Kao i svake nedjelje, pa tako i ove, naš se Stjepan Hranilović uputio u Mursko Središće i s kamerom prošetao po Šetnici svete Barbare.
Koga je sve tamo sreo, pogledajte u foto-galeriji.
Dva prijatelja, jedan ritam – simfonija prijateljstva
U malom međimurskom mjestu Štrigova, gdje tradicija i kultura imaju duboke korijene, Slavko Kovač, klarinetist s bogatim glazbenim iskustvom, već dugi niz godina osvaja publiku kao član Kulturno-umjetničke udruge “Lipa” iz Gornjeg Mihaljevca. Slavkov glazbeni put obilježen je predanošću, ljubavlju prema glazbi i vjernim prijateljstvom s harmonikašem Ivanom Bajsom, koji mu je, kako kažu, danas nerazdvojni partner na sceni.
Glazbeni put Slavka Kovača
Slavko je kroz posljednjih 12 godina postao jedan od omiljenih članova KUU “Lipa.” Često zajedno s ostalim članovima udruge nastupa na kulturnim manifestacijama, i pritom zasvira “sve što treba”. Njegov prvi ozbiljan glazbeni projekt bio je sastav Septimi, s kojim je nastupao dva desetljeća. Iako je nakon raspada sastava privremeno prestao s profesionalnim sviranjem, glazba ga nikad nije napustila. Slavko se okupljao s glazbenicima iz Gornjeg Međimurja, a nakon gašenja sastava, posao ga je odveo u inozemstvo.
Po povratku u Međimurje, s velikim entuzijazmom priključio se KUU “Lipa”, gdje se ponovno povezao s glazbom i počeo uživati u lokalnim nastupima. Iako ne smatra sebe glumcem, Slavko se, kad je potrebno, rado upusti i u glumačke izazove na pozornici.
Ivan Bajs – strojobravar i harmonikaš
Ivan Bajs iz Martinuševca pridružio se udruzi na poziv. U našem razgovoru, ispričao nam je kako ga je tijekom jednog slavlja primijetila predsjednica udruge, Jasenka Novak, te ga pozvala da im se pridruži. Otada Ivan uživa u zajedničkim probama i nastupima. Kao samouki harmonikaš, Ivan je osnove naučio od svog oca, a dodatne vještine stekao uz pomoć iskusnijih glazbenika iz mjesta. Premda je po struci strojobravar i u mirovini, često pomaže lokalnoj zajednici jer je njegova struka uvijek tražena.
Nerazdvojni glazbeni prijatelji
Slavko i Ivan danas su pravi glazbeni tandem i redovito nastupaju u duetu na manifestacijama. Kako kažu, najveće veselje im pruža upravo društvo i zajedničko muziciranje. Kad njih dvojica zasviraju “za dušu”, sve brige nestaju. Iako ih obojicu ujedinjuje ljubav prema glazbi, jednako važna im je i pripadnost zajednici u kojoj su pronašli prijateljstvo, podršku i prostor za izražavanje.
Za Slavka i Ivana, glazba nije samo hobi već način života, koji ih povezuje s ljudima i ispunjava ih zadovoljstvom. Dok god mogu, kažu, rado će ostati dijelom ovog živopisnog društva, jer kako sami naglašavaju: … nema onoga što može zamijeniti prijateljstvo i radost druženja i muziciranja.
Hrana u Hrvatskoj prošli mjesec osjetno poskupjela
Prema prvoj procjeni Eurostata, inflacija u Hrvatskoj mjerena harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena u listopadu je ubrzala na 3,5 posto s 3,1 posto u rujnu.
Listopadska inflacija na godišnjoj razini u našoj zemlji među najvišima je u EU: u toj skupini su još Belgija (4,7 posto) i Estonija (4,5 posto). Ubrzavanje ukupne inflacije u Hrvatskoj rezultat je značajnog povećanja inflacije cijena hrane: s 3,9 posto u rujnu na 5,2 posto protekli mjesec.
Dobra je vijest dai usporava inflacija cijena usluga: u listopadu je iznosila 7,5 posto na godišnjoj razini,.a u rujnu 8,2 posto. No, i dalje je prilično visoka te ima značajan utjecaj na ukupnu inflaciju.
Očekuje se da će godišnja inflacija u europodručju iznositi 2 posto u listopadu, što je porast u odnosu na 1,7 posto u rujnu prema novoj procjeni Eurostata, statističkog ureda Europske unije.
Gledajući glavne komponente inflacije u europodručju, očekuje se da će usluge imati najvišu godišnju stopu u listopadu (3,9 posto), a slijede hrana, alkohol i duhan (2,9 posto), navodi se u novoj procjeni Eurostata.
