Nedavno su Međimurski demokratski savez i Udruga oboljelih od leukemije i limfoma Međimurske županije zajednički organizirali uz jezero Športsko ribolovnog društva „Šaran” u Palinovcu dobrotvornu Likovnu koloniju. Nastalim umjetničkim djelima, odnosno njihovom prodajom, financirat će se potrebe oboljelih članova u kupnji lijekova, medicinskih pomagala ili terapije kada to ne financira HZZO u cjelosti ili djelomično.
Likovnoj koloniji se odazvalo se 25 slikara iz Međimurske, Varaždinske, Koprivničko-križevačke i Bjelovarsko-bilogorsle županije.
Za posebno iznenađenje domaćinima pobrinuo se slikar Mladen Palić iz Svetog Martina na Muri. Dok su njegovi kolege mahom radili na platnu i papiru, Mladen je oslikao dio slobodnog zida doma ribolovaca. Slika velikog šarana dugo će na tom zidu svjedočiti jednom zajedništvu, plemenitosti i darežljivosti.
Mladen Palić pak kaže kako je ponosan što je ponovno mogao nekoga usrećiti svojim likovnim umijećem.
Prvi dojam kod dolaska na tržnicu u Murskom Središću bio je kako ima mnogo više prodavača za razliku od proteklih tjedana. I doista je tako i bilo, a tome su zaslužni bili prodavači cvjetnih i povrtnih presadnica. A flanci je bilo doista veliki izbor pa se je za neke, pogotovo rajčice, čekalo u redu.
Danas je 1. svibnja – Praznik rada. Obilježavamo ga u potpuno drugačijim okolnostima nego nekad. Krivicu za to jednim dijelom snosi korona, a drugim potpuno drugačiji uvjeti na tržištu rada. To su samo neki od razloga što smo na razgovor pozvali Mladena Zemljića, regionalnog povjerenika Sindikata grditeljstva Hrvatske, koji se rado odazvao i, uz ostalo, razjasnio brojne predrasude o sindikatima.
Proteklih tridesetak godina graditeljstvo u Hrvatskoj, a to znači i u Međimurju, je u stalnom opadanju. Kakva je danas situaciju u našoj Županiji? Koliko imate članova?
-Da, u tom periodu graditeljstvo je prošlo kroz proces privatizacije kao i kroz teške gospodarske krize u kojima su propale mnoge eminentne građevinske tvrtke i rapidno se smanjio broj zaposlenih. S obzirom da Sindikat graditeljstva Hrvatske (SGH) uglavnom organizira članstvo u srednjim i većim tvrtkama to se negativno odrazilo i na broja članova. No, posljednjih nekoliko godina opseg građevinskih radova ponovno lagano raste, kao i broj zaposlenih. Tako je bilo i prošle godine i unatoč pandemiji Covid 19 udio građevinarstva u BDP RH raste, a rasla je i zaposlenost preko 7%. Sada nedostaje radnika i sve više se zapošljavaju stranci.
Koje sve grane građevinarstva okupljate?
-Osim visokogradnje, niskogradnje, završnih radova u građevinarstvu prisutni smo u industriji građevinskog materijala, čak i u metalskoj i drvnoj industriji.
Imate li osnovne sindikalne organizacije u tvrtkama?
-Osnovni oblik sindikalnog organiziranja SGH su sindikalne podružnice i prilikom učlanjivanja nastojimo da se članstvo organizira u sindikalnu podružnicu kako bi što bolje zaštitili njihova prava i interese.
Kakav imate odnos s vlasnicima tvrtki? Koliko su osjetljivi na sindikalno organiziranje?
