Medjimurski.hr doznaje da je prva beba u novoj 2026. godini rođena jutros, u petak, 2. siječnja 2026. godine, u 6,27 sati. Majka Zvjezdana Oršuš iz Kuršanca rodila je malu Lejlu. Otac je Alen Kalanjoš. Čestitamo!
Porod je protekao u najboljem redu a obavili su ga dežurni liječnici dr. Boris Valpatić i dr. Dejana Jezernik-Horvat. Primalje su bile Anica Blažeka i Tanja Marcijuš.
Zvjezdani Oršuš želimo brz oporavak, a maloj Lejli sretno odrastanje!
Antonia Ružić novu je godinu i sezonu, nažalost, započela porazom. Na startu australske turneje, noćas je, u prvom kolu kvalifikacija WTA 500 turnira u Brisbaneu, izgubila od Marie Timofeeve sa 5:7, 4:6. Uzbekistanka, trenutno 143. na svijetu, je tako bila bolja i u njihovom drugom međusobnom dvoboju.
Tonka je u oba seta lovila zaostatak. U prvom je Timofeeva napravila break kod 1:1, a Ružić uzvratila kod 4:3, dok je u drugom suparnica oduzela servis našoj tenisačici kod 2:2, da bi se Tonka vratila već u sljedećem gemu. Oba puta je, međutim, kobna bila završnica setova. Tako je u prvoj dionici Tonka vodila 5:4, da bi Timofeeva s tri uzastopna gema došla do seta. Slično je bilo i u drugom setu kada, nakon Tonkine prednosti 4:3, suparnica ponovno osvaja tri gema zaredom, a samim time i meč.
Ukupno gledajući presudile su nijanse. Tonka je u dvoboju ostala bez as servisa, ali imala i 6 dvostrukih pogreški te samo 60 posto osvojenih poena nakon prvog servisa. Našu je tenisačicu, inače, tek jedno mjesto dijelilo od izravnog ulaska u glavni turnir, koji joj je sada izmakao i kroz kvalifikacije. Ipak, glavna svrha ovog turnira, kao i sljedećeg u Hobartu, je da se Tonka adaptira i pripremi za Australian Open koji započinje 18. siječnja. Tamo Tonka lovi svoju prvu pobjedu u glavnom ždrijebu Grand Slam turnira i nadamo se da će joj, uz malo sreće, to poći za rukom.
Župnik Župe sv. Margarete u Donjoj Dubravi, Stjepan Berljak, objavio je statističke podatke o životu župe za 2025. godinu.
Tijekom 2025. godine u crkvi sv. Margarete kršteno je 13 djece, što je nešto manje u odnosu na prethodnu godinu kada je kršteno 15 djece. Preminulo je 28 župljana, dok je godinu ranije zabilježeno 29 smrti.
U 2025. godini sklopljeno je pet crkvenih brakova, jednako kao i u prethodnoj godini.
Ovi podaci pružaju uvid u demografska i pastoralna kretanja u župi te svjedoče o kontinuitetu života zajednice u Donjoj Dubravi.
Provedene radionice “Be hero in PyGame Zero“ – put u svijet Pythona i „Zabavna robotika“
Udruga Mladi informatički stručnjaci (MIS) provela je radionice “Be hero in PyGame Zero“ i „Zabavna robotika“ u sklopu projekata pod pokroviteljstvom Grada Čakovca.
Radionica „Zabavna robotika“ provedena je tijekom travnja i svibnja, a bila je namijenjena učenicima zainteresiranima za tehnologiju i programiranje. Polaznici su tijekom ukupno 16 sati rada istraživali svijet robotike uz praktične i interaktivne zadatke.
Sudionici su koristili raznovrsne edukativne robote i platforme kao što su Dash & Dot, mBot, Micro:Maqueen Plus te Micro:bit. Praktičnim radom upoznali su se s osnovama programiranja koristeći vizualne alate poput Blocklyja i MakeCodea, što im je omogućilo lakše razumijevanje programskih koncepata.
Tijekom radionice učenici su programirali robote za kretanje po zadanim stazama, praćenje linije, izbjegavanje prepreka te korištenje različitih senzora. Polaznici su samostalno osmišljavali zadatke te programirali robote kako bi ih uspješno izvršili.
Osim programiranja, učenici su se upoznali i s osnovama elektronike te radom senzora poput ultrazvučnog senzora, senzora svjetla, zvuka i nagiba.
Cilj radionice bio je približiti STEM područje djeci i mladima na zanimljiv i pristupačan način, potaknuti algoritamsko razmišljanje te pokazati kako se tehnologija može koristiti za rješavanje stvarnih problema.