Cijene hrane u Hrvatskoj u listopadu su, dakle, rasle osjetno više nego u eurozoni, pa je hrana kod nas protekli mjesec na godišnjoj razini poskupjela 80 posto više nego u zemljama europodručja.
FOTO Okupljanje i druženje velike obitelji Dominik u Goričanu
Veliko međimursko mjesto Goričan iznjedrilo je kroz skoro dva stoljeća veliku obitelj Dominik ili kako ih u Goričanu zovu „Francozovi“.
Prema za sada poznatim pisanim tragovima obiteljsko stablo počinje 1829.godine kada je rođen Ioannes (Ivan) Dominik predak današnje obitelji Dominik.
Okupljanje obitelji je bilo u župnom parku ispred crkve sv. Leonarda u Goričanu gdje je i služena sveta misa za pokojne Ivana i Katarinu Dominik, a misu su služili župnici Pavao Markač i Josip Drvoderić. Nakon svete mise prisutni su na groblju kod „svetog križa“ izmoli molitvu i uputili se u restoran Club 114 na granični prijelaz Goričan gdje je bilo druženje ali sat povijesti.
Organizatori ovog okupljanja su Dominik Stjepan, Danijela Dominik Bašnec i Drago Markač koji su si dali truda i volje da se šira obitelj Dominik okupi na jednom mjestu.
Ioannes (Ivan) Dominik i Helena rođ. Varašanec, su se oženili 1849. godine te su imali tri sina Juraja (Georgis)-Đuro rođen 1850.godine, Laurencija (Lovro) rođen 1859.godine i Josepha (Josip), rođen 1859.godine. Daljnih pisanih tragova o djeci Lovri i Josipu nema tako da taj dio obiteljskog stabla ostaje završen s njima.
Obiteljsko stablo dalje se širi kada se Đuro Dominik oženio Franciskom rođ. Varašanec 03. februara 1869.godine i u braku su imali sedmero djece i to poimenično: Leonard (1870), Maria(1873), Veronika(1874), Ivan( 1877), Andrija(1882), Tomo(1886) i Treza(1888). Pisanih tragova o Mariji i Veroniki nema tako da taj dio obiteljskog stabla ostaje završen s njima. Za Đuru Dominika u Matici krsnoj piše da je bio stolar zanatlija i poljodjelac. Đuro i Franciska godine 1859. grade kuću na adresi u kojoj i danas žive njihovi potomci, danas je to Cvjetna ulica a nekad su to zvali „Kozji Hrbet“. Na toj kući na jednoj gredi-„tramu“ bila je urezana u gredu godina 1859. te se još toga sjećaju živi unuci. Sadašnji oblik nove kuće izgrađen je 1964.godine.
U kratkim crtama navodim neke podatke za gore navedenu djecu Đure i Franciske.
Dominik Leonard i Katarina u braku imaju četiri kćeri i to: Jelenu, Anđelu, Agnezu i Mariju oni su živjeli su u Goričanu, Cvjetna ulica, na isto dvorištu ali u „drugoj hiži“
Dominik Ivan i Katarina rođena Pongrac imali su veliku obitelj, sinove: Ivana, Stjepana, Antuna i Lovru te kćerke Tereziju, Mariju i Barbaru, koji su rođeni u Goričanu u Cvjetnoj ulici, kućni broj 5, i živjeli su u „prvoj hiži“.
Dominik Andrija bio je oženjen Marijom, imali sina Ivana i kćerku Veroniku. Andrija je kao vojnik morao ići u 1. svjetski rat, no nažalost poginuo je u Karpatima (Galicija) 1917.godine.
Dominik Tomo bio je oženjen Terezijom Kos, te je bio zet kod nje a njih su zvali u Goričanu „Mlinaričovi“, imali su sina Antuna i kćerke Katarinu i Mariju.
Dominik Tereza udala se za Hranjec Miju i otišla za snahu „Stanjkovima“, imali su sina Leonarda i kćerke Barbaru i Tereziju.
Podatke o ovom dijelu obiteljskog stabla u Državnom arhivu za Međimurje u Štrigovi pronašla je profesorica u mirovini Barbara Markać Despinić (kćer Barbare Markač rođ. Dominik) uz pomoć službenika koji rade u arhivu. Ona je u restoranu rekli bi održala „sat povijesti“ prezentirajući pisane tragove ali i svoja sjećanja. Povijest obitelji Dominik prenosi se s koljena na koljeno, uz tezu da je predak Dominik porijeklom iz Francuske (grad Marseille) te da ga za ondašnje vrijeme ratova ili migracija put ga doveo u Goričan te iz toga razloga u Goričanu odavnina zovu „Francozovi“. Također u tom dijelu sata povijesti pomagao joj je i Tomislav Gudlin (sin Sofije Gudlin rođ. Dominik).
