U ponedjeljak, 15. prosinca, oko 19. 20 sati, u Gospodarskoj ulici u Varaždinu došlo je do naleta vlaka na nepoznatog muškarca, koji je uslijed zadobivenih ozljeda preminuo na mjestu događaja.
Smrt je konstatirao liječnik ekipe Zavoda za hitnu medicinu Varaždinske županije, a tijelo nesretnog muškarca je prevezeno na Odjel patologije Opće bolnice Varaždin gdje će se provesti obdukcija. Željeznički promet na navedenoj lokaciji je bio u prekidu sve do 22.20 sati.
Iz Elektre Čakovec javljaju da električne energije 17. prosinca neće biti u Dragoslavcu, Pleškovcu, Prekopi, Vugrišincu, Vukanovcu i Gornjem Mihaljevcu.
Evo u kojem vremenu i u kojim ulicama:
Bivši učenici osnovnih škola u Draškovcu, Donjem Kraljevcu, Svetoj Mariji i Kotoribi jednostavno su ga zvali nastavnik Vojo. Tako su ga zvali i njegovi kolege „fiskulturnici” diljem Međimurja, a nemali broj njih mu je, zbog njegove topline, tepao Vojek.
Vojislav Bogojević bio je nastavnik TZK-a, radeći u spomenutim školama. Živio je u Donjoj Dubravi, a potom se s obitelji preselio u Čakovec, gdje je jučer umro u svome domu. Najdulje, gotovo dva desetljeća, radio je u OŠ Kotoriba, a u službi mladih proveo je „samo” 24 godine jer je imao svega 46 godina kada je obolio od teške bolesti bubrega, nakon čega su se zdravstvene nedaće redale jedna za drugom. Kao što je bio savjestan i izuzetno pedantan u svojoj struci, tako se sve do jučer jednako borio s bolestima koje su ga na kraju pokosile u 79. godini života.
Kada je otišao na bolovanje, kolege su govorili kako jedva čekaju dan da se Vojek vrati na posao, a učenici su čeznuli za njegovim povratkom na školska igrališta i za zeleni teniski stol. Stolni tenis je obožavao jer ga je vrsno igrao, pa je i on zaslužan za dug vijek trajanja tog sporta u Kotoribi, odgojivši neke vrsne stolnotenisače.
Kada bi učenici pitali kada će se nastavnik vratiti na posao, jer im je nedostajala njegova mirnoća, pedagoški savjeti i prijateljstvo, kolege nastavnici davali su im nadu. Nažalost, to se više nije dogodilo, no ipak je, koliko je mogao, dolazio na generacijska okupljanja koja su ga znala razvedriti, ali i rastužiti zbog žaljenja što toj „djeci” nije mogao dati više. A doista nije mogao. Znao je sve generacije, poznavao svakog učenika ponaosob.
Tijekom cijelog razdoblja bolesti uz njega je bila supruga Nada, kao potpora na putu pokušaja lakših bolesničkih dana, rame za plakanje. Plakali su zajedno, međusobno se bodrili, a on je često znao reći kako bi bez nje i sina Saše njegov život bio besmislen. Oni su njega bodrili, a on ih je sve vrijeme vjerno slijedio. Izdržali su zajedno sve do jučer, kada joj je Vojo zauvijek klonuo na njezinim toplim rukama koje su ga godinama milovale, mazile i pazile te mu bile oslonac.
Supruzi Nadi, na kraju njegova teškog puta, mora ostati ponos što je, uz svoje radne obveze kao nastavnice likovne kulture, a potom i umirovljenice, sve to izdržala. Znao je Vojo i za njezine bolesti, bio je uz nju i bodrio je. Ona će dalje živjeti bez svojega Vojeka, a Saša, snaha Martina i unuk Antonio ostat će joj zauvijek vjerni podupiratelji i pratitelji.
Počivaj u miru, Vojislave!
Počivaj u zemlji međimurskoj u koju si se zaljubio istodobno kada i u svoju buduću družicu Nadu!
Njegov pogreb bit će danas u 14 sati na čakovečkom groblju Mihovljan.
Danas, 16. prosinca, oko 6 sati ujutro, na državnoj cesti kod Slemenica (skretanje za Krištanovec i Zasadbreg), dogodila se prometna nesreća.
Kako doznajemo iz Policijske uprave međimurske, u nesreći su sudjelovali osobno vozilo i motocikl. Tom prilikom ozlijeđen je motociklist, koji je vozilom hitne medicinske pomoći prevezen u Županijsku bolnicu Čakovec.
Više informacija o okolnostima prometne nesreće bit će poznato nakon dovršetka policijskog očevida.