-U većim tvrtkama u kojima smo organizirani uglavnom imamo korektnu suradnju i socijalno partnerstvo koje naravno podrazumijeva i suprotstavljenost interesa radnika i poslodavca oko uvjeta rada, prije svega cijene rada i materijalnih prava koje onda nastojimo kroz procese kolektivnog pregovaranja dogovorno riješiti i postići socijalni mir na dulje ili kraće vrijeme. Poštivanjem dogovorenog stječe se međusobno uvažavanje i povjerenje. Sasvim je druga slika kod tzv. novopečenih poslodavaca koji vrlo često odbijaju bilo kakav kontakt sa sindikatom kao i sindikalno organiziranje radnika koji su kod njih zaposleni. Razlozi za takvo ponašanje su različiti, od neinformiranosti i predrasuda o djelovanju sindikata do nezakonitog poslovanja i ne fer odnosa kako prema poslovnim partnerima tako i prema svojim radnicima koje svjesno zakidaju u njihovim pravima kako bi ostvarili što veću zaradu.
Ima li sindikata koji su u službi poslodavaca, a ne radnika?
-Ima i takvih, mi ih zovemo „žuti sindikati“. Poslodavci imaju izravan utjecaj na njihovo osnivanje na razini poduzeća. Uglavnom se radi o malim sindikatima koji nisu uključeni u sindikalne središnjice. Članarina se redovito troši na materijalne pogodnosti, unutar takve organizacije nema kompetentnih predstavnika, nema profesionalne pravne pomoći niti istinskog dijaloga.
S kojim se problemima najčešće susreću radnici? Traže li uopće pomoć od vas i kako im možete pomoći?
-Sada, u pravilu radnici nemaju problema sa rokovima isplata plaća, ali se često zakidaju jer im se ne isplaćuju plaće u cijelosti, najčešće se ne plaćaju ugovoreni dodaci na plaće kao što je prekovremeni rad, otežani uvjeti rada i sl. Eventualno im se dio tih dodataka plaća kao neoporezivi iznos kroz dnevnicu za terenski rad ili nagradu za rad. Drastičnije zakidanje u isplatama plaća i ugovorenih materijalnih prava granskim kolektivnim ugovorom egzistira u gotovo svim, u pravilu, malim građevinskim tvrtkama gdje se isplaćuje zakonska minimalna bruto plaća, a ostatak na ruke. Nema govora o isplati bilo kakvih dodataka.
To vam pokazuju i aktualni statistički podaci o prosječnoj isplaćenoj plaći u građevinarstvu i na razini županije ali i na razini RH koja je, unatoč znatnim povećanjima kroz kolektivni ugovor i dalje oko 16 posto ispod prosjeka RH. Smatramo da je za takvo stanje prvo odgovorna država jer nikako da uvede inspekcijski nadzor za isplate ugovorenih plaća granskim kolektivnim ugovorima sa proširenom primjenom. Za sada sve ostaje na obećanjima. Očito nekome ovaj kaos odgovara. Naši kontakti sa sindikalnim podružnica i članstvom su svakodnevni, nepravilnost uglavnom uspijevamo ispraviti posredovanjem kod poslodavca, dok za pojedinačne članove u manjim tvrtkama to postižemo tek sudskim putem.
Kako surađujete s drugim sindikatima? Koliko ih ima u Međimurju?
-Mi smo članica SSSH, najveće sindikalne središnjice koja okuplja gotovo sve reprezentativne sindikate koji organiziraju radnike u gospodarstvu i uslugama u privatnom sektoru i oni su u većem ili manjem broju prisutni i u našoj županiji. Sa navedenim sindikatima surađujemo preko naše središnjice koja zastupa zajedničke interese u tripartitnom i bipartitnom nacionalnom dijalogu. Vodimo zajedničke akcije kampanje, da podsjetim vrlo uspješna akcija je bila protiv Vladine mirovinske reforme – „67 je previše“ koju smo vrlo uspješno odradili. Trenutno je aktualna kampanja „Rad po mjeri čovjeka“ koju vodimo sa ciljem podizanja kvalitete radnih mjesta u svim segmentima – plaće, sigurnosti radnog mjesta, zakonitog radnog vremena, zaštite zdravlja, pravo na edukaciju i napredovanje itd., kako ne bi naši radnici odlazili na rad u inozemstvo. U tom kontekstu će se ove godine obilježiti praznik rada. Također, na razini SSSH imamo zajednički organiziranu besplatnu pravnu pomoć za članstvo.
