Danas, 2. travnja, na Veliki petak načelnik Općine Nedelišće Darko Dania obišao je korisnike projekta „Zaželi“ i prigodnim paketima poželio njima i njihovim obiteljima sretan i blagoslovljen Uskrs.

– Ovom prigodom čestitamo Sretan i blagoslovljen Uskrs i svim mještanima Općine Nedelišće – poručuju.

Na jučerašnjoj Skupštini Međimurske županije, nakon podnesenog i prihvaćenog Izvješća o radu Muzeja Međimurja za 2020. godinu, Maša Hrustek Sobočan ponovno je izabrana za ravnateljicu Muzeja Međimurja Čakovec.

Ovo će biti njezin drugi četverogodišnji mandat na čelu MMČ-a. Sudeći po rezultatima glasovanja županijskih vijećnika, prvi mandat je odradila besprijekorno.

„S tim u svezi vrijedi istaknuti tek jedan “detalj” koji nitko ne može osporiti: početkom njezina prvog mandata počela je temeljita obnova utvrde Staroga grada Čakovca, koja se sada, na početku njezina drugog mandata, privodi kraju. Važan rezultat njezina ravnateljstva je i dovođenje međuljudskih odnosa u kolektivu na zavidnu razinu. No pohvale, pa i moguće pokude, ostavimo za neka druga vremena. Za sada tek čestitke na imenovanju. Puno uspjeha u daljnjem radu, naša Maša”, napisali su djelatnici Muzeja na svojim FB stranicama.

Čestitkama se pridružuje i naš portal pozivajući i nudeći suradnju ustanovi i ravnateljici osobno.

Povodom blagdana Uskrsa, gradonačelnik Grada Čakovca Stjepan Kovač uputio je čestitku u kojoj stoji:

„Poštovani stanovnici Čakovca i Međimurja!

Poruka otkupljenja i spasenja koju Uskrs nosi u sebi, u današnja vremena, kad se cijeli svijet bori s pandemijom koronavirusa, izuzetno je važna. Kršćani u Uskrsu slave same temelje svoje vjere, jer uskrsnuće Isusa Krista, životu daje smisao, put je u spasenje i jamstvo vječnog života. Uskrs ima i univerzalnu poruku novog početka te da nakon lošeg uvijek dolazi dobro razdoblje.

Uskrs je kroz brojne običaje duboko utkan u našu tradiciju. Od bojanja jaja, preko obiteljskih okupljanja, do zajedničkih blagdanskih objeda, blagdan je to kojim slavimo nadolazeća bolja vremena. I to činimo na način da se okupljamo, bilo unutar obitelji ili crkava, ili u prijateljskim okruženjima. A upravo nas je zajedništvo, pomaganje ali i oslanjanje na druge, kroz povijest toliko puta spasilo i održalo. I zato je Uskrs blagdan kojima potvrđujemo naš identitet te ga rado slavimo!

Svi čvrsto vjerujemo da ćemo pandemiju uskoro ostaviti iza nas te se vratiti u stare, normalne životne tokove. A povratak na staro možemo ubrzati upravo onime što Uskrs simbolizira, oslanjanjem i brigom za druge i vjerom da svaka nedaća ima svoj završetak!’, poručio je.

Varaždinski biskup Bože Radoš uputio je svim vjernicima uskršnju poruku:

‘Ostani s nama Gospodine, zamalo će večer i dan je na izmaku…vape tvoji učenici Gospodine na putu u Emaus, govorimo i mi u naše dane i ovo nezgodno vrijeme. Želimo Ti i mi, kao i oni, ispričati što se to nama događa ovih dana, zašto se putem svađamo…zašto svađa i do tvojih ušiju dolazi!

Valovi zaraze nižu se jedan za drugim: prvi nas je zatvorio, drugi je odnio mnogo života, a treći uzima preostale zalihe strpljenja. Svaki dan sustižu nas vijesti o broju zaraženih i preminulih. Nadamo se prekidu lanca zaraze. Sramežljivo se budi nada da se nazire kraj, ali čim se pojavi, proguta ju iluzija. I kao učenici u Emausu razočarani govorimo: a mi smo se nadali!

Brojevi nisu samo brojevi. Svaki broj nosi ime našeg ukućana, prijatelja, susjeda, kolege s posla, sugrađanina; krije lica naše braće i sestara čiji odlazak ostavlja tugu i prazninu. Loše udarne vijesti jačaju napetost, produbljuju zabrinutost…a zbunjuju nas i neki od naših.

Gladni smo ‘dobrih vijesti’ koje hrane istinom, sigurnošću, slobodom, pouzdanjem – ne obmanom, iluzijom, napetošću, zabrinutošću. Trebamo ‘dobru vijest’ koja nije ‘kratkoga daha’, nego ‘diše iz dubine’, unosi sklad i donosi mir. Željni smo čuti vijest koja naviješta radost i nadu. Uskrs je slavlje ‘dobre vijesti’. Iz dubine zemlje čuje se disanje koje pokreće zemlju. Probudio se Onaj koji u ‘utrobi zemlje spava’.