Danas je GDCK Čakovec uputilo javnu zahvalu Osnovnoj školi Vladimira Nazora Pribislavec i učenicima 1. b i 4. e razreda Gimnazije Josipa Slavenskog Čakovec, kao i njihovim profesorima, koji su odlučili ovo blagdansko vrijeme učiniti posebnim dobrim djelima.
Oni su donacijom higijenskih potrepština pružili veliku podršku i pomoć dječici Odjela neonatologije. Ovakve geste podsjećaju nas na snagu zajedništva, solidarnosti i brige za one najranjivije.
– Hvala vam što ste uljepšali blagdane i pokazali veliko srce – poruka je iz GDCK Čakovec.
Nestale su u trenu! Tko? Sočne baklave na „Božićnom sajmu“ u Domašincu, u nedjelju, 14. prosinca 2025. godine, a pripremio ih je umirovljenik Branko Mezga iz Domašinca, dugogodišnji bivši predsjednik, a danas aktivni član Podružnice umirovljenika Općine Domašinec.
Branko Mezga je, kao i u sve što je radio za zajednicu, posebno kao predsjednik udruge umirovljenika 15 godina, u pripremu ove baklave uložio puno truda i ljubavi. Rezultat je bila sočna, prefina baklava, koja je brzo nestajala s tacne na štandu udruge umirovljenika, što nije ni čudo!
Zamolili smo ga da nam opiše kako ju je napravio. Koristio je: 1 kilogram listova za baklavu, a kore je premazao sa 250 grama otopljenog maslaca i 4 dcl ulja. Za filu je pripremio: 1 kilogram oraha, od čega polovica mljevenih a polovica sjeckanih, i 150 grama šećera.
– Svaku koru sam ovaj put posebno zarolao u pužiće, inače se kore postavljaju u protvan po 4 komada, na njih fila, onda 2 kore, pa fila, pa opet 2 kore, fila i 4 kore na vrh – objašnjava Branko. A tu je i agda, šećerni sirup začinjen s limunom narezanim na kolutiće, kojim se zalijeva baklava.
– Kuhao sam 1 kg šećera u 1 litri vode. Kad pasta postane ljepljiva, doda se limun. Agda se kuha sve skupa oko 1 sat na laganoj vatri. Baklava se peče u pećnici na 180 stupnjeva 50 minuta. Kad je pečena, baklava se zalijeva s mlakom agdom i kad sve upije, ostavi se 24 sata da se odmara, prekrivena al-folijom, na sobnoj temperaturi, i zatim je spremna za jelo – opisao nam je Mezga. Dodao je da kore za baklavu kupi u trgovini.
– Još kao mali volio sam jesti baklave i uživao u njima (rodom sam iz Belog Manastira u Baranji). Otkad sam u mirovini, odlučio sam probati sam raditi baklavu, prvo sam improvizirao, pa sam potražio na internetu kako muslimanke rade sarajevsku baklavu i pronašao upute – rekao je Branko i otkrio koja je zapravo tajna fine baklave:
– U svaki korak izrade baklave trebala uložiti puno ljubavi: mažeš kore s ljubavlju, sjeckaš orahe sa srcem, sve radiš s puno volje i ljubavi… Sva hrana u koju čovjek uloži puno ljubavi je jako fina. Tako je i s ovom baklavom. Čovjek mora voljeti i uživati u kuhanju da bi uspio! – naglasio je.
Branko Mezga primjer je da nikad nije kasno naučiti neke stvari, nešto novo ili komplicirano poput baklave. Uz recept, potrebna vam je ljubav, koja će se osjetiti u svakom zalogaju ove ukusne turske poslastice! U kojoj su uživali i posjetitelji „Božićnog sajma“.
Svaka čast, Branko!
Košarkaši Međimurja ostvarili su još jednu, 9. uzastopnu pobjedu u prvenstvu 2. ML Sjever. U sklopu 10. kola svladali su Mladost iz Đurđevca u još jednoj vrlo uvjerljivoj izvedbi rezultatom 99:68 (po četvrtinama: 26:12, 28:18, 14:18, 31:20).
Utakmica je na papiru trebala biti derbi kola i jedna od najzanimljivijih u dosadašnjem dijelu prvenstva, ali košarkaši našeg drugoligaša pobrinuli su se da u još jednoj lijepoj košarkaškoj predstavi pred opet lijepo ispunjenom dvoranom, ovaj put čakovečke Prve OŠ, ne bude predugo dileme oko pobjednika.
Znatno im je posao olakšala činjenica da u redovima gostiju nije bilo najboljeg strijelca i igrača Hrvoja Puljka koji je zbog bolesti ostao izvan stroja.
Međutim, svaku utakmicu bez obzira koga nema, treba dobiti, a tu su naši košarkaši od prvih trenutaka pokazali ozbiljnost i ubrzo stavili stanje stvari na terenu u svoju korist.