Kako se financirate? Ne čuje se zadnjih godina za sindikate, nekako ste ušutjeli ili namjerno radite u tišini?
-Financiramo se gotovo u cijelosti iz članarine, jedan dio članarine ostaje u podružnicama, a SGH koristi drugi dio i iz toga plaća doprinos za članstvo u SSSH i međunarodnim organizacijama. Manji dio sredstava povlačimo iz EU socijalnog fonda za provođenje projekata. Svrha i cilj sindikata je zaštita prava i interesa radnika prije svega kroz kolektivno pregovaranje i sklapanje kolektivnih ugovora sa poslodavcima i njihovim udrugama radi uređenja uvjeta rada radnika, prije svega cijene rada i materijalnih prava. To je ozbiljan i zahtjevan posao, na žalost nije previše atraktivan za medije. Situacija s pandemijom je otežala provođenje sindikalnih akcija ali s obzirom da se krenulo sa konzultacijama oko izmjena ZOR-a uskoro će biti zanimljivih tema za medije.
Unazad nekoliko godina, kad su bili problemi u poduzećima, često se čula konstatacija: “Ako dođu sindikati, firma će sigurno propasti”.
-To su bili zaista zlonamjerni komentari . Na žalost u Hrvatskoj se uvriježilo ponašanje da poslodavac može dugovati radniku i više od dvadeset plaća a da nitko ne pokreće stečaj , a ako je i pokrenut stečaj on se vodi godinama. Istovremeno se radnicima i sindikatu nametala krivnja za propast tvrtke ako su tražiti svoju zaradu. Tisuće i tisuće ljudi je ostalo nenaplaćeno jer se odugovlačilo sa stečajevima … pogledajte samo slučaj Međimurja Visokogradnje. Mi smo u krizi pregovarali sa puno poslodavca i sklapali sporazume o privremenom smanjivanju plaća, odgodi isplata samo da se sačuvaju radna mjesta ili barem dio radnih mjesta. Na državnoj razini se uspjelo dobiti zakonsko rješenje i isplati tri minimalne plaće kao oblik potpore za restrukturiranje tvrtki. Međutim, radnici moraju za svoj rad biti plaćeni. Zakon, kolektivni ugovori i sporazumi sa sindikatom se moraju poštovati. I tu nema alternative.
Nekad su sindikati u poduzećima bili zaduženi i za osiguranje ogrijeva, zimnice, svinjskih polovica, odmora… Postojala je sindikalna kasa uzajamne pomoći, radnička odmarališta… Što je od toga danas ostalo? Samo prvomajski grah?
-Još jedna predrasuda o ulozi sindikata. Budući da u socijalizmu sindikat nije kolektivno pregovarao i pružao zaštitu radnicima jer su drugi brinuli o tome, bavio se svinjskim polovicama i izletima. Sada, kada se bavimo zaštitom radnika i kolektivnim pregovaranjem, materijalne pogodnosti ovakvog tipa više nisu primarne, ali egzistiraju primjerice sindikalne pomoći, pozajmice , negdje egzistiraju i kase, ali na posebnim računima, kupovanje roba uz popuste i sl. SGH organizira jednom godišnje i sportske igre na ovom području kao centralne, sve je to kod članstva jako dobro prihvaćeno. Budući da članstvo plaća sve naše aktivnosti kojima se kasnije koriste nečlanovi, radimo i na tome da kroz kolektivne ugovore proširujemo materijalne pogodnosti samo za članove sindikata.
Evo, danas je 1. svibnja, Praznik rada. Što bi poželjeli radnicima?