U radionici “Be hero in PyGame Zero” provedenoj tijekom listopada i studenoga u sklopu projekta “Programerski svijet bez granica” učenici su se upoznali s osnovama programiranja u jeziku Python – najpopularnijim programskim jezikom u svijetu, kao i PyCharmom – jednim od najmoćnijim alatom suvremenog informatičkog svijeta za aplikativni razvoj.
Polaznici su tijekom 6 termina na jednostavan i poticajan način razvijali logičko i algoritamsko razmišljanje, učili kako strukturirati programski kod te kako primijeniti naučeno znanje. Uz jednostavne i zanimljive primjere polaznici su stjecali sigurnost u pisanju vlastitog programskog koda.
Poseban naglasak bio je na razumijevanju osnovnih koncepata programiranja uz poticanje kreativnosti, suradnje i samostalnog rješavanja problema. U kasnijem dijelu radionice polaznici su se upoznali s PyGame Zero okvirom, kroz koji su naučeno znanje primijenili u stvaranju vlastitih interaktivnih programa. Povezali su programersku logiku s elementima dizajna, pokreta i interakcije, čime su na zanimljiv način stekli cjelovit uvid u proces razvoja jednostavnih računalnih igara i oživljavanja vlastitih ideja pomoću koda.
Radionica je završila s puno entuzijazma i motivacije za nastavak učenja, a mnogi polaznici izrazili su interes za nastavak usavršavanja u Pythonu i drugim područjima programiranja.
Ovakve aktivnosti važan su korak u popularizaciji robotike i informatike među mladima te predstavljaju dobru podlogu za njihovo daljnje obrazovanje u području tehnologije.
Zahvaljujemo svim sudionicima na sudjelovanju i entuzijazmu te se veselimo budućim radionicama i projektima!
Dok većina njezinih vršnjaka razmišlja o ispitima, planovima i svakodnevnim obavezama, 22-godišnja Klara Katarina Vikert iz Čakovca odlučila je napraviti nešto drukčije. Svoj rođendan nedavno je proslavila daleko od doma – u Tanzaniji, okružena djecom čiji su osmijesi jači od svih prepreka s kojima se susreću.
Klara je apsolventica radne terapije na Zdravstvenom veleučilištu u Zagrebu, gdje živi već četiri godine. No put koji ju je odveo u Afriku započeo je jednim predavanjem koje joj je promijenilo pogled na svijet. Nakon povratka kući za Medjimurski.hr podijelila je svoje iskustvo.
Što vas je potaknulo da se odlučite na volontiranje u Tanzaniji?
– Prije dvije godine sam sa prijateljicom otišla na predavanje “Love. Life. Africa.” Martine Strahije. Predavanje mi je bilo jako zanimljivo i toliko me se dojmilo da sam po prvi put u životu pomislila na ideju da i ja sama odem na volontiranje u Afriku. Nakon toga je moja prijateljica Nea rekla kako bi išla volontirati u Afriku i ja sam joj se pridružila. U Zagrebu smo se učlanile u udrugu “Kolajna ljubavi” gdje smo prošle tečaj, odradile volonterske sate koji su nas pripremili za naše veliko putovanje. Uputile smo na jug Tanzanije u grad Songea gdje smo provele dva mjeseca volontirajući u sirotištu svetog Antuna.
Kako su reagirali vaši bližnji na tu odluku?
Prve reakcije na moju odluku bile su šok i strah od odlaska u nešto nama potpuno drugačije i nepoznato, pogotovo od strane moje obitelji, posebice mame. Dok su prijatelji također bili u nekom strahu, ali su to pozitivnije prihvatili. Rekla bih da mi ni nisu 100 % vjerovali u početku da ću stvarno to ostvariti, ali kako su tekle te pripreme shvatili su da stvarno imam veliku želju i volju, pa sam imala njihovu podršku i pomoć.
Kako izgleda vaš dan u Tanzaniji?
– U sirotištu sv. Antuna je 30-ak djece, a kada se vrate iz udaljenih škola na praznike bude ih i više od 40. Uz djecu su tamo i dvije časne sestre koje vode sirotište, matron i patron koji su zaduženi za odgoj djece te kuharice. Prosječan dan u sirotištu započinje buđenjem u 5 ujutro gdje djeca čiste i spremaju sirotište, slijedi doručak te spremanje i odlazak u vrtić/školu. Djeca se vraćaju u popodnevnim satima kada im se i mi volonteri pridružujemo u pranju odjeće na bunaru, zalijevanju vrta, pometanju sirotišta. Naravno uvijek nađemo vrijeme za igru, ples i zabavu. U 19 sati je večera nakon koje slijedi učenje i pisanja zadaća te smo mi uvijek voljele uloviti malo vremena za ples prije odlaska na spavanje u 21 ili 21:30. Za vrijeme kada su djeca u školi, volonteri u uredu rade na projektu Kumstva. Ljudi u Hrvatskoj se odlučuju biti kumovi djeci kako bi im pomogli financirajući njihovo školovanje i prehranu, tako da onda volonteri rade na tom projektu kako bi svako dijete dobilo što mu pripada. Svi su uvijek dobrodošli postati kumovi i obradovati neko dijete osiguravajući mu dostojan život. Tamo uskoro počinje nova školska godina pa je sada i savršeno vrijeme za nova kumstva.
