Četvrta adventska svijeća, svijeća anđela i nade, svečano je upaljena pred posljednju nedjelju došašća na adventskom vijencu ispred crkve svetog Nikole biskupa u Čakovcu, a svijeću je upalio župan Međimurske županije Matija Posavec. Posljednja svijeća simbol je ljubavi te je znak radosne vijesti dolaska Božića.
Molitvu i blagoslov predvodio je fra Filip Đurđević, gvardijan i župnik Župe svetog Nikole biskupa, koji je pozvao okupljene da se prisjete svih koji trpe. Posebno je istaknuo važnost molitve i podrške obiteljima, učenicima i svim onima pogođenima jučerašnjom tragedijom, naglašavajući koliko su zajedništvo i solidarnost važni u trenucima velike boli.
Paljenje svijeće ispunilo je adventsko ozračje tihom molitvom i suosjećanjem, uz snažnu poruku nade i želju da nadolazeći blagdanski dani donesu mir i utjehu svima pogođenima boli i gubitkom.
Dodatnu svečanost cijelom događaju dali su članovi Zrinske garde te Pjevački zbor umirovljenika izvedbama tradicionalnih božićnih pjesama.
Predivni ljudi iz cijelog Međimurja, ali i brojnih drugih hrvatskih krajeva otvorena srca nastavljaju pomagati Marku Srpaku iz Zasadbrega. Iako ova prelijepa božićna priča traje tek od nedjelje navečer, u nepuna dva dana uplaćeno je više od 400 donacija u ukupnom iznosu od gotovo 17.000 eura, čime je prikupljeno preko polovice potrebnog iznosa od 32.250 eura. Akciji su se priključili i brojni putnici iz Međimurja i ostatka Hrvatske koji su u adventsko vrijeme putovali na brojna blagdanska događanja s Potepuh putovanjima. Tom prigodom prikupljali su novac koji je trebao dobiti plemenitu namjenu, a teško je zamisliti bolju od ove i na tome im velika hvala, baš kao i svima ostalima koji su se na bilo koji način uključili. Portal medjimurski.hr ovu akciju prati od samog njenog početka kada je Općina Sveti Juraj na Bregu otvorila donacijski račun i u ime sviju nas ne možemo vam dovoljno zahvaliti, a prenosimo i poruku Markove obitelji i njega osobno da ste u njihovim mislima, srcima i molitvama. Veliki trud uložio je i naš direktor Petar Dominić koji je u akciju uključio i brojne međimurske tvrtke, a one su se istog trena kada ih je kontaktirao odazvale pozivu na pomoć.
Vjerujemo da će odaziv i u narednim danima biti ovako impresivan kako bismo svi zajedno pomogli prikupiti dovoljno za neurorehabilitacijsku terapiju koja bi Marku Srpaku, unatoč teških ozljeda kralježnice zadobivenih u prometnoj nesreći početkom ožujka, pružila nadu za ostvarenje njegove jedine božićne želje da ponovno prohoda.
Svoje donacije i dalje možete uplaćivati na donacijski račun, otvoren u sklopu akcije „Pomozimo Marku ponovno hodati“, pri Privrednoj banci Zagreb pod IBAN-om: HR0323400091511308578 i SWIFT kodom: PBZGHR2X.
Svima vama od srca zahvaljujemo što ste jednom mladom životu dali novu nadu i priliku te Božiću vratili njegov pravi smisao i ljepotu!
Ribice na Badnje jutro dugogodišnja su tradicija najsjevernijeg grada, kada uz zvukove božićnih pjesama i miris pečenih ribica građani provode u druženju zadnje trenutke prije velikog blagdana.
Ovog je Badnjaka zbog jakog vjetra lokacija malo premještena, sa Šetnice svete Barbare na gradsku tržnicu, što nije spriječilo brojne građane da se odazovu i uživaju u ukusnim papalinama.
Uz Grad Mursko Središće i TZP Mura i gorice, svoj su obol dali vatrogasci, društvo žena i ribička društva, te komunalno poduzeće Murs-ekom s područja grada, zahvaljujući kojima su i ove godine svi mogli uživati u ovom tradicionalnom događaju.
Grad Čakovec je na Badnjak na središnjem gradskom trgu u suradnji s Udrugama koje djeluju na području Grada danas, organizirao druženje građana uz besplatnu podjelu prženih srdela, kuhanog vina i vrućeg čaja.