Kako su se na ovom druženju okupili potomci Ivana i Katarine te navodim njih kao širu obitelj Dominik.
Dominik Ivan bio je oženjen Anom Hrandi te su imali djecu: Josip, Stjepan, Ivan, Vinko,Terezija, Marija i Katarina.
Dominik Antun bio je oženjen Katarinom Pandur iz Hodošana te su imali djecu: Jelena, Ivan, Sofija i Anđela.
Dominik Stjepan bio je oženjen Margaretom rođ. Krčmar te su imali sina Andriju.
Dominik Lovro bio je oženjen Sofijom rođ. Markač, nisu imali djece.
Dominik Terezija bila je udana za Tisaj Stjepana i imali su sina Stjepana. Kako joj je muž poginuo u logoru Dahau, poslije se udala za Matić Ivana te su imali kćerke Katarinu, Mariju i Jelenu.
Dominik Marija udala se za Markač Gabrijela te su imali djecu: Katarina, Leonard, Josip, Stjepan, Andrija, Dragutin, Ivan i Božidar.
Dominik Barbara udala se za Markač Pavla te su imali djecu: Pavao, Barbara, Stjepan, Marija i Katarina.
Potomci obitelji Dominik žive u Međimurju, u Zagrebu, Koprivnici, Varaždinu, Čakovcu, Slatini i u Njemačkoj.
Članovi uže i šire obitelji bavili su poljodjelstvom, bili su radnici, obrtnici i poduzetnici, školovanjem stekli zvanja profesora, učitelja i svećenika.
Danas su iz šire obitelji poznati svećenici Pavao Markač (zlatomisnik u mirovini), Leonard Markač, monsinjor u Močilama pokraj Koprivnice i Andrija Markač župnik u Vivodini kod Karlovca i policijski kapelan u Karlovcu.
Lijepo je bilo vidjeti na jednom mjestu članove uže i šire obitelji Dominik, koji su se na ovom druženju prisjetili događaja iz djetinstva, ovi stariji vratili su sjećanja na japicu i majčicu, Ivana i Katarinu, koji su uvijek toplotom prigrlili svoje unuke, pričuvali ih dok su im roditelji bili u polju. Prisutni su izrazili želju da se tako cijela obitelj nađe ponovno druge godine, a ne da se samo vide po sprovodima.
FOTO/VIDEO Leonardo Belović: Naši bivši učenici danas lete i popravljaju avione
Na aerodromu u Pribislavcu, pod okriljem Aerokluba Međimurje, već više od tri desetljeća uspješno djeluje škola za zrakoplovno raketno modelarstvo, mjesto gdje mladi istražuju čudesan svijet aeronautike i razvijaju tehničke vještine. Ova sekcija aerokluba, osnovana 1988. godine, a kasnije proširena na raketno modelarstvo 1995., danas okuplja talentiranu i ambicioznu skupinu mladih pod vodstvom iskusnog mentora Leonarda Belovića, uz podršku predavača Dejana Švende, Igora Dodleka i Drage Matijašeca.
Jedinstvena škola koja okuplja mlade iz cijele Hrvatske
Školu za zrakoplovno raketno modelarstvo trenutno pohađa 15 mladih, od kojih nekoliko dolazi iz Varaždina, što je pokazatelj rijetkosti ovakvih programa u Hrvatskoj. S obzirom na manjak sličnih obrazovnih mogućnosti u zemlji, Aeroklub Međimurje posebno je ponosan što već dugi niz godina pruža priliku mladima za razvoj u ovoj uzbudljivoj tehničkoj disciplini.
-S ponosom možemo reći da smo jedinstveni u Hrvatskoj jer naša škola traje već više od 30 godina, ističu iz Aerokluba Međimurje. Upravo kroz dosljedan rad i dugogodišnju posvećenost modelarstvu, ova škola zauzela je važno mjesto u obrazovanju mladih.
Široki pojam zrakoplovnog modelarstva
Zrakoplovno modelarstvo obuhvaća širok spektar aktivnosti – od izrade papirnatih aviona do projektiranja naprednih RC modela mlaznih aviona, jedrilica i helikoptera. Ova grana zrakoplovstva pristupačna je svim dobnim skupinama, a u školi Aerokluba Međimurje naglasak je na projektiranju modela raketa, s ciljem brze i jednostavne izrade koja djeci pruža priliku da gotovo odmah vide rezultat svog rada.
