), Palić 2, Zaspan 2, Božić 16, Kraljić, Pongrac, Drvenkar i M. Novak 3 (1×3). Treneri: S. Novak, D. Krajačić.
Oklahoma Baptist Bison igrala je u sastavu: Dupfee 4 (1×3), Brown 15 (1×3), Fuller 17, Coner 8 (1×3), Lipolldt 6 (2×3), Curry 9 (1×3), Sheriff 7 (1×3), Bearden 9, Hodge 13, Naito 8 i Madrid 10. Treneri: Eaker, MJ Smith.
-Zahvaljujemo se igračima, stručnom stožeru Oklahoma Baptist Universityja predvođenom trenerom Eakerom, svim gledateljima, volonterima i partnerima koji su svojim doprinosom omogućili da ovaj međunarodni sportski događaj bude pravi uspjeh, poručuju iz KK Međimurje Čakovec.
U subotu je OBU Bisons odigrala još jedan meč, protiv pomlađene ekipe prvaka II. muške lige sjever Radnika iz Križevci i zabilježila također uvjerljivu pobjedu, dok su prije dolaska u Međimurje također zabilježili dvije visoke pobjede protiv juniorske ekipe Kvarnera iz Rijeke.
Kao što smo već javljali, nakon svete mise i procesije kroz mjesto, danas je u Gardinovcu svečano otvorena Etno kuća, a Udruga građana Gardruža obilježila je 25 godina djelovanja.
Da Etno kuća danas izgleda ovako lijepo, zaslužne su vrijedne ruke članica i članova Udruge građana Gardruža, koji su tijekom obnove uložili mnogo vremena, truda i ljubavi kako bi sačuvali dio međimurske baštine. Ovo je prostor koji ne otključava samo vrata prošlosti, nego je i prostor za bolje razumijevanje sadašnjosti. Kroz ovakva mjesta odgajaju se mlađe generacije u vrijednostima poštovanja prema zavičaju, starijima, običajima, kulturi i tradiciji, a upravo je to temelj identiteta Međimurja.
Posebna radost je danas vladala i u obitelji Furdi. S jedne strane zbog primljenih zahvalnica i sudjelovanja u radu Gardruže i obnovi Etno kuće, a s druge što je svoj doprinos tome kao i unuk Zlatka Furdija. Unuk Leandro živi u Luzernu u Švicrskoj i proljetos je pomagao u radovima na obnovi Etno kuće u Gardinovcu.
Djed Zlatko izuzetno se ponosi Leandrom, što nam je potvrdio i stolar i stručni učitelj Vladimir Hatlak, koji ih je snimio na poslu obnove ovog proljeća. No, i Leandro, koji je završio peti razred osnovne škole u Luzernu, bio je izuzetno sretan što je mogao pomagati djedu u obnovi baštine.
Unatoč visokim ljetnim temperaturama, tradicionalni Seoski turnir D-S 2026. u Držimurec – Strelcu ponovno je pokazao zašto je jedan od najiščekivanijih događaja u ovom kraju. Brojni mještani i posjetitelji tijekom cijelog dana uživali su u vrhunskim nogometnim utakmicama, mirisima kotlića, dobroj hrani i odličnom društvu, a manifestacija je još jednom spojila sport, tradiciju i zajedništvo.
Najviše pozornosti privukao je tradicionalni nogometni turnir “Med vulicama”, na kojem su ekipe iz mjesta odmjerile snage u borbi za naslov najboljih. Nakon niza zanimljivih i borbenih utakmica, pobjednički pehar zasluženo su podigli ‘Jungači’. Drugo mjesto pripalo je ekipi ‘Trnava’, dok su treće mjesto osvojili ‘Dolenčani’, koji su također pokazali odličnu igru tijekom cijelog natjecanja.
Dodijeljena su i pojedinačna priznanja najboljim nogometašima turnira. Titulu najboljeg igrača ponio je Leonardo Lacković, za najboljeg strijelca proglašen je David Horvat, dok je najboljim vratarom turnira zasluženo proglašen Edi Lacković.
Uz nogomet, veliki interes izazvala je i gulašijada koja se održala po prvi put. Vrijedne ekipe okušale su se u pripremi omiljenog jela iz kotlića, a stručni žiri imao je težak zadatak odabrati najbolje. Na kraju su pobjedu odnijeli ‘Dolenčani’, čiji je gulaš osvojio najviše bodova. Drugo mjesto pripalo je ekipi ‘ CentarStrelec’, dok je treće mjesto osvojila ekipa ‘Loka’.
Tijekom cijelog dana posjetitelji su uživali u bogatoj gastronomskoj ponudi, navijanju uz teren te sadržajima za najmlađe, koji su vrijeme provodili na napuhancima i u igri. Dobra atmosfera nije jenjavala ni unatoč visokim temperaturama, a brojni okupljeni još su jednom pokazali koliko ovakva događanja znače mještanima i njihovim gostima.
Nedjelju su mnogi iskoristili za kratku šetnju, rekreaciju ili piće na murskoj šetnici. Ništa ne može pokvariti ugođaj uz predivnu prirodu rijeke Mure.
Župa Sveti Juraj u Trnju objavila je sljedeću vijest na svojoj Facebook stranici:
“U Godini mostova želimo predstaviti ljude i službe koje svakodnevno oblikuju život naše župne zajednice. Župa ne živi samo od velikih slavlja i vidljivih događaja, već i od redovitih, tihih i vjernih službi po kojima zajednica ostaje povezana, obaviještena i bliska ljudima.
Jedna od takvih službi jest uređivanje župne internetske stranice. Već godinu dana tu službu u našoj župi obavljaju Martina Kivač i Josipa Strniščak. Njihovim radom rasporedi misa, župne obavijesti, najave, fotografije i izvještaji postaju dostupni svima: onima koji redovito sudjeluju u životu župe, onima koji je prate iz svojih domova, starijima i bolesnima, ali i onima koji možda tek preko jedne obavijesti ili fotografije ponovno osjete da pripadaju zajednici.
Martina Kivač mnogima je već poznata po zauzetom sudjelovanju u župnom životu: čitačica je na svetoj misi, članica župnih vijeća i redovito fotografira župna događanja. Josipa Strniščak zajedno s njom uređuje župnu stranicu i brine da ono što župa živi bude jasno, pregledno i dostojanstveno predstavljeno. Obje svoje svakodnevno poslanje žive i u školama, jedna u Macincu, druga u Domašincu, a svoje znanje, urednost i osjećaj za zajednicu ugrađuju i u život naše župe.
Župna internetska stranica nije samo prostor za informacije. Ona je danas jedan od mostova između crkve i doma, između oltara i svakodnevice, između događaja koji se dogode i sjećanja koje ostaje. Zato je i ova služba dio poslanja Crkve: da dobro bude vidljivo, da zajednica ostane povezana i da nitko ne bude predaleko da bi ga župa mogla dosegnuti.
U Godini mostova s radošću predstavljamo Martinu i Josipu kao urednice naše župne stranice i kao dio onoga tihog, ali važnog tkiva od kojega se gradi župna zajednica.“