Svi štandovi i tanjuri puni, građani zadovoljni, a među njima i gradonačelnica Čakovca Ljerka Cividini. „Nekima je nedostajalo tek malo sunca i ljepšeg vremena, ali mislim da je najljepši dio ovo druženje građana, a upravo to nam treba. Nalazimo se u blagdanskom raspoloženju i lijepo je biti zajedno. Isto tako, željeli smo da se ljudi na badnje prijepodne okupe i izmijene pokoju lijepu riječ. Mislim kako je to puno važnije, nego ovaj silni konzumerizam koji je stvoren od blagdana Božića.“ kazala je gradonačelnica Cividini.
Bilo je podijeljeno preko tisuću porcija prženih srdela, koje su pripremali i dijelili članovi gotovo svih Udruga iz Grada Čakovca. Tako su se akciji priključili Udruga Međimurski slatkiši, Udruga umirovljenika Čakovec, Udruga žena Mihovljan i članovi KUD-a Mihovljan, Udruga žena Zlatne ruke Čakovec, Udruga Izvor Ivanovec, Udruga umirovljenika Ivanovec, članovi podružnice Udruge dragovoljaca i veterana domovinskog rata Međimurske županije.
Bilo je tu i poznatih sportskih lica našeg grada, poput gimnastičara Filipa Udea, rukometaša MRK Čakovec Filipa Goričanca i Tina Tompića, kao predstavnika Zajednice sportskih udruga Grada Čakovca.
Ovaj događaj nije samo bio prilika za uživanje u ukusnoj hrani, već i za jačanje veza među ljudima. Čakovčani su još jednom pokazali kako zajedništvo i humanost mogu stvoriti toplu prijateljsku atmosferu koja nas sve povezuje.
Dovršenim kriminalističkim istraživanjem utvrđeno je kako je 20-godišnji mladić počinio kazneno djelo krađe.
Naime, sumnja se kako je osumnjičeni u noći s nedjelje na ponedjeljak, 22./23. prosinca ove godine u Nedelišću, iz ograđenog nezaključanog dvorišta u Ulici Martina Viljevca, ukrao božićne svjetleće ukrase u obliku snjegovića i jelena te reflektorsku kuglu. Ukupnu materijalnu štetu 37-godišnji vlasnik procijenio je na oko 500 eura.
Protiv osumnjičenog mladića zbog počinjenja kaznenog djela krađe, podnijet će se kaznena prijava nadležnom državnom odvjetništvu.
Nakon duge i naporne sezone u kojoj je upisala ravnih 50 pobjeda i osvojila tri ITF W50 turnira, najbolja međimurska sportašica i jedna od vodećih hrvatskih tenisačica Antonia Ružić proteklih nekoliko tjedana provela je kod kuće prikupljajući energiju i pripremajući se za izazove koji je očekuju u 2025.godini. Sezona joj počinje čak i prije nego što službeno uđemo u novu godinu, pa je u nedjelju otputovala za Australiju gdje već sljedeće tjedna nastupa na WTA 125 turniru u Canberri, a tjedan dana kasnije igra kvalifikacije za prvi Grand Slam turnir sezone Australian Open. O velikom napretku koji je ostvarila u proteklih godinu dana svjedoči i podatak da je sezonu započela kao 268.igračica svijeta, dok se trenutno nalazi na 143.mjestu WTA ljestvice. Na jednom od posljednjih treninga prije odlaska u Australiju zatekli smo je pod brižnim okom oca Alena, koji je uz majku Anitu, sestru Leu i brata Leona njezina najveća podrška. Na terenu je, naravno, bio i njezin trenerski dvojac Juraj Dusparić iz Poreča i Tomislav Hublin iz Čakovca, a po potrebi uvijek je spreman uskočiti i iskusni čakovečki trener Milan Stojko.
Kada smo s Antoniom razgovarali prije godinu dana 2023.godinu ocijenila je negdje između sedmice i osmice, pa nas je zanimalo kako vidi proteklu sezonu.
–Dala bih joj istu ocjenu, znači negdje između sedmice i osmice, jer uvijek ostavljam prostor za napredak. S druge strane zadovoljna sam kontinuitetom svojih igara ove godine, bez velikih oscilacija i srećom bez ozbiljnijih ozljeda. Mislim da sam u svakom aspektu svoje igre te fizički i psihički u svemu napredovala što je, po meni, čak i važnije od pozicije na WTA ljestvici, a trenutni plasman i ostvareni rezultati samo su šlag na torti, govori nam Antonia.
