U Markovom evanđelju koje slušamo ove nedjelje Isus šalje apostole da idu ljudima dva po dva. Oni ne dolaze u vlastito ime, nego po dva, i doduše jer ih sam Isus šalje. Ime apostol znači poslanik. Sam Isus je također poslan od Oca nebeskoga. Ako apostoli dolaze k ljudima po dvojica, time pokazuju da su poslani od Boga po njegovom Sinu koji je postao čovjekom. To dakle što oni navješćuju i što trebaju izvršiti, mora da je nešto važno.
Što su apostoli trebali navijestiti? U evanđelju je rečeno jednostavno: “propovijedali su obraćenje” (Mk 6, 12). Obraćenje znači promjena mišljenja. Moderno rečeno ide se za zaokretom prema boljemu. Pri tome se ne ide samo da se promijene vanjski odnosi ili strukture, nego prije svega srce čovjeka. Poruka o obraćenju koju naviještaju Isus i apostoli, uključuje i odbijanje svega onoga što je zlo i što nas dijeli od Boga i od bližnjega. Ujedno se radi o okrenutosti prema svemu dobru, prije svega k Bogu, koji je izvor dobra.
Koja su djela apostoli trebali ostvariti? I ovdje nam evanđelje ove nedjelje daje izvještaj: radi se o liječenju ljudi od njihovih tjelesnih i duševnih poteškoća. Isus im je dao vlast “nad nečistim dusima” (Mk 6,7). “Izgonili su mnoge zloduhe i mnoge su nemoćnike mazali uljem i oni su ozdravljali.” (Mk 6,13)
Danas tu službu apostola nastavlja Crkva. Ona treba Kristovu riječ navijestiti ljudima svih naroda i vremena, kao što se kaže u drugom, konačnom slanju apostola (usp. Mk 16,15; Mt 28,19-20). Crkva također ima nalog liječenja koji ona ispunjava prije svega po sakramentima. Na taj način ljudi će biti oslobođeni od grijeha po sakramentu pokore i bit će ojačani sakramentom bolesničkog pomazanja u bolesti koja im je dana kao kušnja. Ipak uvijek iznova Krist Gospodin sam djeluje po svome Svetom Duhu u srcima ljudi. Tako se događa ono veliko, iako mi to prema vani ne opažamo.
To su često naoko male stvari, koje mijenjaju svijet.
Dovoljna su dvojica apostola da bi se ljudima donijela radosna vijest o Božjem kraljevstvu. Upravo vrijeme dopusta i vrijeme odmora pruža nam šansu da ponovno postanemo pažljivi za ono bitno u našemu životu. Dajmo stoga šansu riječi Božjoj kako je nalazimo u Svetome pismu i kao što nam je naviješta Crkva. Ta će riječ rasti u našemu srcu ako je vjernički prihvatimo i ako nju razmatramo s ljubavlju. Ona je svjetlo za naš put i naše će srce biti ispunjeno radošću i nadom. Tako ćemo biti kao apostoli na putu, jer smo po krštenju i krizmi poslani od Gospodina kao glasnici njegove ljubavi ljudima, kojima baš mi možemo objaviti radosnu poruku po našoj riječi i životu.
Propovijeda: fra Tomislav Božiček