Posljednjih nekoliko tjedana, jedna od najužarenijih tema koje se provlače kroz medijski prostor u Međimurju, ali i šire, je zasigurno slučaj pume koja luta našim krajem. Mnogi tvrde da su je vidjeli, a posljednji anonimni svjedok, čije je ime poznato našoj redakciji, dolazi iz Palovca te je uvjeren da je Novom ulicom prekjučer zaista lutala krvoločna zvijer.
-Bilo je to prekjučer oko ponoći. Već smo bili u krevetu i čuli smo neke jako čudne zvukove, kakve još nikad nisam čuo. Otišao sam na balkon, ne bih li nešto zapazio. Nisam ništa vidio te sam otišao natrag u kuću pa su se zvukovi ponovno pojavili. – govori u jednom dahu.
-Nakon toga još jednom sam otišao van i posvijetlio mobitelom prema susjedovoj kući, kada sam ugledao dvije velike narančaste oči. U prvi mah sam pomislio da je riječ o sovi, jer nisam vidio tijelo. Nakon što sam maknuo svjetlo, životinja je ustala, jer je sjedila na vrhu krova od garaže. Počela je hodati i tada sam bio svjestan da je riječ o nekoj dosta većoj životinji. Isprva je hodala, a onda je počela trčati i po žlijebu se spustila dolje i otišla u vrt. 99% sam siguran da se radi o pumi. – prepričava nam mještanin Palovca.
Podsjetimo, na mjesto događaja su kasnije došli i policijski službenici, koji nisu našli ništa. Prema njihovim riječima vjerojatno je bila riječ o povećoj domaćoj mački s mačićima.
Zavičajno društvo Međimurje u Zagrebu organiziralo je tradicionalno „Međimursko prošćenje“ kao mjesto okupljanja Međimuraca i njihovih prijatelja u hrvatskoj metropoli.
Sveta misa ove je godine služena u crkvi Sv.Jeronima u zagrebačkom Maksimiru, u izravnom prijenosu Hrvatske televizije, a predvodio ju je župnik župe iz Preloga vlč. Antun Hoblaj uz nastup zbora Hrvatske televizije i sopranistice Nikoline Virgej iz Kotoribe.
Po završetku svete mise organizirano je tradicionalno druženje u restoranu Tajer koji vodi Međimurac sa zagrebačkom adresom i pomoćni trener Hrvatske nogometne reprezentacije Dražen Ladić.
Zbog epidemioloških razloga izostalo je tradicionalno prošćenje na ulicama Zagreba, no organizatori su najavili povratak tradiciji već iduće godine.
Predsjednica Zavičajnog društva Branka Prišlić zahvalivši na dolasku istaknula je kako u Zagrebu živi preko 40 000 Međimuraca koji ostavljaju veliki trag na društveni, kulturni i gospodarski život glavnog grada Hrvatske.
Uz Međimursko proščenje uspješne manifestacije koje Zavičajno društvo Međimuraca u Zagrebu organizira se i Međimurska večerja te Međimurski gospodarski forum, dok je izuzetno aktivna Udruga studenata Međimurja u Zagrebu i gospodarstvenici, među njima, uspješni Antun Mikec čija Zaklada pomaže brojnim studentima u podmirenju troškova studiranja.
Obitelj Đođ živi u njemačkom gradiću Regensburgu. Rado navraćaju u svoj rodni kraj jer je Andrej, liječnik i nekada poznati nogometaš, rodom iz Donje Dubrave, a odabranica njegova srca Đurđica je iz Donjeg Vidovca. Posebni zaljubljenik u sport je doktor Andrej koji je tu ljubav prenio i na svoju obitelj.
Zbog toga Andrej nikada među svoje bivše suigrače, nogometaše Dubravčana, ne dolazi praznih ruku. Uvijek se u njima nađe ono što je klub žurno potrebu. Njegovim je stopama krenula i supruga. Za početak je nogometašima NK “Vidovčana” poslala torbu s fizioterapeutskim priborom. Donaciju su u ime kluba preuzeli(s lijeva) Dalibor Hujs, Mateo Pongrac i Željko Dolenec. U ime cijelog kluba žele zahvaliti obitelji Đođ od kojih su dobili poruku:
Međimurski župan Matija Posavec na nedavnim je lokalnim izborima treći puta zaredom dobio podršku birača i prvi je političar kojemu smo otvorili vrata Deset kratkih. Koliko su mu važne pobjede i što je naučio iz rijetkih poraza, je li bolje biti u stranci ili nezavisni, zašto mu je županija draža od Sabora, voli li više talk show ili kolumne, paše li mu kava više od gemišta te što bi poručio svojim blizancima Ivoru i Svenu pogledajte samo na portalu medjimurski.hr.
