Općina Podturen u suradnji s Volonterskim centrom ‘Za zajednicu’ organizira u utorak, 24. kolovoza, radionicu na temu ‘Borba s anksioznošću i depresijom kao posljedicom COVID-a 19’
Radionica će se održati u Društvenom domu u Podturnu od 11 do 13 sati.
U Hrvatskoj je dosad izdano ukupno 860.195 EU digitalnih covid-potvrda, prema zadnjim podacima Stožera civilne zaštite. Uzmemo li samo punoljetno stanovništvo Hrvatske, oko 3.300.000 ljudi, ispada da covid-potvrde ili covid-putovnice ili zelene potvrde zasad ima samo 26 posto odraslih Hrvata, recimo četvrtina, piše Jutarnji list.
Covid-potvrda uskoro bi mogla dominirati našim životima. Mogli bismo je vaditi i pokazivati već na jesen jednakim automatizmom kao što sada stavljamo masku na lice prije ulaska u trgovinu (iako smo mislili da se na to nikada nećemo priviknuti).
Sudeći prema svim najavama, postat će ultimativni dokument za konzumiranje bilo kakvog javnog sadržaja. I to već od jeseni. Recimo, za odlazak u šoping-centar, u bolnicu, u trgovinu, noćni klub, na utakmicu, u muzej, na koncert, na bilo kakvo okupljanje u zatvorenome, ali i za javni prijevoz, vlak ili avion, javlja Jutarnji list.
Cijeli tekst možete pročitati klikom ovdje.
Novi sindikat predstavio je preliminarne rezultate istraživanja o uvjetima rada u Hrvatskoj, prema kojima je samo četvrtina radnika sindikalno organizirana te radnici nisu zadovoljni ni plaćama, ni radnim vremenom, ni sigurnošću na radnom mjestu, piše Index.hr.
Prema njihovom istraživanju iz 2018. godine, dostojanstvena plaća u Hrvatskoj trebala bi biti 10.400 kuna neto.
U istraživanju je provedeno i ispitivanje radnika o zadovoljstvu uvjetima rada, poput plaće, gdje su sezonski i ostali radnici nezadovoljni svojim plaćama, a prosječna ocjena je 2.2. Radnici sa sigurnim ugovorima ocijenili su svoje radno vrijeme s 2.8, dok su oni sezonski dali 2.1.
Iz Sindikata smatraju da bi se u izmjenama Zakona o radu trebalo pobrinuti o zadovoljstvu radnika radnim vremenom, uvjetima rada i sigurnosti na radnom mjestu.
Cijeli članak možete pročitati klikom ovdje.
Ovogodišnji Zrinski Art festival bit će posvećen Rudolfu Steineru i održavat će se od 2. do 5. rujna na nekoliko lokacija: Muzej Međimurja Čakovec, Centar za kulturu Čakovec, dvorana Scheier, centar dr. Rudolfa Steinera i Kreativno edukativni centar Murai.
– Pa kako se nadahnuti u kreativnom smislu Steinerovom filozofijom? To znači prije svega osloniti se na intuiciju, osluškivati prirodu, zagledavati se u njezina čudesa, izraziti predanost duhovnoj energiji, prihvatiti svjetlost i boju kao meditativne i isjeliteljske moći, zamišljati svijet kao zajedništvo duhovnog bogatstva… Umjetnost je po svojoj naravi spoj fizičkog i duhovnog svijeta, ono na čemu je Steiner inzistirao kao filozof i vidovnjak. I sam se oslanjao na intuiciju kada je svoju filozofiju postavio na četiri osnovna načela: fizičko (iskustveno), eterično (virtualno), astralno (kozmičko, svijest i podsvijest) i duhovno (najviša božanska komunikacijska zajednica) – stoji u najavi.
Izložbu ćete moći razgledati od 30. kolovoza od 17. rujna.
Općinski sud u Čakovcu objavio je 10. kolovoza na svojoj oglasnoj ploči presudu kojom su poduzeće iz Dunjkovca kao pravna osoba i njegova vlasnica M.K. proglašeni krivim jer su 10. ožujka 2021. godine ‘pružali ugostiteljske usluge suprotno odluki Stožera civilne zaštite Republike Hrvatske o nužnim epidemiološkim mjerama kojima se ograničavaju okupljanja’.
