Osmogodišnji dječak iz Pakoštana teško je stradao u ponedjeljaka oko 20 sati nakon što je pao pod turistički vlakić od kada se bori za život, piše Zadarski.hr.

U teškoj nesreći na putu prema kući zadobio je teške ozlijede glave i unutrašnjih organa. Slomljene su mu kosti lica i vilica, a pluća su mu nagnječena. Iako su prve informacije nakon nesreće govorile kako je njegovo stanje stabilno, zbog težine ozljeda prebačen je u KBC Split na daljnje liječenje, a njegov život je i dalje ugrožen.

Zadarska policija još utvrđuje okolnosti koje su dovele do stradavanja osmogodišnjaka jer, prema zasad dostupnim informacijama, nije bila riječ samo o ‘nesretnom događaju’.

Izvori iz Pakoštana za Zadarski.hr navode kako je dječak stradao nakon što mu je jedan jedan od dječaka koji su ga zazivali imenom iz vlakića u kojem su se tu večer vozili rekao da mu ‘da pet’. On mu je ‘dao pet’ ali jedan od njih nije pustio ruku, zbog čega je nesretni dječak završio pod vlakićem.

– On je prolazio cestom, a grupa iz vlakića zazivala ga je po imenu. Kada se konačno odazvao, jedan od njih je tražio da mu ‘da pet’. Nakon toga se dogodila strašna nesreća – kažu mještani koji navode kako je teška nesreća posljedica ozbiljnog maltertiranja kojem je osmogodišnjak bio u izložen u mjestu duže vrijeme.

Cijeli članak možete pročitati klikom ovdje.

Psihijatar u Županijskoj bolnici Čakovec Živko Mišević kaže da do samoubojstava često dovodi alkoholizam koji je na prvom mjestu rizičnih čimbenika. Tu su i odnosi u obitelji, izolacija, osjećaj usamljenosti i odbačenosti… Međimurska županija je među onima s većom stopom samoubojstava od prosjeka, čemu pridonosi, smatra, stresogeni način života s puno rada te alkohol, ali i odvojenost obitelji zbog rada u inozemstvu i migracija, piše Večernji list.

– Sjeverni krajevi su inače u svijetu, pa i u Europi, zastupljeniji nego južni što se tiče samoubojstava – dodaje.

Na psihu utječe i količina sunčanih dana, koji također mogu biti jedan od faktora koji mogu voditi prema suicidu. Pandemija koronavirusa je dodatno otežala situaciju, piše Večernji list.

Cijeli članak možete pročitati klikom ovdje.

Novinar portala Lupiga.hr posjetio je u ožujku ove godine najveći geto u Hrvatskoj, romsko naselje Piškorovec. Primjetio je da kao i sva romska naselja u Međimurju, i ovo je smješteno na livadi i udaljeno od naselja s većinskim stanovništvom te izolirano šumama.

Opće je poznato da je Piškorovec na zlu glasu, a čak ga i sami Romi smatraju zadnjom rupom na svirali njihove lokalne geografije, napisao je. Kao i u ostalim romskim naseljima, tako i u Piškorovcu, socijalna služba i policija najčešći su posjetitelji.

Nakon Piškorovca novinar se zaputio u Čakovec, a što mu je najviše zapelo za oko je to što je u međimurskoj metropoli multietičnost osjetna. Ulicama hodaju ‘njihovi i naši’.

Posjetio je i trgovinu rabljenom robom koja je bila krcata kupcima, a među njima je bila i mlada romska obitelj s troje djece te se cjenkala za tenisice.

Prodavačica s kojom je pričao rekla je da s Romima nema loša iskustva jer se zna kako postaviti.

– Ali kradeju, to treba paziti, jako. Nisu samo Romi u pitanju, ima i naših – zaključila je.

Jedan prodavač skrenuo mu je pažnju, jer je o Romima govorio drugačije, valjda zbog toga jer s njima surađuje već godinama.

„Ja učim od njih živjeti. Da njih nema … vi se ne sjećate da su Romi nekad bili veliki majstori. Da su popravljali kišobrane, krpali šporete, radili korita. I dan danas idu pobirati krompira. Ljudima pomažu na polju, šećernu repu. Bitna je organizacija. Ali vi ne možete tražiti da on živi u dvanaest kvadrata, njih četvero, rekao je Žganjer.

Popričao je i s mladim Romom koji s njim radi, ima osamnaest godina i dvoje djece.

„Jedan krade, svi smo krivi. Hoću delat, idem pitat, ali NE jer se prezivam Oršuš. To je problem…i tak“, požalio se mladić.

Cijelu zanimljivu reportažu možete pročitati klikom ovdje.