Nizom svečanosti ovih se dana i tjedana u Međimurskoj županiji, pa i mnogo šire obilježavaju dvije važne obljetnice povezane uz obitelj Zrinski. Tako je 30.travnja obilježena 350.obljetnica pogubljenja Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana u Bečkom Novom Mjestu, dok danas obilježavamo 400.obljetnicu rođenja hrvatskog bana, vojskovođe i pjesnika Petra Zrinskog.
Značajnu ulogu koju je Petar Zrinski imao u ratovima protiv Osmanlija, okolnosti u kojima je naslijedio brata Nikolu i postao banom te razloge zbog kojih je sudjelovao u uroti Zrinsko-frankopanskoj što je dovelo do njegovog pogubljenja, zajedno s Franom Krstom Frankopanom, nedavno je detaljno opisala kustosica Povijesnog odjela Muzeja Međimurja Čakovec Magdalena Vrbanec.
-Završetkom tridesetogodišnjih vjerskih ratova u Europi 1648. godine stvoreni su uvjeti za ujedinjenje kršćanskih snaga radi konačnog obračuna s Osmanskim Carstvom. Hrvatsko i ugarsko plemstvo težilo je oslobođenju okupiranih dijelova Hrvatsko-Ugarskoga Kraljevstva te je pod vodstvom Nikole VII. Zrinskog pokušalo animirati europsku javnost na organiziranje međunarodnog saveza za borbu protiv Turaka Osmanlija. S druge strane, car Leopold I. bio je zaokupljen jačanjem svoje apsolutističke vladavine u Habsburškoj Monarhiji. Težio je centralizirati vlast u Beču te Hrvatsku i Ugarsku učiniti svojim nasljednim zemljama. Veliki sukob s Osmanskim Carstvom nije mu bio u interesu jer su Habsburgovci zastupali ideju o ravnoteži sila i sporazumima produžavali mir utanačen 1606. godine na rijeci Žitvi. Unatoč tome, područje Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva i dalje je bilo suočeno s napadima i pljačkom osmanskih snaga. Kao pogranična ratna zona imalo je ulogu štititi nasljedne austrijske zemlje od prodora Turaka Osmanlija. Nikola i Petar Zrinski aktivno su i uspješno radili na povezivanju kršćanskih sila i stjecanju potpore za rat protiv Osmanlija, a i sami su postigli iznimne vojne uspjehe koji su oduševili Europu. Sjedinjena kršćanska vojska presrela je Osmanlije na rijeci Rabi te kod Svetog Gotharda pobijedila 1. kolovoza 1664. godine. Oduševljenje je ubrzo nestalo jer je car Leopold odustao od daljnje borbe te sklopio vrlo nepovoljan Vašvarski mir. Hrvatsko i ugarsko plemstvo, duboko ogorčeno razvojem situacije, protestiralo je kod cara i tražilo sazivanje sabora u Požunu. Zamiranje dugo očekivane ofenzive izazvalo je nezadovoljstvo hrvatsko-ugarskog plemstva i bilo glavni razlog za podizanje otpora. Budući da Beč nije vodio previše računa o interesima Hrvatsko-Ugarskog Kraljevstva, dio plemstva odlučio je mimo cara potražiti pomoć u obrani protiv Turaka Osmanlija te se osloboditi Habsburgovaca. Time je započeo razvoj političkog pokreta poznatog kao Zrinsko-frankopanska urota. Jedan od čelnika pokreta bio je Nikola VII. Zrinski, međutim, nakon što je smrtno stradao u lovu kod Kuršanca u studenome 1664., njegovu ulogu preuzeo je brat Petar IV. Među sudionicima bili su i mađarski palatin Franjo Wesselényi, ostrogonski nadbiskup Đuro Lippay, vrhovni državni sudac Franjo Nádasdy, Petrova supruga Ana Katarina i njezin brat Fran Krsto Frankopan te Petrov zet Franjo Rákóczy. Vodstvo urote tražilo je pomoć stranih sila, Francuske, Švedske, Venecije i Poljsko-Litavske Unije, ali bezuspješno. Beč je bio upućen u pregovore urotnika, a i sam je u tajnosti pregovarao s Francuskom oko španjolske baštine. Situacija je postala ozbiljna nakon sklapanja mira između Venecije i Osmanskoga Carstva 1669. godine jer se očekivalo da će Osmanlije svoje napade preusmjeriti na Hrvatsku. Budući da urotnici nisu očekivali pomoć cara, krenuli su u pregovore s Osmanskim Carstvom kako bi izbjegli njihov napad i uništenje Hrvatske. Bečki dvor saznao je za pregovore te ih protumačio kao veleizdaju. U takvoj situaciji, Petru IV. Zrinskom i Franu Krsti Frankopanu nije preostalo ništa osim da se izmire sa carem, pa 13. travnja 