-Prije svega, čestitam članovima i svim drugim radnicima 1 svibnja – Praznik rada, želim im puno kvalitetnih, dobro plaćenih radnih mjesta i u vezi s time pozivam sve radnike da nam se pridruže i da zajedno ostvarimo sve naše zahtjeve iz kampanje „Rad po mjeri čovjeka“.
Dan Međimurske županije i ove je godine, nakon niza događanja i svečanosti u Međimurju, obilježen u Zagrebu uz prijavak Zrinske garde Čakovec. Kod biste Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Zagrebačkoj katedrali položili su vijence i zapalili svijeće potpredsjednik Hrvatskog sabora akademik Željko Reiner, župan Međimurske županije Matija Posavec, izaslanik Ministarstva obrane zapovjednik Hrvatskog vojnog učilišta “Dr. Franjo Tuđman” general pukovnik Mate Pađen, izaslanik obnašateljice dužnosti gradonačelnika Grada Zagreba i pročelnika Gradskog ureda za obrazovanje Ivica Lovrić i Stipo Zeba, izaslanstvo Grada Čakovca, Matice hrvatske, Družbe “Braća Hrvatskog Zmaja”, Društva Međimuraca u Zagrebu te Zrinske garde Čakovec predvođeno predsjednikom Đurom Belom i počasnim predsjednikom Alojzijem Sobočancom.
Obilježavanje je održano po pokroviteljstvom predsjednika Hrvatskog sabora Gordana Jandrokovića. Prije 10 godina Hrvatski sabor proglasio je 30. travnja kao Dan pogibije Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana. Spomendan posvećen Zrinskim i Frankopanima, simbolima žrtve za slobodu i pravdu hrvatskoga naroda i hrvatske domovine, obilježava se uz geslo Navik on živi ki zgine pošteno.
U petak 30. travnja 1671. godine u Bečkom Novom Mjestu pogubljeni su vođe protuhabsburške urote Petar Zrinski i Fran Krsto Frankopan. Povod za urotu bio je Vašvarski mir što ga je 1664. godine sklopio kralj Leopold I. s nepovoljnim uvjetima za vlastite zemlje. Hrvatska i Ugarska nisu priznale taj dogovor i nadale su se da će uz pomoć bečkog dvora osloboditi svoja područja od turske vlasti. Kako im je Beč onemogućio da se zakonito izbore za svoja prava, nije im preostalo drugo nego da se hrvatske i ugarske vođe udruže i svoja prava ostvare pobunom. Bečki dvor, istodobno provodi apsolutističku i centralističku politiku ne poštujući staleška prava hrvatskoga i mađarskog plemstva.
Saznavši za urotu, zahvaljujući izdaji iz urotničkih redova, kralj Leopold I. pod izgovorom pomirenja doveo je hrvatske velikaše 1670. godine u Beč. Odmah ih je stavio u kućni pritvor, a zatim prebacio iz Beča u tamnicu u Bečko Novo Mjesto. Nakon jednogodišnje i nezakonite istrage, jer je hrvatskim velikašima mogao suditi samo Sabor, osuđeni su na smrt odsijecanjem glave i desne ruke zbog uvrede kralja i izdaje zemlje. Kao posebna „milost“, osuđenicima je oproštena kazna odsijecanja ruku.
Prije smaknuća su, kao i njihove obitelji, lišeni plemstva, a njihova je imanja zaplijenila država. Bečki dvor ne samo da je ugušio zrinsko-frankopanski pokret, nego je i uništio dvije najstarije i najslavnije obitelji koje su pet stoljeća, sve do polovice 17. stoljeća, imale istaknutu ulogu u hrvatskoj povijesti.
Njihovi posmrtni ostaci iz Bečkog Novog Mjesta preneseni su i pokopani 1919. godine u Zagrebačkoj katedrali.