Nakon uvodnog „ispitivanja snaga“ Međimurje je pojačalo ritam i razlika je počela rasti u korist domaćina. Najprije su potegli Hren, Kuzmić i Glumac, a u drugoj četvrtini nastavili Gašparić i Šarić, uz podršku ostatka ekipe i taj tempo gosti nisu mogli pratiti.
Bila je to još jedna demonstracija košarke kakvu preferira naš trener Štef Novak i Međimurje. Moderna, brza i dinamična igra, s puno tranzicije i laganih poena te pogođenih izrađenih otvorenih šutova, posebice trica, uz borbenu i odgovornu igru u obrani.
Na kraju su najefikasniji bili Vedran Gašparić i Petar Glumac koji su uz dobro obavljeni posao u obrani, koristili svaku otvorenu priliku da šutnu i u odličnom postotku zabiju tricu ili kontru.
Za Međimurje su igrali:
N. Šarić 8 (1×3), 2 sk.,
N. Hren 14 (2×3), 5 as.,
V. Gašparić 22 (4×3), 5 sk.,
M. Kranjčec (cap.) 5 (1×3), 5 sk.,
F. Palić 2, 4 as.,
D. Kuzmić (2×3), 3 as.,
A. Božić 11, 5 sk.,
E. Kraljić 0, 1 sk.,
T. Pongrac 0, 2 sk.,
P. Glumac 19 (4×3), 8 sk.,
F. Kranjčec 2, 2 as.
TRENER: S. Novak.
Tako je za posljednje, 11. kolo prvog dijela prvenstva ostao da se odigra pravi derbi koji će odlučiti koja će ekipa predstojeće blagdane provesti na čelu tablice.
Nakon što se iskristaliziralo da će Radnik i Međimurje voditi bitku za prvaka, sada pada odluka u međusobnom susretu neporaženih ekipa, tko će imati prednost uoči drugog dijela prvenstva.
Košarkaška poslastica igra se u subotu, 20. prosinca, s početkom u 16 sati u Križevcima.
Kad je Patrik Kontrec (22) iz Domašinca zapjevao, u prvi mah nitko nije mogao povjerovati da je to njegov glas. Nježan, baršunast, a on čista suprotnost, stasit, visok oko metar devedeset. Momčina! I onda se prolomio gromoglasan pljesak publike, koja je zajedno s njim pjevala “Dolinu našeg sna” na ovogodišnjim Zlatnim notama evergrina u Strahonincu.
Najglasniji u podršci bili su njegovi prijatelji vatrogasci, koji su osiguravali školsku sportsku dvoranu, gdje se priredba održavala. Ne bez razloga, jer Patrik je već više od 5 godina njihov kolega, član DVD-a Strahoninec.
-Da, ja sam iz Domašinca i tamo živim s roditeljima i sestrom, ali barem polovicu dana provodim među strahoninskim vatrogascima. Polazio sam Tehničku školu u Čakovcu i tu sam stekao brojne prijatelje upravo iz Strahoninca, a jedan od njih već je bio vatrogasac. Počeli smo se intenzivnije družiti i 2020. godine falio im je jedan član za vatrogasno natjecanje. Uzeli su mene i vidjeli da mi to ide, pa su me pozvali da se učlanim. Sve je ostalo povijest. Učlanio sam se, u međuvremenu položio za vatrogasca prve klase, imam završen tečaj za tehničke intervencije i u stalnoj sam operativi DVD-a – kaže Patrik i dodaje da srećom, nije bilo puno intervencija na požarima, jer jako se puno polaže na preventivu.
-Puno radimo s najmlađima, dolaze nam u posjetu u Vatrogasni doma, mi posjećujemo vrtić gdje ih učimo kako se treba čuvati vatre, kako rukovati vatrogasnim aparatima, u ljetu imamo i dječji kamp… Sve to daje pozitivne rezultate – kaže Patrik.
Osim na vatrogasnim natjecanjima, sudjelovao je i u svim društvenim aktivnostima te na utrkama vatrogasaca po stepenicama u visokim zgradama. Tako je sa svojom ekipom prošle nedjelje pod punom vatrogasnom opremom uspješno istrčao Zagreb Firefighter Stair Challenge u zgradi koja ima 666 stepenica. Prije toga bio je i u Vukovaru, gdje se trčalo na vrh Vodotornja, koji ima 198 stepenica. I tamo je cijela ekipa odlično odradila zadatak. Trčao je i u Zadru, Cener u Čakovcu, Svetom Martinu na Muri… Mora biti u dobroj kondiciji s obzirom na potrebe DVD-a.