1670. odlaze u Beč. Odmah po dolasku su utamničeni. Naime, već je ranije na Tajnoj konferenciji u Beču odlučeno da urotnike treba politički i ekonomski uništiti te na prijevaru privući u Beč. Petar i Fran optuženi su za veleizdaju, bunu i uvredu veličanstvu, pa je pokrenuta dugotrajna istraga koja je završila smrtnom presudom. Iako je čitava Europa tražila pomilovanje, urotnicima su 30. travnja 1671. na gradskom trgu u Bečkom Novom Mjestu odsječene glave. Odluka o smaknuću Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana, kao i konfiskacija njihove imovine donesene su još prije istrage i suda. Naime, to je bila prilika da se smanji moć hrvatskoga i ugarskog plemstva i da se golemi imetak obitelji Zrinski i drugih zavjerenika zaplijeni u korist državne blagajne. Budući da je hrvatskim i ugarskim velikašima mogao suditi samo zajednički ugarsko-hrvatski državni sabor, sastav suda i sam sudski postupak značili su povredu njihovih staleških prava. Politički položaj i ugled Zrinskog i Frankopana bili su u potpunosti uništeni, a zapljenom njihova imanja polovica Banske Hrvatske i područje Primorja došli su pod izravnu upravu carske Komore u Beču. Osim toga, tragičan rasplet događaja imao je dalekosežne posljedice za obitelj Zrinski. Ana Katarina umrla je zatočena u dominikanskom samostanu u Grazu 1673., a njezin sin Ivan Antun kasnije je uhićen i nakon dvadeset godina zatočeništva umro 1703. kao posljednji muški član obitelji Zrinski, kronološki navodi kustosica Vrbanec.
Braća Nikola i Petar Zrinski bavila su se pisanjem i književnim stvaralaštvom. Vjerojatno su najpoznatiji po epskom spjevu o junaštvu svojeg pradjeda Nikole IV Zrinskog pod Sigetom. Spjev Nikole VII Zrinskog i njegova poezija objavljeni su 1651. u Beču pod naslovom Adriai tengernek Sirenája. Nikolin mlađi brat Petar prepjevao je spjev i poeziju na hrvatski, prepjev je, pod nazivom, Adrianskoga mora sirena objavljen 1660., također u Beču. Rukopis Nikolina djela Adriai tengernek Sirenája, zajedno s drugim rukopisima i knjigama iz obiteljske knjižnice Zrinskih čuva se u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu, a digitalizirana djela dostupna su i u Digitalnoj zbirci Zrinski, navodi se na blogu Nacionalne i sveučilišne knjižnice Zagreb.
Petar Zrinski značajan je i zbog toga što je podupirao napore za stvaranjem zajedničkog hrvatskog književnog jezika kombinacijom štokavštine, kajkavštine i čakavštine. U javnosti je poznato i njegovo oproštajno pismo supruzi Katarini “Moje drago serce”, koje je napisao dan prije smaknuća. Pismo je već 1671. prevedeno na nekoliko svjetskih jezika, a izvornik pisma čuva se u arhivu Zagrebačke nadbiskupije te je jedan od prvih hrvatskih tekstova koji je u svojim prijevodima skrenuo svjetsku pozornost na nepravdu počinjenu hrvatskome narodu. Njegovog lika u Muzeju Međiumurja Čakovec prisjetili smo se i jučer kada ga je, u sklopu kratkog igrokaza prigodom otvorenja glavnih gradskih vrata čakovečkog Starog grada, odlično utjelovio Dejan Buvač.
Mladi kršćani iz župe Vratišinec danas su primili sakrament Svete potvrde i time ušli u kršćanski „svijet odraslih“.
Sakramenti krštenja i potvrde zajedno sa sakramentom Euharistije čine jednu cjelinu. Ti su sakramenti dijelovi istog puta kojim svatko treba proći tko se želi potpuno pridružiti Isusu Kristu i njegovoj Crkvi.
Bilo je nazočno 44 firmanika, a misno slavlje koje je započelo u 11 sati, vodio je varaždinski biskup, mons. Bože Radoš.
Prije godinu dana svi austrijski i hrvatski sportski mediji prenijeli su vijest o prelasku austrijske rukometne reprezentativke Lene Ivančok u redove ŽRK “Lokomotiva” Zagreb. Nama je ta vijest bila posebno zanimljiva, jer je ova odlična rukometna golmanica rodom iz Međimurja, a u novom su je klubu dočekale sestre blizanke iz Strahoninca Paula i Stela Posavec. To je sasvim sigurno pomoglo Leni da se brzo uklopi u novu sredinu i pruži odlične partije u dresu “lokosica”.