I danas djelomično sunčano i još malo toplije. Uz prolazno jači razvoj oblaka tijekom popodnevnih i osobito večernjih sati mjestimice može naletjeti kratkotrajan pljusak s grmljavinom. Puhat će većinom slab jugoistočni vjetar. Jutarnja temperatura od 11 do 14, a najviša dnevna oko 24 ili 25 Celzijevih stupnjeva.
Sutra se nastavlja južina. Bit će djelomično sunčano, ali se kasno poslijepodne ili navečer mjestimice može pojaviti kratkotrajan pljusak s grmljavinom. Vjetar umjeren do jak jugozapadni. Nakon jutarnjih 11°C najviša dnevna ide do 21 Celzijev stupanj.
U noći s 29. na 30. travnja 1945. godine ustaške su vlasti likvidirale ustaški logor u Lepoglavi. S logorom je likvidirano i preostalih 80-ak logoraša, dok je većina logoraša, njih oko 1300, prethodno deportirano u Jasenovac. Uz sjećanje na te crne dane lepoglavske povijesti, na Spomen groblju u Lepoglavi odana je počast ubijenima u ustaškom logoru u Lepoglavi i svim žrtvama fašističkog terora.
Počast su ubijenima odali predstavnici Udruge antifašističkog boraca i antifašista Ivanec i podružnice Lepoglava, Zajednice udruge antifašističkih boraca i antifašista Varaždinske županije te ispred Grada Lepoglave gradonačelnik Marijan Škvarić i njegov zamjenik Hrvoje Kovač.U kaznionici u Lepoglavi s dolaskom ustaša zatvoreni nisu lišavani samo slobode već su lišavani i života. O tome što se događalo unutar zidina svjedoče imena ispisana na ovom Spomen groblju, 961 ispisano ime žrtava ubijenih u logoru u Lepoglavi. Od 11. travnja 1945. godine, kada je počela “likvidacija” logora od strane ustaša, tri su vagonska transporta sa zatvorenicima upućena u Jasenovac. Iz jednog vagona uspjelo je pobjeći njih stotinjak od kojih je preživjelo njih 57 koji su svjedočili o strahotama koje su se događale u logoru u Lepoglavi. Preostali zatvorenici likvidirani su s 29. na 30. travnja – kazala je predsjednica UABA Ivanec, Marija Varović.
Grad Lepoglava ima bogatu kulturno-povijesnu tradiciju prepoznatu i na svjetskoj razini, ali činjenica je da je Lepoglava bila i mjesto patnje. To je povijest od koje ne možemo, ali ne smijemo bježati već to vrijeme nazvati pravim imenom i s njime upoznati generacije mladih kako se u budućnosti to ne bi ponovilo – poručio je gradonačelnik Marijan Škvarić. Tom je prigodom podsjetio na nedavno objavljeni roman Lepoglava profesora Željka Funde koji govori upravo o strahotama koje su se događale u ustaškom logoru Lepoglavi. Najavio je i obnovu Spomen groblja predstavivši glavni projekt prema kojem se planira obnova ovog spomen obilježja. Na strahote koje su se za vrijeme 2. svjetskog rata događale u ustaškom logoru u Lepoglavi ovom se prigodom osvrnuo i predsjednik Zajednice Udruga antifašističkih boraca i antifašista Varaždinske županije i član Predsjedništva SABA, Milivoj Dretar. Kazao je da se čitanjem ispisanih imena i godina rođenja žrtava može vidjeti da su u logoru Lepoglavi stradali i muškarci i žene svih dobnih skupina pa tako i djeca te starci što dovoljno govori o kakvom je logoru bilo riječ. Na žalost, istaknuo je, ima nekih koji će sve to negirati. Počast je žrtvama odana je i u Parku žrtava fašizma, pored zida nekadašnjeg logora – na mjestu na kojem su ekshumirani posmrtni ostaci ubijenih u logoru u Lepoglavi.
ovim putem vam čestitam Prvi maj – Međunarodni praznik rada, datum koji danas predstavlja svijetlu tradiciju međunarodnog radništva, ali i datum kada bi trebali intenzivnije nego inače promišljati o položaju radnika u trenutačnim izazovnim i nesigurnim okolnostima.