Koji vam je trenutak ondje bio najteži, a koji najljepši?
– Definitivno mi je najteže bilo zadnjih tjedan dana jer znaš da radiš stvari po posljednji put i da se moraš rastati sa svim divnim ljudima koje si upoznao i pogotovo tom djecom koja su ti nevjerojatno puno prirasla srcu. Večer prije odlaska i sam odlazak iz sirotišta su bila užasno teška sa puno isplakanih suza. A za najljepše trenutke bih izdvojila sve to vrijeme provedeno sa djecom gdje se bezbrižno igramo, učimo afričke plesove i dobivamo beskonačno puno zagrljaja što je meni osobno bilo najdraže.
Što vas je ovo iskustvo naučilo o životu i ljudima?
– Tamo je definitivno jedan drugačiji svijet. Ljudi žive u znatno nižem standardu gdje nije uobičajeno da svaka kuća ima perilicu rublja, Wi-Fi, automobil. Ti su ljudi toliko zahvalni na svemu što imaju i nikada im nije problem to malo podijeliti na još manje da imaju i drugi. Jako su dobri domaćini pa se tako u svakom trenutku osjećaš da si tamo stvarno dobrodošao. Mentalitet je drugačiji i žive opuštenije i laganije za razliku od nas u užurbanom svijetu. Bilo je smiješnih situacija gdje su nam ljudi u više navrata rekli kako su nas vidjeli da trčimo dok smo mi samo hodale našim tempom. Poznata je i izjava na swahiliju “pole pole” što znači “lagano lagano” što je skroz u skladu sa njihovom Hakuna matata (nema problema) filozofijom življenja. Ovo iskustvo je za mene bilo poučno najviše u aspektu da sama shvatim da mogu usporiti i opustiti se u životu te sam više osvijestila koliko sam zahvalna na svemu što imamo ovdje. Stvarno mogu reći da se osjećam sretnije i ispunjenije nakon ova dva mjeseca.
Biste li se ponovo odlučili na volontiranje i što biste preporučili mladima koji razmišljaju o tome?
I dalje nastavljam sa volontiranjem u Hrvatskoj, no definitivno se želim vratiti i podebljati iskustvo volontiranja u Tanzaniji. Tko god, mlad ili star, ima želju za volontiranjem rekla bih im da je to velika i predivna odluka i da se samo upuste u to, krenu sa pripremom i odu proživjeti to posebno i vrijedno iskustvo. I poruka za njihove bližnje da ih podrže u tome i zajedno se vesele.
I dok se vratila kući, dio Klarina srca ostao je u Africi – među djecom koja su je naučila da je za sreću često dovoljno vrlo malo, ali iskreno.
Načelnik Općine Kotoriba Dario Friščić je zajedno sa zamjenikom Bornom Valpatićem u novogodišnjoj noći posjetio dežurne djelatnike ispostave hitne medicinske pomoći u Kotoribi.
– Došli smo im osobno čestitati novu godinu i zahvaliti na svemu što rade, često u trenucima kada su nam najpotrebniji. Njihova predanost, stručnost i spremnost da budu na raspolaganju 0-24 zaslužuju poštovanje i zahvalnost svih nas. Uz lijepe želje, uručili smo im i mali znak pažnje kao zahvalu za odgovoran i zahtjevan posao koji obavljaju. Hvala vam na svemu i sretna vam nova godina! – napisao je na svojoj službenoj Facebook stranici načelnik Friščić.
Nakon zdravice i šampanjca na Trgu Slobode u Prelogu, gradonačelnik Ljubomir Kolarek sa svojim najbližim suradnicima, predsjednikom Gradskog vijeća Draženom Novakom i zamjenikom gradonačelnika Zdravkom Kvakanom, obišao je dežurne službe na području Grada Preloga.
Tako su, već tradicionalno, obišli djelatnike Policijske postaje Prelog Policijske uprave međimurske te djelatnike Hitne medicinske pomoći u Prelogu, koji su i ovu novogodišnju noć proveli radno. Uz prigodne čestitke, istaknuta je zahvala za sve ono što čine kako bi zaštitili stanovnike Grada Preloga, uz želju za što manje hitnih intervencija.