Kako stoji u službenim dokumetima, policijski službenici PU međimurske tog su dana u 21 sat prilikom nadzora u caffe baru ‘Piccadilly’, uočili da su sa stražnje strane objekta otključana vrata, a u unutrašnjosti su zatekli konobaricu te dva gosta za šankom i sedam gostiju kako sjede za dva povišena stola. Gosti su konzumirali alkoholna pića i slušali glazbu.
Sud je pravnu osobu kaznio s 3 tisuće kuna, a vlasnicu s 2 tisuće kuna kazne.
U logoru Komárom nas je dočekao jedan Židov. Rekao nam je da ćemo živjeti još najviše dva tjedna. Savjetovao nam je da djeci ne damo bijelu juhu koju dobijemo jer je otrovna, pa će djeca od nje umrijeti. Spavali smo u velikoj podzemnoj prostoriji u mraku, na malo slame i puno blata. Proždirali su nas uši i štakori. Kao posljedica toga otpala mi je sva kosa i gulila mi se koža. Mnogi su u toj sobi umrli, a među njima i moji rođaci. Umrle su slagali na dvorištu, pa bacali u vodu. Bila sam u logoru oko osam tjedana,’ riječi su Romkinje Katarine Oršuš iz romskog naselja Trnovec, rođene 1930. godine.
Istraživanje ‘Mjesta stradanja Roma u Međimurju u Drugom svjetskom ratu’ proveo je 2010. godine Branimir Bunjac sa Zavoda za hrvatsku povijest, rad je objavljen na Portalu hrvatskih znanstvenih i stručnih časopisa – ‘Hrčak’. Autor istražuje u historiografiji potpuno zanemarena stradanja Roma u Međimurju tijekom Drugog svjetskog rata i fokusiran je na koncentracijski logor Komárom, gdje je smrtno stradao veliki broj Roma krajem 1944. godine.
Svi stanovnici naselja Trnovec, navodi autor, završili su u tom logoru. Većina stradalih bili su djeca, a jedan dio odraslih proslijeđen je u logor Dachau u Njemačkoj.
Istraživanje je rađeno 2010. i 2011. godine pa je autor pronašao nekoliko svjedokinja koje su preživjeli logore.
– Spasio se samo onaj tko je pobjegao prije dolaska vojske. U logor su nas vodili u stočnim vagonima, a djeca su tijekom puta umirala od gladi i žeđi. Umrlo je troje bratove djece, koju sam stavila na gomilu drugih leševa – rekla je Ilma Oršoš.
U logoru Komárom bila je i Romkinja Marija Horvat iz Orehovice.
– Sasvim sam sigurna da je to bilo na Sve Svete 1944. i da je već bio pao snijeg kad su nas odveli mađarski žandari s bajonetima na puškama i perjem na kapama. Uz udarce „bikovicom“ i optužbe da smo pomagali partizane otjerali su nas u kasarnu u Orehovici. Sada je na tom mjestu dom. Tu su nas zatvorili, a zatim su nas kolima i konjima vozili za Prelog. Odvezli su puno Hrvata i Roma, ali djecu i starce iz moga sela ne. Iz Preloga su nas prebacili u Nagykaniszu, odakle smo vlakom otišli u Komárom. U vlaku su ljudi jako umirali, ponajviše od žeđi ili od gladi. Vode koju smo
dobili nije bilo dosta za sve. Nismo mogli piti ni snijega, jer nas nisu puštali van iz vagona. Putem sam srela dvije moje sestre iz Trnovca s djecom. Nikada se kući nisu vratile niti sestre niti njihova djeca. Jedna sestra je odvedena s osmero djece. Boravak u logoru Komárom trebao je biti usputan, prije prebacivanja u Njemačku, ali za većinu Roma to je bilo krajnje ishodište njihova puta. Mnogi od njih su ondje ostali zauvijek – rekla je.
Ovo je samo nekoliko stravičnih ispovijesti i podsjetnik na ono što se događa kada dozvolimo da nas obuzme mržnja i netrpeljivost.
Poznato je da je Domino bar u Palovcu mjesto nezaboravne fešte, dobre zabave i odličnog društva. Uvijek se dobro pobrinu za svoje goste pa su tako ovog vikenda (13. i 14. kolovoza) odlučili organizirati večer džin-tonika.