Pandemija koronavirusa u proteklih godinu dana promijenila je svijet kakav smo poznavali – suočili smo se s najvećom krizom u proteklih 100 godina i pitanje je kada će i hoće li se stvari vratiti u normalu. Čelnici država, pa tako i lokalnih samouprava – gradova i županija, trebaju raditi na stvaranju novog kvalitetnijeg i pravednijeg društva i to u uvjetima novih nejednakosti koje je kriza stvorila. To je njihova zadaća i dužnost, na koju sam ja kao kandidat za župana Međimurske županije također spreman.
Položaj radnika i svih koji rade danas u Hrvatskoj ispunjen je prije svega neizvjesnošću, jer je dio industrija dugotrajno pogođen krizom, prvenstveno industrija organizacije događaja, ugostiteljstvo i turizam. Veliki broj radnika zajedno sa svojim poslodavcima ovise o potporama za očuvanje radnih mjesta, za koje se svakih 30 dana postavlja hoće li biti dovoljno sredstava za produljiti ih i na sljedeći mjesec. Osjećaju nesigurnosti doprinose i najavljene izmjene Zakona o radu, koje se uglavnom opisuje riječima poput „fleksibilizacija ugovora i radničkih prava“. Sve to stvara određeni nemir i nesigurnost, pogotovo kada dio ljudi već mjesecima radi na daljinu, što također nije adekvatno regulirano ni kompenzirano, a pitanje je koliko ljudi uopće ima uvjete za takav rad. Za Međimurce je zbog prosječno niže plaće od ostatka Hrvatske situacija još dodatno teža.
Nova komunalna ulaganja i otvaranje novih gospodarskih zona moraju biti naša zadaća, jer jedino kontinuiranim naporima za stvaranje novih radnih mjesta možemo pokazati kako se naša radišnost i poštenje isplati! Ulaganje u obrazovanje i povećanje razine obrazovanosti budućih generacije omogućit će razvoj novih visoko plaćenih poslova.
Epidemiološka situacija nam ne dozvoljava da ovaj dan proslavimo uz veselo druženje, roštilj i grah, ali vam svima želim sretan Praznik rada – proslavite ga u krugu najbližih, obitelji i prijatelja, poštujući epidemiološke mjere!
Dan Međimurske županije prilika je da se zahvali brojnim Međimurkama i Međimurcima koji svojim djelovanjem ostvaruju hvalevrijedne rezultate, pridonose razvoju Međimurja i promiču naš kraj. Tim je povodom 30. travnja, na sam Dan Županije, održana dodjela javnih priznanja Međimurske županije.
Nakon što je prvim počasnim građaninom Međimurske županije proglašen dr.sc. Antun Mikec, drugom počasnom građanko Međimurske županije proglašena je dr.sc. Lidija Bajuk zbog iznimnih dostignuća u književnosti, znanstvenom predstavljanju, interpretiranju i populariziranju međimurske etnobaštine i međimurske popevke te zbog poticanja osnivanja i djelovanja kulturno umjetničkih udruga i njihovog prenošenja domoljublja na mlade generacije. Lidija Bajuk jedna je od vodećih ličnosti hrvatske etno glazbe te je među pojedincima i institucijama koje su najzaslužnije što je međimurska popevka uvrštena na UNESCO-ovu reprezentativnu listu nematerijalne kulturne baštine čovječanstva. Priznanje počasne građanke Međimurske županije skroman je način zahvale za sav njen trud i zalaganje koji daje u očuvanje kulturne baštine Međimurja.