Sezona 2025. zauvijek će imati posebno mjesto u povijesti Metalni Racinga. Klub iz Goričana je iza sebe ostavio godinu u kojoj je dominirao domaćom, ali i međunarodnom scenom moto i auto ubrzanja, ostvarivši rezultate koji se dosad nisu bilježili u hrvatskom motorsportu.
Metalni Racing tijekom godine nastupao je na brojnim natjecanjima, a već sada je jasno kako je riječ o sezoni za pamćenje. Posebno se istaknuo moto segment, u kojem je klub ispisao povijest osvojivši sva tri natjecateljska naslova u jednoj sezoni – pothvat koji dosad nije uspio nijednoj ekipi u Hrvatskoj.
Za Metalni Racing u moto utrkama vozili su Bojan Lisjak, Benjamin Pongrac, Dušan Poljak, Petar Gojević, Goran Fajtović, Domagoj Škvorc i Alen Majstorović. Njihovi nastupi donijeli su klubu ukupno 452 boda i naslov ekipnog prvaka Hrvatske. Iza njih sezonu su zaključili MK Docdyno Vinkovci s 418 bodova te Zlatni lug sa 143 boda.
Pojedinačni uspjesi dodatno su potvrdili dominaciju ekipe. Goran Fajtović sezonu je završio kao prvak u klasi Pro 600, Domagoj Škvorc bio je najbolji u klasi Pro Open, dok je Alen Majstorović osvojio naslov u klasi Drag. Utrke su se održavale u Osijeku, Slavonskom Brodu i Varaždinu, a povijesni značaj rezultata dodatno naglašava činjenica da je ovo prvi put da jedan klub u istoj sezoni osvaja sva tri naslova u hrvatskom moto ubrzanju.
– Ovakav uspjeh rezultat je dugogodišnjeg rada, discipline i zajedništva cijele ekipe. Znali smo da imamo potencijal, ali sezona je nadmašila i naša očekivanja – poručili su iz Metalni Racinga, istaknuvši kako je moto dio sezone postavio nove standarde.
Uspjesi nisu izostali ni u auto ubrzanju. Marko Horvat – Metalni nastupio je u klasi Pro RWD i već u svojoj debitantskoj sezoni osvojio naslov prvaka Hrvatske. Cijelu godinu vozio je novo vozilo – Dodge Coronet snage čak 1100 konjskih snaga, s kojim je, osim domaćih utrka, nastupao i na međunarodnim natjecanjima u Bratislavi, Mađarskoj i Rumunjskoj.
Vrhunac sezone dogodio se u Aradu, gdje je Horvat na stazi od 400 metara postavio svoj novi rekord – 9,36 sekundi uz izlaznu brzinu od 240 kilometara na sat.
– Taj rezultat pokazuje da možemo ravnopravno konkurirati najjačim europskim ekipama. To nam daje dodatni motiv za ono što slijedi – poručuju.
Metalni Racing ambiciozno gleda i prema budućnosti. U klasi Pro RWD u nadolazećoj sezoni klubu će se pridružiti i Ivan Blažek – Nitro, čime se dodatno jača prisutnost ekipe u disciplini auto ubrzanja.
Doček Nove godine u Čakovcu, uz glazbu, ples i veselu atmosferu, okupio je velik broj građana, a među mnoštvom okupljenih pažnju prolaznika i fotografa privukla je i jedna elegantno odjevena gospođa.
U bijeloj haljini, krznenom kaputu i upečatljivoj zimskoj kapi (šubari), samouvjereno je koračala i plesala među okupljenima, uz osmijeh i dobro raspoloženje, jasno pokazujući kako se doček nove godine može obilježiti sa stilom. Njezina modna kombinacija odudarala je od zimskih jakni i kapa koje su prevladavale na trgu, zbog čega nije prošla nezapaženo.
Spoj elegancije, dobre energije i blagdanskog raspoloženja savršeno je opisao atmosferu kojom je Čakovec ispratio staru i dočekao novu godinu.
Jučer (31. prosinca) je u Štrigovi stara godina ispraćena u podne, kod Vidikovca Mađerkin breg.
Vrijeme je uistinu bilo idealno – sunce, snijeg i prekrasni prizori stvorili su savršenu kulisu za druženje. Uz dobru glazbu, finu hranu, čašu međimurskog vina i odličnu atmosferu, ispraćena je stara godina.
Turistička zajednica Općine Štrigova svima je poželjela puno zdravlja, sreće, uspjeha i lijepih trenutaka u godini koja je pred nama. Neka nova godina donese radost, mir i mnogo razloga za slavlje, poručili su na svojoj Facebook stranici.
Vjeruju da će ovakvo druženje postati lijepa nova štrigovska tradicija.