Budi ga toplina Božje ljubavi koja se ‘poigrava s hladnim grobom‘ i pretvara ga u ‘toplu kolijevku života’. On nosi ‘dobru, radosnu vijest’ – poruku života! Sin Božji ustao je iz hladne zemlje – uskrsnuo je od mrtvih! Nije iluzija, nije lažna nada, nego najdraža istina, tajna vjere. Pronašao je ključ kojim otvara vrata što vode iz smrti u život i njime otključava grob u koji smrt zatvara ljude. Uzima križ, na kojem je bio prikovan, i njime otključava što je zaključano: Cenaculum, Petra, Tomu, Mariju Magdalenu… Sve to čini iznutra – ulazeći u sobu, u nutrinu, u dušu; otvara iznutra za novi početak, za novi hod, novi život…

Danas se ponovno zatvaraju granice država, zatvaranje prijeti mnogim školama i ustanovama. Ljudi se povlače u sebe, zatvaraju se. Svako stanje, pa i stanje zatvorenosti, prikladno je za Isusov ulazak u kuću, među ljude – Isus ulazi kroz zatvorena vrata. Ozračje zatvorenosti izazovno je stanje za Uskrsloga – spreman je proći kroz ljudsku zatvorenost – materijalnu, duhovnu – i donijeti mir, darovati slobodu, unijeti neočekivanu, nezasluženu, djetinju radost.

Dok otvara vrata groba, Uskrsli traži gdje sam se zatvorio, koja sam vrata zaključao u strahu od Boga, drugih; želi ući u moju nutrinu. Na različite načine kuca, ulazi, nudi se i daruje novost života koju samo On ima moć dati – da ga prepoznamo. Po iskustvu učenika poučava nas kako ga prepoznati.

Prepoznaju ga po glasu. Riječi Učitelja, natopljene toplinom i ljubavlju, pronalazile su put do srca, do skrivenih i ranjenih kutaka nutrine. Bile su lijek koji smiruje valove nemira i obnavlja nadu i pouzdanje. Njegov glas, koji su dobro poznavali, vraćao im je ‘dobar glas’, izgubljen grijehom, slabošću, lutanjem. Njemu su uzeli dobar glas, a on je dobar glas vratio čovjeku. Zaraza ‘lošeg glasa’ ne staje, dolazi u valovima, a Uskrsli iznova nosi Božji glas koji po imenu proziva: „Marijo!“, „Šimune Ivanov!“, „Toma!“ te po njegovom glasu postaju ‘nositelji uskrsne radosne vijesti’. I mi žudimo za Božjim glasom, dobrim i radosnim – koji jedini dopire do srži bića i tjera da ga prenesemo po svojoj zemlji – da se svijet zarazi radosnom, dobrom vijesti.

Prepoznaju ga po ranama. Isus prepoznaje rane mnogih: rane supružnika, ljudskih odnosa, ranu rastakanja obitelji, rane bolesti, tjeskobe, straha, neurednog života… Na svome tijelu prihvatio je rane duše i tijela. Kristove rane su njegova ‘osobna karta’, one su zrake nade. Krista prepoznajemo po ranama na tijelu Crkve, po ranama potresa i pandemije, u ranama braće i sestara, u osobnim ranama. Mjesto slabosti i nemoći Isus može pretočiti u ‘izvor snage’.

Prepoznaju ga po lomljenju kruha. Lijep je običaj da o Uskrsu blagujemo blagoslovljeno jelo. Uskrsno otajstvo u sebi čuva dragocjenu nit zajedničkoga svetog blagovanja – od Večere koju pažljivo priprema, u kojoj daje sebe, preko doručka na obali jezera, komadića ribe u Cenaculumu, sve do prepoznavanja u Emausu. On se lomi, daje, dijeli i hrani učenike. Želim da ga prepoznate u svojim Crkvama gdje sebe za nas lomi. Bit će i za vašim obiteljskim stolom
– prepoznajte ga i dijelite.

Prepoznaju ga u pažnji. Uskrsli Gospodin pojavljuje se u zoru na obali. Pažljivo prati učenike dok su na moru opterećeni svojim poslom. Toplinom rađa novo jutro učenika. Nježnošću majke obraća im se „dječice“ i žarom ljubavi ‘pripravlja žeravicu’ i zagrijava dušu za novo rađanje poziva.

Prepoznaju ga u novome Dahu. Isusa prepoznaju u Dahu čija snaga vraća svježinu učenicima, ostalima bez daha. I danas mnogi gube dah u životnoj utrci, bolesni traže pomoć respiratora, poslodavci su na ‘izdahu’ bez mogućnosti rada, zarade i plaćanja radnika koji strepe za svoje obitelji, djeca i starci traže blizinu disanja svojih najbližih… Cijelo društvo se umorilo, teško diše i žudi za novim disanjem. Uskrsli želi sa svakim nanovo prodisati.

Braćo i sestre, Gospodin hodi našim stazama. Daje nam se prepoznati po ovim i sličnim znakovima. On zna gdje se treba pokazati. Gdje se život umorio, gotovo stao. Neka vam otvori oko vjere i ljubavi da ga prepoznate. Neka vam u dušu ulije radost. Samo ispunjeni radošću možemo navijestiti da je Krist živ, da je radost života’, poručio je.