„Na današnji dan, povodom velikih obljetnica koje obilježavamo u Međimurju, lijepo je primati počasti, no dobra je to prigoda za poticaj darovitih, marljivih i osviještenih Međimurki i Međimuraca. Nagrade počasti obvezuju nas na samokritičnost i kritičnost, nikako na taštinu. Svaki je čovjek usidren u svoj zavičaj. Zavičaj su prirodne ljepote, jezik, povijesne činjenice, običajne i druge kulturne prakse, svjedočanstva i uspomene. Učvrstimo zavičajno zajedništvo da bi naše Međimurje postalo mjestom oživotvorenih vizija znanih i neznanih prethodnika, da bismo ponajbolje od sebe natrag zavičaju i vratili.“, poručila je Lidija Bajuk u svom govoru prilikom dodjele javnih priznanja.
Nagrada „Zrinski“ Međimurske županije za 2020. godinu dodijeljena je mr.sc. Miloradu Šubiću, dipl. ing. za poseban doprinos razvoju voćarstva te izvanredan stručni i organizacijski uspjeh u poljoprivrednom savjetovanju, Ljudevitu Bošćaku za aktivnosti u očuvanju i promociji kulturne baštine Međimurja, Ivanu Gradečaku za izniman doprinos na području kulturne baštine i turizma Međimurja te aktivno volonterstvo u kulturnim i sportskim udrugama, mr.sc. Branku Grabaru, dr.vet.med. za izvanredan doprinos u primjeni veterinarske znanosti u praksi te Sportsko ribolovnom društvu „Mura“ Mursko Središće zbog intenzivne brige za okoliš i stalne popularizacije prirodnih ljepota Međimurja i podizanje ekološke svijesti građana. Nagrade su dobitnicima uručili župan Međimurske županije Matija Posavec sa zamjenikom Josipom Grivcem i predsjednik Skupštine Mladen Novak sa zamjenikom Dragutinom Glavinom. Svečanost dodjele javnih priznanja Međimurske županija središnji je dio ovogodišnjeg obilježavanja Dana Međimurske županije, a nazočili su joj saborski zastupnici Boška Ban-Vlahek i Stjepan Kovač.
Ivan Horvat, Ivan Fučko, Zvonko Kovač i Košarkaški klub „Donji Kraljevec“ dobitnici Povelje Međimurske županije
Povelja Međimurske županije dodijeljena je Ivanu Horvatu za postignute rezultate na području jačanja tehničke kulture i širok društveni angažman, Ivanu Fučku za uspješan rad na širenju i razvijanju kulturno – umjetničkog amaterizma, dr.sc. Zvonku Kovaču za izuzetan stvaralački rad na području kajkavske književnost i Košarkaškom klubu „Donji Kraljevec“ za pedesetogodišnji rad u odgoju i osposobljavanju sportaša i podizanju športske kulture građana.
„Međimurje je kraj koji obiluje bogatstvom prirode, kulture, običaja i pravih vrijednosti, no ono što naš kraj čini posebnim i prepoznatljivim, ono najvrjednije što imamo su naši ljudi. Stoga su javna priznanja Međimurske županije zahvala i poticaj svima nama da i dalje brinemo o Međimurju, ulažemo u njega i razvijamo ga.“, istaknuo je župan Međimurske županije Matija Posavec dodavši da je ovogodišnje obilježavanje Dana Međimurske županija posebno po tome što se u specifičnim epidemiološkim uvjetima obilježavaju velike obljetnice, 350. obljetnica sjećanja na pogibiju Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, 400. obljetnica rođenja Petra Zrinskog, 20 godina djelovanja Zrinske garde i 10 godina od kako je Hrvatski sabor 30. travnja proglasio Spomendanom pogibije Zrinskog i Frankopana, a kruna svega je završetak obnove najvećeg ulaganja u kulturnu baštinu u Međimurju, Starog grada Zrinskih.
Svečanost dodjele javnih priznanja Međimurske županije izvedbom međimurskih pjesama obogatio je Mirko Švenda Žiga.