-Rakete su jednostavne za izradu, a naši ih polaznici brzo sastavljaju i uče o svim važnim elementima. Kada nauče osnove, vodimo ih na natjecanja gdje primjenjuju stečeno znanje,” objašnjava voditelj škole Leonard Belović.
Natjecanja kao test znanja i vještina
Tijekom godine, polaznici škole sudjeluju na pet natjecanja diljem Hrvatske, što predstavlja kulminaciju njihovog rada i priliku za evaluaciju stečenih vještina. Sudjelovanje na natjecanjima omogućuje djeci da prepoznaju važnost tehničke preciznosti i fokusiranosti, ključnih elemenata uspjeha u modelarstvu.
-Natjecanja su za naše polaznike posebna iskustva. Ona su prilika da shvate koliko su važne i najmanje tehničke pojedinosti, objašnjava Belović. U školi djeca također izrađuju i druge modele poput daljinski upravljanih letjelica, što dodatno proširuje njihovo tehničko razumijevanje i vještine.
Više od obrazovanja – trajna inspiracija za budućnost
Aeroklub Međimurje nije samo tehnička škola već i inspirativno okruženje koje stvara trajne uspomene i usmjerava mlade prema profesionalnim karijerama. Mnogi bivši polaznici ove škole danas su uspješni piloti, inženjeri, aviomehaničari i stručnjaci u srodnim područjima, a nerijetko se vraćaju kako bi podijelili svoje uspjehe i zahvalili na obrazovanju koje su stekli u školi modelarstva.
-Posebno nas obraduje kada nam se bivši polaznici jave i podijele svoja iskustva. To je najbolji dokaz da ovo što radimo ima stvarni utjecaj, dodaje Belović, koji je inače profesor kemije u Graditeljskoj školi Čakovec i strastveni modelar od djetinjstva.
Kako se pridružiti školi?
Škola za zrakoplovno raketno modelarstvo Aerokluba Međimurje otvorena je za sve zainteresirane mladež bez potrebe za određenim vremenom upisa – svi se mogu priključiti u bilo kojem trenutku školske godine.
U DVD Donja Dubrava Benjamin, Igor i Filip postali voditelji čamaca!
S obzirom na djelokrug rada DVD Donja Dubrava i posjedovanje odgovarajućeg čamca za spašavanje vatrogascima je nametnuta obveza da u svojoj operativnoj jedinici imaju i voditelje čamaca-brodica. Uz postojeći kadar, DVD je ovih dana taj kada upotpunilo s tri nova specijalista.
Tako su voditeljima brodice postali mladi članovi, Benjamin Rusak, Igor Taši i Filip Fabić kojima su u društvu poželjeli, zlu ne trebalo, sretnu plovidbu.
FOTO Inozemna edukacija djelatnica Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec
U sunčanom Rimu su šest dana boravile: Dragica Benčik, Tatjana Žižek, Dinka Žulić i Adriana Kolman, djelatnice Centra za odgoj i obrazovanje Čakovec. Tamo su bile u okviru Erasmus+ projekta – IDI – Inovacijama do inkluzije. U sklopu toga održano je nekoliko tečajeva koje su pohađale i uspješno završile. Dragica Benčik i Adriana Kolman su bile na istom tečaju gdje se je govorilo o interkurturalnosti i inkluziji učenika. Nova saznanja o interkulturalnosti će Dragica prezentirati i implementirati na razini Učiteljskog vijeća, odnosno na zaposlenike Centra.
Tatjana Žižek okončala je tečaj Stress relief and Well being for teachers. Predstavila je Centar za odgoj i obrazovanje Čakovec, razmijenila iskustva s kolegama iz Njemačke, Austrije, Finske, Mađarske i Irske. -Uzroci učiteljskog stresa su svugdje isti: problemi s očekivanjima, strah od promjena, nemotiviranost i različitost učenika, dokumentacija … Kako pomoći sebi i drugima ,koje strategije koristiti… Time smo se bavili- rekla je Tatjana.
Dinka je polazila tečaj Photo and Video making for Education. Svima je bio cilj tečajevima usvojiti dodatna znanja i vještine pomoću kojih će u Centru za odgoj i obrazovanje Čakovec snažno zagovarati i poticati inkluziju, uz puno razumijevanje interkulturalnih izazova. Slobodno vrijeme iskoristile su za obilazak sedam brežuljaka koji su prepuni kulturnih i gastronomskih užitaka koje nisu prepustile istražiti.