OBOŽAVA ZDRAVKA ČOLIĆA
Patrik Kontrec zaposlen je tvrtki LTH Alucast d.o.o. u Čakovcu, a svo slobodno vrijeme provodi na vatrogasnim zadacima ili na pozornici. Odličan je pjevač i redovito nastupa na Evergreenu, pjevao je na MEF-u, a ima i dugi staž glazbenika u sastavu.
-Glazba je moj život, uživam u njoj, ona me ponese u neki drugi svijet, daje mi jednu unutarnju milinu, probudi u meni sve emocije… Još od malena sam želio svirati trubu. Sa 7 godina ušao sam u Puhački orkestar Domašinec, koji, na žalost, više ne postoji. U 4. razredu osnovke upisao sam muzičku školu u Donjem Kraljevcu za trubu kod Igora Hrusteka. U 7. razredu Osnovne škole već sam bio član benda “Cik-cak”, svirao sam trubu, a pjevao je Tihomir Cvrtila. Zapravo je on vodio Puhački orkestar i predložio da formiramo sastav. Tako je i bilo. Puno smo nastupali na lokalnim priredbama, rođendanima, zabavama svih vrsta… Ja nisam pjevao, ali me Cvrtila nagovorio da počnem pjevati, jer je on odlazio iz sastava. Nakon šest godina naprosto smo prestali svirati i razišli smo se svako na svoju stranu – kaže Patrik, koji je nastavio pjevati. Sada rijetko svira trubu, ali ima neke ponude za novi glazbeni sastav.
Prije nekoliko godina Srećko Krištofić napravio mu je pjesmu za MEF “Haljina koja raskopčavati se voli”, a za nju je snimio i zanimljiv spot. Sada ima u pripremi i drugu pjesmu, koju mu je napisao prijatelj Stjepan Mesarek iz Dekanovca i čiji naslov zasad ne želi otkriti. Vjerojarno će biti nekakav lagani pop-rock. Obožava Zdravka Čolića i želio bi čuti njegov savjet kako otpjevati tu novu pjesmu.
Možda mu se u novoj godini i ta želja ispuni.
Uživaj u pjesmi, u glazbi i sretno!
Vođeni željom da barem na trenutak vrate osmijeh na lice malim pacijentima i uljepšaju njihove bolničke dane, volonteri Osnovne škole „Petar Zrinski“ Šenkovec organizirali su humanitarnu akciju „Zajedno za dječji osmijeh“ povodom Dana volontera, 5. prosinca.
U akciju se s velikim entuzijazmom i otvorenim srcem uključila cijela školska zajednica, a vrijedan doprinos dali su i djelatnici Općine Šenkovec. Zajedničkim snagama prikupljena su sredstva kojima su nabavljene najpotrebnije potrepštine za Odjel pedijatrije i Odjel neonatologije Županijske bolnice Čakovec, s ciljem da se barem djelomično olakša svakodnevni rad medicinskog osoblja te unese toplina i radost među najmlađe pacijente.
Ova humanitarna akcija snažno naglašava važnost volontiranja, pokazujući kako i male geste dobrote mogu imati veliko značenje. Kroz zajedništvo, solidarnost i empatiju, učenici i svi uključeni poslali su jasnu poruku brige i odgovornosti prema zajednici.
U znak zahvalnosti i podrške, donacija nosi poruku nade, ljudskosti i pažnje svima koji svakodnevno s puno ljubavi i predanosti skrbe o djeci, podsjećajući da i najmanja djela dobrote mogu ostaviti trajan trag i donijeti svjetlo u teškim trenucima.
Postoje koncerti na koje se dolazi zbog glasnoće. I oni drugi – zbog tišine između stihova. U ovu drugu skupinu spada večer koja se uskoro sprema u Nedelišću.
Pet dana prije nego što će se u dvorani Sport Hub Nedelišće ugasiti svjetla i upaliti emocije, već je jasno da se ne radi o običnom glazbenom događaju.
Jer kad se na jednom mjestu okupe Dupini, Tedi Spalato, Zorica Kondža, Goran Karan i Petar Dragojević, to nije program. To je susret. Susret s pjesmama koje su nas pratile dok smo odrastali, voljeli, gubili i ponovno nalazili sebe.
U Nedelišće će se te večeri dolaziti s osjećajem da se događa nešto što se više neće ponoviti – večer u kojoj publika i izvođači dišu isto, a dvorana postaje više od prostora.
Jer postoje događaji o kojima se kasnije govori u rečenicama koje počinju s: “Sjećaš li se one večeri kad…”.
Vidimo se u dvorani Sport Hub Nedelišće, 19.12.2025. u 20h (ulazak od 19h)! Posljednje ulaznice u ponudi na https://www.entrio.hr/event/glazbeni-spektakl-tragom-olivera-26699 ili u Bistrou Sport Hub.