Lena Ivančok je rođena 29. ožujka 2001. godine, visoka je 184 centimetra, a u Lokomotivu je došla iz austrijskog kluba MGA Fivers Wien Handball. Naša junakinja ima još dvije sestre, odlične rukometašice, austrijske reprezentativke. Rukometne gene posve su sigurno naslijedile od oca Miljenka, čovjeka koji je živio rukomet i živi za rukomet, a od 2015. do 2020. godine bio predsjednik tog austrijskog rukometnog prvoligaša. Nakon što je preuzeo klub godinama su postizali sjajne uspjehe, između ostaloga osvojili Kup 2017.godine, čime su i klub i on ušli u austrijsku rukometnu povijest. U svom radu imao je svesrdnu podršku supruge Draženke, a želja da se više usredotoči na obitelj bila je glavni razlog njegovog odlaska iz kluba. Ispraćen je s najvećim pohvalama i priznanjima, jer nije bio samo njihov predsjednik i sponzor, već je uvijek imao veliko razumijevanje za svakog člana kluba.
Treba reći kako su supružnici Ivančok „čistokrvni” Međimurci. Miljenko je iz Svete Marije, a Draženka iz Peklenice gdje imaju obiteljski dom, premda još uvijek žive i rade u Austriji. Miljenko kaže kako je sada češće u Hrvatskoj, postao je veliki navijač ŽRK Lokomotiva, jer valja pratiti Lenine igre u dresu Lokomotive. Sreli smo ga neposredno nakon što su rukometašice Lokomotive proslavile osvajanje drugog mjesto u domaćem prvenstvu čime su izborile i natjecanje u EHF Europskoj ligi iduće sezone. Bilo je to u petak, 4.lipnja nakon posljednjeg domaćeg susreta protiv ŽRK Murvica.
Završnica prvenstva nije mogla proteći bez tate Miljenka, pa smo ga zamolili za ocjenu Leninih godinu dana u Zagrebu?
-Pratimo Lenu ili preko interneta ili uživo koliko god možemo. Uživo smo pratili dosta utakmica, a i utakmice kupa u Poreču. Osvajanjem kupa napravile su po meni jako veliko iznenađenje. Dolazak u Zagreb je sigurno pun pogodak, igranjem u Europi Lena je zasigurno stekla dosta novog iskustva što je i bio naš cilj. Lena ostaje i slijedeće sezone u Zagrebu, a ciljevi su isti kao i ove godine, rekao je oduševljeni tata Miljenko.
-Prva godina u Zagrebu je zasigurno bila uspješna. Budući da igra i na Svjetskom rukometnom prvenstvu za Austrijanke imat će puno prilika za nova iskustva koja će joj biti od pomoći, a i potreba za novu sezonu u našem zagrebačkom klubu, smatra Ivančok.
Portal Medjimurski hr. redovno će pratiti ovu nadarenu reprezentativku iz Međimurja, a Leni i sportskoj obitelji Ivančok želimo da u svemu zacrtanom ustraju !
Globalna kriza prouzrokovana pandemijom korona virusa utjecala je i na rad međimurskih vinara. Uz manju potrošnju vina, vezanu uz zatvaranje ugostiteljskih objekata, prošle godine nisu se održali ni ‘Dani otvorenih podruma’ kao dijela manifestacije Urbanovo.
Kako se stanje s pandemijom, na sreću, popravlja i vinoljupci su došli na svoje. Udruga vinara Hortus Croatiae ponovno je organizirala ‘Dane otvorenih podruma‘ od 03. – 06.06.2021., a kakva je atmosfera u njima vladala pogledajte u našem videu i bogatoj foto galeriji.
Na lijepoj šetnici uz rijeku Muru u Murskom Središću jučer navečer održano je drugo kolo Lige Rudar.
Natjecanje je održano na prugama od 3,1 i 8 kilometara. Na kraćoj dionici najbrži je bio Darko Okreša iz Brezja, ispred Josipa Sabolčeca iz Zasadbrega i Maria Severa iz Štrigove. Na dužoj pruzi pobijedio je Siniša Škvorc iz Slemenica, drugi je bio Saša Horvat iz Preloga, a treći Dalibor Horvat iz Novog Sela Rok.
-Hvala svim natjecateljima, a njih je ovoga puta bilo 114, koji su sudjelovali na Ligi Rudar! Hvala svim sponzorima i volonterima koji su pomogli da se liga održi, rekla je Marina Bezek, predsjednica TK Rudar i poručila:
-Vidimo se na trećem kolu lige Rudar 03.07. u 19 sati!