Godinu je započela naslovom i finalom u tajlandskom Nonthaburiju, a unatoč odličnih igara novu je titulu dosta dugo čekala.
–Nakon uspješnog starta sezone bio je dugačak period do novog turnirskog naslova, ali sam osjećala da je samo pitanje vremena kada će se sve ponovno poklopiti. Sezona na zemlji bila je prosječna, na travi nisam puno igrala, ali nakon toga je krenulo puno bolje, ušla sam u svoje prvo WTA četvrtfinale, a osvojeni turniri u Veracruzu i Trnavi potkraj godine bili su pokazatelj svega što sam radila i koliko sam napredovala.
Možda bi titula bilo i više da na nekoliko turnira u ranoj fazi nije dobivala suparnice koje su kasnije odlazile do kraja.
-Na ždrijeb ne možeš utjecati, takav je kakav je i tu ne možeš ništa učiniti. Ponekad te pomazi i desi se da dobiješ lakšu suparnicu, a ponekad u ranoj fazi turnira naletiš na odličnu igračicu. Meni se to nekoliko puta desilo, a kasnije se poklopilo da su nakon našeg meča znale otići do kraja. Tu se, međutim, ne može ništa promijeniti, a igraš li kontinuirano dobro s vremenom sve dođe na svoje.
Kao i svi sportaši tako i Tonka ima neke svoje sitne tajne i rituale kojih se drži kada pobjeđuje.
-Većinom jedem isti doručak tako dugo dok pobjeđujem, uz još neke sitnice. Ponekad to bude ista pjesma ili play lista prije meča i slično.
Njezin teniski razvoj ide postepeno, ali stalno uzlaznom linijom, a sada je sve bliže kontinuiranim nastupima na WTA turnirima.
-Teško je upadati na WTA turnire gdje igraju najkvalitetnije igračice, jer treba ostvariti i renking, za što treba mukotrpno raditi na manjim turnirima. Zato kada dobiješ priliku igrati na WTA turniru treba je iskoristiti i mislim da će mi to biti prioritet sljedeće godine, naravno ovisno o formi i mjestu na ljestvici.
Suparnice su sve teže i nema lako dobivenih mečeva, jer te igračice ništa ne poklanjaju. Na manjim turnirima kad dobiješ prvi set često se zna desiti da suparnica padne u igri, što na WTA turnirima nije slučaj i tu se traži maksimalna koncentracija i stabilnost.
Uz iskustva koja je stjecala na WTA turnirima, ove je godine tri puta nastupila i u kvalifikacijama Grand Slam turnira.
-Igrati na Grand Slam turnirima veliko je iskustvo i uvijek je gušt igrati tamo. Roland Garros mi je jedan od dražih turnira, jer mi odgovara publika i energija tamo. Wimbledon se zbog svoje podloge ne može ni sa čim usporediti, a US Open je također specifičan po svojoj atmosferi. To su turniri na kojima jednostavno pokušavaš dati sve od sebe, uživati i upijati svaki trenutak.
Tonka je ove godine s tri pobjede u pojedinačnim mečevima i dvije u paru predvodila reprezentaciju Hrvatske na putu povratka u Prvu europsku skupinu Billie Jean King Cupa.
-Reprezentacija mi puno znači i u nacionalnom dresu igram još od mlađih uzrasta. Uvijek mi je drago igrati za Hrvatsku i rado se odazivam svaki put kad me pozovu.
Nakon dvije uzastopne turnirske pobjede, na drugom turniru u Trnavi osjetila je bol i zbog ozljede se povukla s turnira, pa je pauza od nepunih mjesec dana dobrodošla za oporavak.
-U Trnavi sam osjetila trbušni zid i nismo željeli forsirati, jer sam i ranije imala manjih problema s tim. Zato mi je odmor puno značio , ne samo da se zaliječim, nego i da malo odmorim glavu od tenisa te provedem barem dio blagdana s obitelji. To mi je pomoglo da se napunim energijom za sljedeću sezonu. Puno putujem i lijepo je provesti tri-četiri tjedna kod kuće.
U novoj sezoni želi ući među Top 100 tenisačica, a bodove za to pokušat će loviti i na Australian Openu.
-Radujem se nastupu na još jednom Grand Slamu i nadam se da ću kroz kvalifikacije proći u glavni turnir. Prije toga odigrat ću WTA 125 turnir u Canberri gdje želim nastaviti u istom ritmu kako sam završila godinu i aklimatizirati se na uvjete koji trenutno vladaju u Australiji. Nisam daleko od plasmana među prvih 100 igračica svijeta, ali najvažnije mi je da budem zdrava i da moja igra kontinuirano raste, jer tada će doći i rezultati.
