Povod za ovu objavu je jedna ne tako davna fotografija na kojoj su braća Srpak, Marijan, Branko i Dražen koji su dio muških potomaka od petero djece u obitelji. Fotografiju nam je ustupio najstariji Marijan kojeg su Branko i Dražen posjetili u slovenskom prekmurskom naselju Dobrovnik gdje živi, a Branko i Dražen su mu iz M. Središća došli u posjetu nakon ozbiljnije bolesti koju je najstariji braco prebolio.
Vrijeme, okolnosti i obveze braći ne omogućavaju ovakva česta druženja, a ovo je poslužilo da se prisjete minulih vremena, a i ovih današnjih trenutaka. Razgovarali su o minulim i sadašnjim trenucima vezanim za njihovo Mursko Središće u kojem su ostavili svaki u svom vremenu vidljiv i pamtljiv trag.
Marijan, danas 75-godišnjak, je kao mladić bio vezan uz glazbu kojoj ne može ni danas odoljeti. Bio je neizostavna harmonikaška pratnja na mnogim mjesnim kulturno zabavnim događanjima, a kasnije se je to njegovo glazbeno umijeće proširilo na glazbenu scenu Međimurja kao dio glazbenog sastava “Talismani!“. Sve je to trajalo u njegovim najsvjetlijim glazbenim godinama dugim dvadesetak i više godina u kojima je znao zasvirati i na drugim instrumentima. Put ga je potom odnio u Austriju kamo i danas odlazi povremeno svojim nasljednicima.
Nešto mlađi Branko veliki je trag ostavio u središćanskom NK Rudar kojem je godinama bio zaštitni znak, dok mu je primarni posao bio u graditeljskom poduzetništvu. U sjeni toga, i tako gotovo pola stoljeća, samozatajno su u njegovoj prigodno uređenoj radionici nastajale, po izvornim nacrtima, brojne makete brodova i one druge s kojima može stati u red najpoznatijih brodomodelara. Branko je znan kao humanitarac, sponzor brojnih humanitarnih akcija.
Ove je godine povodom manifestacije Ljeto uz Muru u novoobnovljenom Sokolskom domu priredio izložbu maketa povijesnih brodova iz različitih razdoblja, kao i makete nekih od najvažnijih građevina na području Murskog Središća. Tom prigodom je svome bratu Draženu, gradonačelniku njegova grada, poklonio maketu stare školske zgrade u kojoj je smještena Gradska uprava.
O najmlađemu Draženu, na kojeg su Marijan i Branko izuzetno ponosni, ne treba posebna priča.
Od 2008. godine kada je na gradskim funkcijama, uz to dva saborska manda, davao je sve od sebe da se ne promijeni kao čovjek želeći uvijek biti od koristi i pomoći ljudima koji su ga birali, zapravo svima. O tome i svojim drugim postignućima Dražen je svojevremeno napisao:
“Mogu samo reći da sam ponosan na moje/naše Središće, naš cijeli grad, na sve vas…na njegov napredak, razvoj, na sva postignuća, na dobru klimu koju smo stvorili i to vidim kao najveće postignuće. Sada pak mi pomalo postaje važno ostati zdrav, sa željom da i svi moji u obitelji, a i svi vi dragi ljudi budete zdravi i veseli. I da uz bistri um, upornošću i vrijednim zalaganjem, te uz Vašu pomoć dodamo još neka postignuća koja će dodatno unaprijediti kvalitetu života u našem gradu.”
Mama Barbara i tata Ivan bili su im svijetli primjer radišnosti, a nadasve skromnosti u vremenima kada ih život nije mazio.