U svom omiljenom piću možete uživati na novouređenoj terasi, a za vas će se pobrinuti uvijek ljubazno osoblje.
Stoga, petak i subotu rezervirajte za dobar provod.
Danas, 11. kolovoza oko 2.30 sati, ispred stambene zgrade u ulici Ferdinanda Konščaka u Varaždinu, nepoznati je počinitelj ušao u osobno vozilo u vlasništvu 60-godišnjaka.
Vozilo je potom stavio u pogon te se njime odvezao s mjesta događaja. Dolaskom do raskrižja Dravske i Bombellesove ulice u Varaždinu, s navedenim je vozilom sletio u cestovni jarak i udario u drvo – javljaju iz varaždinske policije.
Nakon prometne nesreće izašao je iz vozila i napustio mjesto događaja. Policijski službenici nastavljaju rad na otkrivanju počinitelja ovog kaznenog djela.
Mlada i talentirana glazbenica Rebecca Posavec koja od ove godine kreće na glazbeni fakultet u Los Angeles, zajedno s maestrom klavira i gostom iznenađenja nastupit će na blagdan Velike Gospe, 15. kolovoza s početkom u 20,00 sati na ljetnoj pozornici na šetnici uz Muru.
Rebecca Posavec sa svojih 10 godina ušla je u finale Supertalenta. Nastupila je i mjuziklu u glavnoj ulozi s najpoznatijim Hrvatskim glumcima u HNK Varaždin i Zagreb te na pozornicama diljem Europe. Svoj glazbeni talent usavršavala je najprije u Osnovnoj umjetničkoj školi Miroslava Magdalenića, gdje je svirala harmoniku, a kasnije u Glazbenoj školi Varaždin, gdje je paralelno pohađala smjerove solopjevanja i teorije.
Ovo prelazi svaku mjeru. Kilogram graha košta kao 2,5 kilograma svinjskog buta, ili odojka, ili vratine, ili 3 kilograma carskog mesa, ili 3 kg piletine…
Ljudi moji, rekao bi Mladen Delić, ma je li to moguće!? Današnji čakovečki sajam (srijeda, 11. kolovoza 2021.) ostat će zabilježen u povijesti kao mjesto gdje je mladi očišćen grah nuđen po 50 kuna za kilogram! Nikad u povijesti nije imao tako visoku cijenu. Nije bio tako bezobrazno skup!
-Nek samo nude, na kraju će si ga sami jesti – bio je komentar jednog razljućenog kupca, koji se duže vrijeme cjenkao s prodavačem.
-A gledaj, suša je bila, graha ga malo i zato drže tako visoku cijenu – pokušao ga je smiriti prijatelj.
-Nek idu u vražju mater – nije se dao smesti prvi i već je zastao dvadesetak metara dalje, gdje je prodavačica grah nudila neočišćen, u mahunama.
-Vreća ima 10 kilograma i košta 220 kuna – kazala je.
-Dakle, 22 kune za kilogram mladog neočišćen graha! A koliko dobijem od tih 10 kila kad ga očistim?
-Dobit ćete oko 5 kilograma, ili nešto malo manje – bila je jasna prodavačica.
-Čekajte, pa onda sam na istoj cijeni kao kad ga kupim očišćenog!?
-Skoro. Samo sad budete morali čistiti nekoliko sati – opet pojašnanja prodavačica.
Bez riječi se okrenuo i otišao. Bez graha. I bez prijatelja, koji je ostao kupiti nekoliko kilograma, jer se vraća u Njemačku pa bi želio ponijeti sa sobom. Njegova obitelj mladi grah obožava, kaže, pa kaj košta da košta.
A stvarno, ovo prelazi svaku mjeru. Grah košta kao 2,5 kilograma svinjskog buta ili odojka ili vratine ili 3 kilograma carskog mesa, ili 3 kg piletine…
Ipak, dobro kaže prodavačica krumpira na izlasku sa sajma, kupite meso, krumpir i salatu za ručak cijeloj obitelji, nego da kupite kilogram graha.
Bez brige, kaže njenja susjeda, budu snizili cijenu za koji tjedan kad dozori i onaj malo kasniji grah. Budu ga nudili i po 20 kuna za kilogram očišćenog, a ovoga u vreći, u mahunama, nudit će po 10 kuna. Vjerujte mi. Samo pričekajte koji tjedan.
I hoćemo! Tak!