Ove godine mnogo je radila na poboljšanju servisa i reterna.
-Zadovoljna sam pomacima, servis mi je puno pomogao, jer u ženskom tenisu mnogo znači. Uvijek se može bolje, ali zadovoljna sam time koliko sam popravila i servis i retern te sada samo želim nadograđivati te udarce.
Bliži se njezin 22.rođendan, a svoje želje svela je u jednu rečenicu.
-Jedino želim da budem zdrava i da svi oko mene budu zdravi, poželjela je Tonka.
Na privatnom planu skromna i samozatajna, na terenu postaje živa vatra te agresivnom igrom i moćnim udarcima sve češće ruši suparnice. Antonia Ružić u svakom je pogledu primjer istinske sportašice koja dostojno predstavlja svoj kraj i zemlju, pa joj želimo da i u 2025.godin ostvari sve svoje ciljeve i nastavi svoj teniski napredak prema samom vrhu.
Petar Grašo pjeva: „Sve bi da, da za nju, Jednu malu fritulu“… Posjetitelji na ovogodišnjem „Adventu u Oporovcu“ dobili su je, i to ne jednu već više njih, malih slatkih fritula s čokoladom i pistacijom! Da, imali su prilike uživati, i to besplatno, u okusu i mirisu prefine božićne „Dubai“ fritule koje im je pripremala top kuharica iz Oporovca Martina Šlibar.
Jedna od popularnih slastica i za Badnjak, može se danas naći i na vašem stolu, a Martina Šlibar, od koje sva jela kao da su iz raja izašla, otkrila nam je recept za te božićne „Dubai“ fritule. Evo ga:
U tijesto za fritule ide: 1 čaša jogurta (čvrsti jogurt), 2 čaše glatkog brašna, 4 žlice šećera, 2 jaja, 1 prašak za pecivo, 1 vanili šećer, 2 žlice ruma ili rakije, prstohvat soli i prstohvat cimeta, đumbira, muškatnog oraščića i korice limuna.
– Tko voli cimet, može ga staviti i više, kao ja, a od cimeta fritule dobiju ovu smeđu boju – kaže Martina. Sve sastojke treba dobro promiješati i ostaviti smjesu da odstoji pola sata.
Zatim se žlicom stavljaju kuglice u puno vrućeg ulja i kratko prže, po tri minute sa svake strane. Na pečene, slasne fritule stavite preljev – na pari otopljenju crnu i bijelu (kuhinjsku) čokoladu – i posipajte ih sjeckanom ili samljevenom u blenderu prženom, ali neslanom pistacijom.
Pravi uvod u božićne blagdane donijeli su u Ekonomsku i trgovačku školu Čakovec gosti iz cijeloga Međimurja. Pod njihovim vodstvom učenici i profesori sudjelovali su u 20 zanimljivih radionica – od lončarstva do izrade kinča, cekera od komušine i znamenite svetomarske čipke.
„Potrebno je najmanje pet sati rada za malenu čipku, 50 sati za veliku“, rekla je iskusna čipkarica Gordana Hunjadi iz Svete Marije u kojoj se već od osnovne škole uči ta vrijedna vještina.
Đurđica Horvat bavila se lončarstvom 45 godina, a i danas rado održava radionice za mlade. Nada Tomašek kinčom se bavi iz ljubavi, baš kao i ostali ljubitelji rukotvorina i tradicijske baštine poput Udruge žena iz Pušćina, udruge „Heklice“, KUU-a „Veseli Međimurci“.
Gosti su stigli i iz Socijalne zadruge Humana nova te iz Centra za odgoj i obrazovanje, a Martina Strahija, bivša učenica ETŠ-a, održala je inspirativno predavanje o iskustvu volontiranja u Tanzaniji.
ETŠ je ugostio i poznatoga pjevača Mirka Švendu Žigu koji njeguje međimursku popevku.
Dio učenika posjetio je Muzej Međimurja te Crkvu sv. Nikole i Franjevački samostan u Čakovcu. Zadnji dan nastave u 2024. g. bio je doista neobičan školski dan, prepun doživljaja. Uranjanje u baštinu uoči blagdana ideja je profesorice Ivane Puzak.
Božićnu priredbu tematski posvećenu svjetlosti i nadi pod nazivom “O, kakva to svetlost!” uveličao je školski zbor pod vodstvom profesorice Ive Novak, a recital o božićnim običajima u Međimurju izvele su učenice 1. UR pod vodstvom profesorice Perčić Štefok.
Jučer, 23. prosinca u Štefancu i Čakovcu dogodile su se dvije prometne nesreće u kojima su ozlijeđeni pješaci koji su prelazili kolnik obilježenim pješačkim prijelazima.
Upozoravamo vozače motornih vozila kako su se dužni približavati obilježenom pješačkom prijelazu sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožavaju pješake, odnosno tako da mogu zaustaviti svoje vozilo da bi propustili pješake koji su već stupili na pješački prijelaz. Zbog velikih gužvi na području grada Čakovca, posebice u blizini većih trgovačkih centara,pozivamo sve sudionike u cestovnom prometu na poštivanje prometnih propisa i pravila te na strpljenje i međusobnu toleranciju, kako bi se izbjegle nepotrebne prometne gužve i prometne nesreće. Želimo vam ugodnu i sigurnu vožnju te sretne i mirne blagdane!
Prva nesreća dogodila se oko 7 sati u Štefancu, Ulici Zrinskih. Pedesetogodišnji vozač osobnog automobila, čakovečkih registarskih oznaka, nije se približavao obilježenom pješačkom prijelazu sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustio pješake koji su već stupili na pješački prijelaz. Zbog opisane situacije prednjim bočnim dijelom automobila udario je u tijelo 69-godišnjeg pješaka, koji je prelazilo kolnik Ulice Zrinskih obilježenim pješačkim prijelazom. Uslijed siline udara pješak je podignut na vjetrobransko staklo, a potom je pao na kolnik. Ozlijeđeni 69-godišnjak vozilom hitne medicinske pomoći prevezen je u čakovečku bolnicu, gdje je zadržan na liječenju, dok će se težina zadobivenih ozljeda naknadno okvalificirati.
Druga nesreća dogodila se oko 11 sati u Čakovcu, Ulici Valenta Morandinija. Vozačica rođena 1953. upravljala je osobnim automobilom, čakovečkih registarskih oznaka, te se također obilježenom pješačkom prijelazu nije približavala sigurnosnom brzinom tako da ne ugrožava pješake, odnosno tako da može zaustaviti svoje vozilo da bi propustila pješake koji su već stupili na pješački prijelaz. Zbog opisane situacije prednjim bočnim dijelom automobila udarila u tijelo 65-godišnje pješakinje, koja se nalazila na pješačkom prijelazu i prelazila kolnik odvojka spomenute ulice. Uslijed siline udara pješakinja je pala na kolnik. Vozilom hitne medicinske pomoći ozlijeđena 65-godišnjakinja prevezena je u čakovečku bolnicu, gdje joj je pružena medicinska pomoć, dok će se ozljede naknadno okvalificirati.
Nakon kvalifikacije ozljeda slijedi i pravna kvalifikacija događaja (prekršajna ili kaznena odgovornost 50-godišnjeg vozača i 71-godišnje vozačice).
– Hvala svima dragi prijatelji na čestitkama. Nadam se da sam opravdala ovu nagradu i radujem se i nadalje dobroj suradnji sa svima vama jer ste mi velika pomoć i podrška u radu – poručila je Spomenka Tomašić, najvolonterka Međimurske županije za 2024. godinu.
Poručila je to svim njezinim kolegama iz Udruge “Pomoć neizlječivima” Međimurske županije koji su joj čestitke izrazili pisanim putem, a bilo je i onih koji su došli na svečanost u čakovečku Gimnaziju kako bi joj osobno stisnuli desnicu i izrazili divljenje i ponos na nju i nagradu.
Na svečanosti su bili predsjednica Udruge “Pomoć neizlječivima”, mr.sc. Renata Bermanec, njezin suprug Stjepan te prijateljice Maja Logožar i Gordana Grubić.
Da podsjetimo, nagrade najvolonterima dodjeljuje Međimurska županija, a Spomenki kao najpredanijoj volonterki pripalo je i prijelazno priznanje Najveće srce Međimurja koje je primila iz ruku međimurskog župana Matije Posavca.
Spomenka je prvostupnica sestrinstva iz Lopatnica, zaposlena u Županijskoj bolnici Čakovec – u Centralnoj dnevnoj bolnici s kemoterapijom, žena koja i izvan radnoga vremena svaki slobodni trenutak poklanja pomaganju oboljelima kao volonterka udruge Pomoć neizlječivima čije je osnivanje i inicirala.
